Ljudski horionski gonadotropin (hCG: skraćenica od human chorionic gonadotropin) je hormon koga proizvode ćelije u okruženju rastućeg embriona (u početku sinciciotrofoblast), koji, nakon implantacije, na kraju formira placentu.[1][2] Prisustvo hCG otkriva se u nekim testovima trudnoće (HCG-test traka za trudnoću. Neki kancerogeni tumori proizvode ovaj hormon. Zato povišeni nivoi kod netrudnica mogu dovesti do dijagnoze karcinoma i, ako su dovoljno visoki, paraneoplazijskog sindroma, ali nije poznato da li je ova proizvodnja glavni uzrok ili učinak karcinogeneze. Analog hipofiznog hCG, poznat kao luteinizirajući hormon (LH), proizvodi se u hipofizi muškaraca i žena svih dobnih skupina.[1][3]
Što se tiče endogenih oblika hCG, postoje različiti načini za njihovo kategoriziranje i mjerenje, uključujući ukupni hCG, ukupni hCG C-krajnjeg peptida, netaknuti hCG, slobodnu β-podjedinicu hCG, fragment β-jezgra hCG , hiperglikozilirani hCG, hCG, alfa hCG i hCG hipofize. Što se tiče farmaceutskih pripravaka, hCG iz životinja ili sintetskih izvora, postoji mnogo preparata gonadotropina, od kojih su neki medicinski opravdani, a drugi su od nadriliječničke prirode. Od 12. 6. 2011., Uprava za hranu i lijekove Sjedinjenih Država zabranila je prodaju homeopatskih i lijekova bez recepta, uključujući i hCG proizvode i proglasila ih prevarom i nezakonitim.[4][5][6]
B hcg se u početku luči iz sinciciotrofoblasta.
Ljudski horionski gonadotropin je glikoprotein, sastavljen od 237 aminokiselina, molekulske mase od 36,7 kDa, približno 14,5 αhCG i 22,2 kDa βhCG.[7]
To je heterodimer, s α (alfa) podjedinicom koja je identična onoj kod luteinizirajućeg (LH), folikul-stimulirajućeg (FSH), tireoidea-stimulirajućeg hormona (TSH) i β (beta) podjedinice, koja je jedinstvena za hCG.
Dvije podjedinice stvaraju malo hidrofobno jezgro okruženo visokim odnosom površine i zapremine: 2,8 puta većim od sferne. Velika većina vanjskih aminokiselina su hidrofilne.[10]
Beta-hCG je uglavnom sličan beta-LH, osim C-krajaa peptida (beta-CTP), koji sadrži četiri glikozilirana ostatka serina, a odgovoran je za duži poluživot hCG.[11]
Ljudski horionski gonadotropin stupa u interakciju sa LHCG receptorom jajnika i promovira održavanje žutog tela tokom početka trudnoće. To omogućava žutom tijelu da, tokom prvog tromesečja, luči hormon progesteron. Progesteron obogaćuje maternicu debelim sluznicom krvnih sudova i kapilara, tako da može održati rast fetusa.
Zbog svog izrazito negativnog naboja, hCG može odbiti imunske ćelije majke, štiteći fetus tokom prvog tromjesečja. Također se pretpostavlja da bi hCG mogao biti placentna veza za razvoj lokalne majčinske imunotolerancije. Naprimjer, endometrijske ćelije tretirane hCG-om podstiču porast apoptoza kod T-ćelija (razlaganje T-ćelijea). Ovi rezultati sugeriraju da hCG može biti veza u razvoju peritrofoblastne imunske tolerancije i može olakšati invaziju trofoblasta, za koju je poznato da ubrzava razvoj fetusa u endometriju.[12] Također se sugerira da su razine hCG povezane s težinom jutarnje mučnine ili kod poremećaja zvanog hyperemesis gravidarum u trudnica.[13]
Zbog sličnosti s LH, hCG se također može klinički koristiti za indukciju ovulacije u jajnicima, kao i za proizvodnju testosterona u testisima. Kako je najzastupljeniji biološki izvor kod žena koje su trudne, neke organizacije sakupljaju urin trudnica kako bi ipribavile hCG za upotrebu u liječenju plodnosti.
Humani horionski gonadotropin takođe ima ulogu u ćelijskoj diferencijaciji / proliferaciji i može aktivirati apoptozu.
Prirodno, u ljudskoj posteljici ga proizvodi sinciciotrofoblast.
Kao i bilo koji drugi gonadotropin, može se ekstrahirati iz urina trudnica ili proizvesti iz kultura genetički modificiranih ćelija upotrebom tehnologije rekombinantne DNK tehnologije.
U kompanijama Pubergen, Pregnyl, Follutein, Profasi, Choragon i Novarel ekstrahira se iz urina trudnica. U Ovidrelu se proizvodi tehnologijom rekombinantne DNK.[14]
Razina hCG određuje se pretragama krvi ili urina. To može biti i test trudnoće. Pozitivan hCG ukazuje na implantirani blastocist i embriogenezu kod sisara. To se može učiniti za dijagnozu i nadgledanje tumora zametnih ćelija i gestacijske trofoblastne bolesti.
Koncentracije su obično zabilježene u hiljaditim dijelovima međunarodnih jedinica po mililitru (mIU / ml). Međunarodna jedinica za hCG prvotno je određena 1938. godine, a redefinirana je 1964. i 1980.[15] Sadašnja 1 međunarodna jedinica iznosi približno približno 2,35×10−12 mola,[16] ili oko 6×10−8 grama.[17]
Slijedi lista razina hCG u serumu. (LMP je zadnja menstruacija datirana od prvog dana posljednje menstruacije.) Razine eksponencijalno rastu nakon začeća i implantacije.[18]
Sposobnost kvantifikacije nivoa βhCG korisna je u praćenju klicnih ćelija i trofoblastnih tumora, naknadnoj njezi nakon pobačaja i dijagnozi, praćenju i njezi nakon tretmana ektopijske trudnoće. Nedostatak vidljivog fetusa na vaginskom ultrazvuku, nakon što nivo βhCG dosegne 1500 mIU/ml snažno ukazuje na ektopijsku trudnoću.[19] Still, even an hCG over 2000 IU/l does not necessarily exclude the presence of a viable intrauterine pregnancy in such cases.[20]
Kao testovi trudnoće, kvantitativni testovi krvi i najosjetljiviji testovi urina obično otkrivaju hCG između 6. i 12. dana nakon ovulacije.[21] Međutim, mora se uzeti u obzir da, u prve četiri sedmice trudnoće, ukupni nivo hCG može varirati u vrlo širokom rasponu, što dovodi do lažnih rezultata o tom periodu.[22] Predlaže se porast od 35% tokom 48 sati, kao minimalni porast u skladu s održivom unutarmaterničnom trudnoćom.[20]
Trudnička trofoblastna bolest poput hidatidiformnog mola ("molska trudnoća") ili horiokarcinom može proizvesti visoki nivo βhCG (zbog prisustva sinciciotrofoblasta – dijela resica koje čine placentu) uprkos odsustvu embriona. Ovo, kao i nekoliko drugih stanja, može dovesti do povišenog očitavanja hCG u odsustvu trudnoće.
Razine hCG također su komponenta trostrukog testa, probirnog testa za određene fetusnih hromosomsih abnormalnosti / urođenih mahana.
Studija o 32 normalne trudnoće došla je do rezultata da je žumanjčana vrećica nađena od od 1–3 mm, pri srednjem nivou hCG od 1150 IU/ l (raspon 800 –1.500), a žumanceta je bila na srednjem nivou od 6000 IU / l (raspon 4500-7500), a fetusni otkucaji srca bili su je vidljivi na srednjoj razini nivou hCG od 10.000 IU / l (raspon 8.650 – 12.200).[23]
|name-list-format=
|name-list-style=
P01215[25-116]
P0DN86[21-165]; Two specific hCGb proteins that differ by three amino acids in positions 2,4 and 117 have been described: type 1 (CGB7) and type 2 (CGB3, CGB5, CGB8).