Kod čovjeka, genski lokus je na dugom (q) kraku hromosoma 17; pozicija: 17.p11.1 IHC za polipeptid u gušterači miša, 200 ×
Pancreasni polipeptid (PP) i je peptipolipeptid koji luče PP-ćelije u endokrinoj gušterači pretežno u njenoj glavi. Sastoji se od 36 aminokiselina i ima molekulsku težinu oko 4.200 Da.[1]
Funkcija PP je da samoregulira aktivnosti lučenja gušterače (endokrine i egzokrine). Također ima i efekte na razinu glikogena u jetri i gastrointestinalnu sekreciju.
Njegova sekrecija kod ljudi povećava se nakon proteinskog obroka, posta, vježbanja i akutne hipoglikemije, a smanjuje se somatostatinom i intravenoznom glukozom.
Pokazalo se da je razina PP u plazmi smanjena u stanjima povezanim s povećanim unosom hrane i povišena u poremećaju zvanom anorexia nervosa. Pored toga, pokazalo se da periferna primjena PP smanjuje unos hrane kod glodara.[2]
Polipeptid gušterače (PP) je peptidni hormon koji se nalazi u Langerhansovim otočićima i između acinarnih ćelija, a koji inhibira lučenje gušterače u tekućini, bikarbonatu i enzimima. Također stimulira sekreciju želučanog soka, ali inhibira želučanu sekreciju induciranu pentagastrinom. Antagonist je holecistokinin u i inhibira sekreciju gušterače koju stimulira holecistokinin. Pri postu, serijska koncentracija PP iznosi 80 pg/ml; nakon obroka poraste od 8 do 10 puta više; glukoza i masti također uzrokuju porast razine PP, ali parenteralnim uvođenjem tih supstanci, razina hormona se ne mijenja. Primjena atropina, vagotomije (uklanjanje vagusa), blokira sekreciju PP nakon obroka. Ekscitacija vagusnog živca, davanje gastrina, sekretina ili holecistokinina izazivaju sekreciju PP.
Gen PPY kodira neobično kratak proteinski prekursor koji se cijepa da bi se stvorio PP, kao i pankreasni ikosapeptid i oligopeptid od 5 do 7 aminokiselina.[3]
Nosek, Thomas M. "Section 6/6ch2/s6ch2_25". Essentials of Human Physiology. Arhivirano s originala, 2016-03-24. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
