Hotinski mir bio je sporazum između Poljsko-Litvanske Unije i Osmanskog Carstva koji je potpisan 9. oktobra 1621. nakon bitke kod Hotina, čime je okončan Poljsko-osmanlijski rat.[1][2] Ovaj mirovni sporazum nije rezultirao promjenom granice, ali se Savez složio da zaustavi svoje miješanje u Moldaviji. Obje strane su odnijele pobjedu, jer je Savez smatrao bitku kod Hotina uspješnom zaustavljanjem invazije Osmanskog Carstva.
Sporazum je bio prilično povoljan za Savez, ali je i Osmanski Sultan dobio ono što je želio. Nije bilo teritorijalnih promjena; potvrđeno je da je granica Saveza i Osmanlija rijeka Dnjestar, a Savez je priznao osmanlijsku kontrolu nad Moldavijom. U Savezu i među ukrajinskim kozacima, zaustavljanje ogromne osmanlijske vojske doživjelo se kao velika pobjeda.
Uslovi sporazuma
Sporazum je najvećim dijelom ponovio raniji Sporazum iz Buše (1617), o kojem su pregovarali Stanisław Żółkiewski i Iskender-paša. U tom sporazumu ugovoreno je da se Poljska neće miješati u unutrašnje stvari osmanlijskih vazala u Transilvaniji, Moldaviji i Vlaškoj, Savez je trebao spriječiti kozake da upadaju u zemlje u Osmanskom Carstvu, dok je ustupio Hotin. Zauzvrat, Osmansko Carstvo je obećalo da će zaustaviti tatarske napade.
S druge strane, Osmanlije su, iako su stekle priznanje svoje kontrole nad Moldavijom, u mnogo gorem stanju. Primjetno, Chodkiewicz nije bio jedini koji je umro zbog te bitke: sam sultan Osman platio je najveću cijenu za neuspjeh svojih planova. Rezultat Hotina i neuspjeh Osmanlija da slomi brojčano nadjačanu vojsku Saveza naveli su Osmana da za to okrivi janjičare. Osman je želio modernizirati vojsku, koju je krivio za poraz; njegovim planovima za modernizaciju su se, međutim, usprotivili tradicionalno nastrojeni janjičari, što je kulminiralo pobunom janjičara 1622, u kojoj je Osman II ubijen.
Granica Saveza i Osmanlija bila je prilično mirna sve do Poljsko-osmanlijskog rata (1633-1634).
Također pogledajte
Reference
.PNG)
