Proboj 21. brdskog korpusa iz okruženja, poznato kao Proboj Nijemaca i četnika iz Crne Gore, predstavlja operaciju proboja nemačkog 21. armijskog korpusa, uz pomoć Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa, iz partizanskog okruženja u Crnoj Gori, krajem 1944. Deo je šire nemačke operacije proboja Armijske grupe E iz Grčke.
Nemački 21. korpus posedao je Albaniju i Crnu Goru. Tokom septembra i oktobra 1944. snage NOVJ zauzele su Gacko, Berane, Nikšić, Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Prijepolje, Pljevlja, Trebinje, Bileću i Grahovo, odsekavši na taj način 21. korpus od delova Druge oklopne armije na severu i istoku. Tokom proboja glavnine Armijske grupe E od Skoplja do Novog Pazara, 21. korpus izgubio je neposredan kontakt i sa ovim snagama, čime se našao u potpunoj izolaciji.
14. oktobra 21. korpus otpočeo je napad od Danilovgrada prema Nikšiću, sa ciljem spajanja sa delovima 5. SS korpusa u okolini Mostara. Međutim, delovi Primorske operativne grupe NOVJ odbili su sve pokušaje prodora prema Nikšiću, nanevši Nemcima ozbiljne gubitke. Pored toga, Primorska operativna grupa uspela je da na južnom krilu u oštrim borbama potisne delove 21. korpusa i CDK, i oslobodi Cetinje i Boku Kotorsku do 22. novembra. Usled toga je komandant Armijske grupe E 23. novembra naredio 21. korpusu da odustane od proboja prema Nikšiću i Mostaru, i da se orijentiše na proboj od Podgorice preko Kolašina prema Prijepolju. U cilju omogućavanja ovog proboja, iz pravca Prijepolja upućen je 91. korpus u napad u susret 21. korpusu.
Nakon dugotrajnih teških borbi i obostranih ozbiljnih gubitaka, napadni klinovi 21. i 91. korpusa sastali su se 18. decembra 1944. između Kolašina i Mojkovca, čime je 21. armijski korpus probio blokadu. Drugi korpus vršio je bočne napade na nemačke kolone u izvlačenju. Potiskujući nemačke zaštitnice, delovi Drugog udarnog korpusa NOVJ oslobodili su Podgoricu 19. decembra, Kolašin 29. decembra, i Bijelo Polje 3. januara 1945.
Pod taktičkom komandom Drugog korpusa NOVJ tokom ovih borbi borio se jedan britanski artiljerijski divizion koji je upućen kao pojačanje. Saveznička avijacija blisko je sadejstvovala u borbama, napadajući nemačke i CDK kolone u pokretu i objekte na putu. Pod komandom 21. nemačkog korpusa borila se CDK, koju su Nemci procenili na oko 10.000 ljudi.[3]
Crna Gora: na mostobranu na zapadnoj obali Lima, 1000 četnika upotrebljeno u borbi protiv komunista.[4]– Njemački izvještaj od 3. novembra 1944.
Crna Gora: na mostobranu na zapadnoj obali Lima, 1000 četnika upotrebljeno u borbi protiv komunista.[4]
Vermaht
NOVJ
U ratnim memoarima Hermanna Neubachera se pominje povlačenje njemačkih okupacionih trupa sa Balkana skupa sa crnogorskim četnicima. Neubacher zaključuje da su pripadnici JVuO iz Crne Gore, kao i članovi njihovih porodica te brojni civili, na taj način vezali svoju sudbinu za vojsku Trećeg Reicha:
Povlačenje nemačkih snaga sa Balkana odvijalo se najvećim delom peške. Iz Grčke, Albanije i Crne Gore kretale su se kolone nemačkih vojnika, danima i nedeljama, bez predaha, u mukotrpnim i iscrpljujućim marševima – ka severu. Nemačkoj koloni su se u Crnoj Gori priključile hiljade civila, kao i četnici Pavla Đurišića, koji su se kretali, disciplinovano, ka Višegradu i dalje po Bosni, koju su nemačke snage branile još punih pola godine.[5]– Hermann Neubacher, “Sonderauftrag Südost”
Povlačenje nemačkih snaga sa Balkana odvijalo se najvećim delom peške. Iz Grčke, Albanije i Crne Gore kretale su se kolone nemačkih vojnika, danima i nedeljama, bez predaha, u mukotrpnim i iscrpljujućim marševima – ka severu. Nemačkoj koloni su se u Crnoj Gori priključile hiljade civila, kao i četnici Pavla Đurišića, koji su se kretali, disciplinovano, ka Višegradu i dalje po Bosni, koju su nemačke snage branile još punih pola godine.[5]
U borbama sredinom septembra nemačko-četničke snage su potučene i proterane iz Nikšića, u zoni odgovornosti 21. korpusa. Početkom oktobra oslobođeno je Trebinje u zoni odgovornosti 5. SS korpusa, a zatim i Bileća i Grahovo na granici dvaju korpusa. Time su snage ove dve grupacije izolovane jedna od druge. 21. korpus vršio je bezuspešne lokalne protivnapade. 16. oktobra 1944. komanda Armijske gupe E naredila je 21. korpusu da vlastitim snagama otvori i drži otvorenim puteve prema Mostaru. Štabu korpusa skrenuta je pažnja da je taj put, koji je dobio kodni naziv"plavi put"[6] od odlučujućeg značaja za 21. korpus, i od potencijalnog velikog značaja za druge delove Armijske grupe E.
Put Skadar - Podgorica - Nikšić treba držati otvorenim. K-da 21. brd. AK treba da ima na umu da će u toku daljih pokreta u cilju povlačenja put Podgorica - Nikšić - Trebinje - Mostar, kao put maršovanja, biti od odlučujućeg značanja za sve snage XXI brd. AK, a osim toga i za snage koje se povlače iz južne Grčke. Naročiti značaj treba dati obezbeđenju ovog puta od obale z. od Skadra i kod Kotora.[7]
Generalmajor Erih Šmit-Rihberg (njemački: Erich Schmidt-Richberg), načelnik štaba Armijske grupe E, zabeležio je da je 181. divizija trebalo da bude nosilac napada prema zapadu, u cilju otvaranja "plavog puta" od Skadra preko Podgorice do Mostara. Sredinom novembra naređenje je ponovljeno:
Sredinom novembra 181. divizija pokrenula je napad, koji je grupu Podgorica trebalo da odvede prema Nikšiću, a grupu Kotor prema Trebinju.[8]
Nemački komandant Jugoistoka 12. decembra 1944. zapisuje da su partizani efikasno uspeli da spreče proboj nemačkih divizija ka severu, gde su bile hitno potrebne:
21. armijski korpus još nije izašao preko Mateševa, a čela napadnih kolona 22. pešad. divizije još se nalaze kod Mojkovca na Tari, gde je srušen prelaz. Mali međuprostor između 21. i 91. armijskog korpusa ne može još da se probije. Ukupno su još uvek 4 divizije (181, 297, 22. i 41) vezane u Crnoj Gori a, međutim, na severu su hitno potrebne snage.[9]– Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka 12. decembra 1944.
21. armijski korpus još nije izašao preko Mateševa, a čela napadnih kolona 22. pešad. divizije još se nalaze kod Mojkovca na Tari, gde je srušen prelaz. Mali međuprostor između 21. i 91. armijskog korpusa ne može još da se probije. Ukupno su još uvek 4 divizije (181, 297, 22. i 41) vezane u Crnoj Gori a, međutim, na severu su hitno potrebne snage.[9]
Nakon nedelju dana nemačke prethodnice sa četnicima su uspele da stignu u Sjerogošte kod Kolašina:
Prema izvještaju 22. pješadijske divizije, 300 četnika je došlo u Sjerogoste sa prethodnicom 21. brdskog korpusa. Prema navodima četničkog komandanta, sa 21. brdskim korpusom se nalazi još 3-4.000 četnika. 21. brdski korpus je naredio 22. pješadijskoj diviziji da usmjeri glavninu četnika preko Šahovića u okolinu Pljevalja, a dio na istočnu obalu Lima prema Stranjanima.[10]– Iz ratnog dnevnika 91. armijskog korpusa za 19. decembar 1944.
Prema izvještaju 22. pješadijske divizije, 300 četnika je došlo u Sjerogoste sa prethodnicom 21. brdskog korpusa. Prema navodima četničkog komandanta, sa 21. brdskim korpusom se nalazi još 3-4.000 četnika. 21. brdski korpus je naredio 22. pješadijskoj diviziji da usmjeri glavninu četnika preko Šahovića u okolinu Pljevalja, a dio na istočnu obalu Lima prema Stranjanima.[10]
Četnici Pavla Đurišića odvojili su se od nemačke glavnine u oblasti Prijepolja, i nastavili preko Sandžaka za istočnu Bosnu, zapadno od nemačkih snaga.
5-7.000 četnika, koji sa 21. brdskim korpusom dolazi sa juga, ne pristaju na naređenje korpusa da se marširaju pravcem prema Šahovići-Pljevlja, već žele da nastave „Svjetlozelenom“, odn. „Plavom“ rutom. Obje divizije su dobile uputstvo da po svaku cijenu spriječe ometanje vlastitih pokreta od strane četnika.[11]– Iz ratnog dnevnika 91. armijskog korpusa za 23. decembar 1944.
5-7.000 četnika, koji sa 21. brdskim korpusom dolazi sa juga, ne pristaju na naređenje korpusa da se marširaju pravcem prema Šahovići-Pljevlja, već žele da nastave „Svjetlozelenom“, odn. „Plavom“ rutom. Obje divizije su dobile uputstvo da po svaku cijenu spriječe ometanje vlastitih pokreta od strane četnika.[11]
Proboj Nemaca kroz jugoslovensku teritoriju je bio posebno otežan činjenicom da se partizani ponekad kamufliraju u njemačke uniforme i dozivaju straže na njemačkom jeziku.[12]
U izvještaju obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa Wehrmachta data je ocjena držanja četnika:
Stavovi pojedinih nacionalnih četničkih skupina su nejasni i kolebljivi. Nacionalni četnici, koje su Titove bande zarobile, obično se odmah u redovima Titovih ljudi iznova koriste protiv njemačkih trupa. Preporučuju se oprez i suzdržanost, kao i političko razumijevanje.[13]
U delima nekih savremenih autora, povlačenje četnika sa Nemcima se prikazuje kao veliko stradanje naroda. Saradnja sa Nemcima se, po pravilu ne pominje, a navode se znatno veće cifre izbeglih nego u izvornim dokumentima. Miro Miketić piše o preko "preko 30.000 ljudi, uključujući žene, decu i starce, koji su se sa jedinica Jugoslovenske vojske u otadžbini, pod komandom vojvode Pavla Đurišića, šest meseci povlačili iz Crne Gore, preko Nezavisne države Hrvatske, do Slovenije." On navodi da je tokom Bosanske golgote, "stradala intelektualna, duhovna i svaka druga elita Crne Gore".[14]