Habsburška Monarhija potisnuta je u prvoj godini rata, ali je potom osvojila Beograd i ostvarila drugu pobjedu kod Calafata 1790. Austrijski saveznik, Rusija, također je bila veoma uspješna, ali Austriji je prijetila invazija Pruske.[3] Također, izbila je Francuska revolucija i zahtijevala hitnu pažnju Austrije. Pod tim pritiskom Austrija je prihvatila vrlo male dobitke od rata: samo su grad Orșovu i nekoliko manjih mjesta (Cetingrad, Drežnik, Lapac, Srb)[4] na hrvatskoj granici ustupljeni Habsburškoj Monarhiji.[5]
Po okončanju turskog rata, Austrija se pridružila Pruskoj Pilnickom deklaracijom 27. augusta, odrekavši se svake ekspanzije na račun Osmanskog Carstva. Zauzvrat, Pruska je obećala da se neće širiti na istok niti podržati Brabantsku revoluciju. Obje zemlje obavezale su se da će intervenirati u Francuskoj ako se razne evropske sile slože da je to neophodno.
^ abKarl-Heinz Ziegler (2004). "The Peace Treaties of the Ottoman Empire". u Randall Lesaffer (ured.). Peace Treaties and International Law in European History: From the Late Middle Ages to World War One. ŠtamparijaUniverziteta u Cambridgeu. str. 358.
^Jeremy Black (1994). British Foreign Policy in an Age of Revolutions, 1783-1793. Štamparija Univerziteta u Cambridgeu. str. 263.
^Virginia Aksan (2007). Ottoman Wars: An Empire Besieged. Taylor & Francis. str. 138.