Sporazum je definisao granicu između Irana i Osmanskog Carstva, a nakon njega uslijedilo je dvadeset godina mira. Ovim sporazumom, Armenija i Gruzija su ravnopravno podijeljene između njih, pri čemu su Zapadna Armenija, zapadni Kurdistan i zapadna Gruzija došli pod vlast osmanlijskog sultana, dok su Istočna Armenija, istočni Kurdistan i istočna Gruzija ostali u iranskim rukama.[1] Osmansko Carstvo je dobilo veći dio Iraka, uključujući Bagdad, koji im je omogućio pristup Perzijskom zalivu, dok su Perzijanci zadržali nekadašnji glavni grad Tabriz i sve svoje sjeverozapadne teritorije na Kavkazu kakve su bile prije ratova, kao što su Dagestan i sve ono što je danas Azerbejdžan.[2][3][4] Tako uspostavljena granica išla je preko planina koje su dijelile istočnu i zapadnu Gruziju (pod domaćim vazalnim knezovima), preko Armenije i preko zapadnih padina Zagrosa do Perzijskog zaliva.
Osmanlije su, garantovale pristup perzijskim hodočasnicima u muslimanske svete gradove Mekku i Medinu, kao i na šiitska sveta mjesta hodočašća u Iraku.[7]
Odlučujuće odvajanje Kavkaza i ustupanje Mezopotamije Osmanlijama dogodilo se prema sljedećem velikom mirovnom sporazumu poznatom kao Zuhabskom miru 1639.[8]
Drugi uslov sporazuma je bio da su Safavidi morali prekinuti ritualno proklinjanje prva tri Pravedna halifa,[9]Aiše i drugih ashaba (Muhamedovih drugova) - koje su suniti veoma cijenili. Ovo stanje je bio uobičajen zahtjev osmansko-safavidskih sporazuma,[10] i u ovom slučaju se smatralo ponižavajućim za Tahmaspa.[11]
^ abMikaberidze, Alexander (2015). Historical Dictionary of Georgia (2 izd.). Rowman & Littlefield. str. xxxi. ISBN978-1442241466.
^The Reign of Suleiman the Magnificent, 1520–1566, V.J. Parry, A History of the Ottoman Empire to 1730, ed. M.A. Cook (Cambridge University Press, 1976), 94.
^Andrew J Newman (11. 4. 2012). Safavid Iran: Rebirth of a Persian Empire. I.B.Tauris. str. 46. ISBN9780857716613.
^Suraiya Faroqhi (3. 3. 2006). The Ottoman Empire and the World Around It (illustrated, reprint izd.). I.B.Tauris. str. 36, 185. ISBN9781845111229.
^Bengio, Ofra; Litvak, Meir, ured. (8. 11. 2011). The Sunna and Shi'a in History: Division and Ecumenism in the Muslim Middle East. Palgrave Macmillan. str. 60. ISBN9780230370739.
Dodatna literatura
Atçıl, Zahit (2019). "Warfare as a Tool of Diplomacy: Background of the First Ottoman-Safavid Treaty in 1555". Turkish Historical Review. 10 (1): 3–24. doi:10.1163/18775462-01001006. S2CID198615063.
Köhbach, M. (1989). "AMASYA, PEACE OF". Encyclopaedia Iranica, Vol. I, Fasc. 9. str. 928. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)