Tomas Transtremer je svoje srednje obrazovanje stekao u Latinskoj školi Sedra, Švedska, a potom je 1956. diplomirao psihologiju na Univerzitetu u Stokholmu. Pored književnog rada, radio je dugo godina kao psiholog u zatvorima sa mladim prestupnicima, mentalnim bolesnicima i zavisnicima o drogi. Prestao je da se bavi ovom profesijom pošto je preživeo moždani udar1990.
Počeo je da piše sa 13 godina, a prvu zbirku pesama 17 dikter (17 pesama) objavio je 1954. godine. Robin Fulton je preveo na engleski njegovo celokupno delo i objavio ih 1997. u Velikoj Britaniji pod zajedničkim imenom New Collected Poems (Nove zbirka pesama). Fultonova zbirka bila je proširena novim pesmama i ponovo je bila objavljena u SAD 2006. godine pod imenom The Great Enigma: New Collected Poems (Velika enigma: Nova zbirka pesama). Transtremer je takođe napisao i autobiografiju, Minnena ser mig (Sećanja me posmatraju), objavljenu 1993.
Tokom sedamdesetih godina drugi pesnici su ga kritikovali zato što nije njegovo delo nije bilo politički angažovano. Transtremerova poezija neguje i dalje razvija pesnički jezik modernizma i ekspresionizma/nadrealizma 20. veka. U svojim delima opisuje jednostavne slike iz svakodnevnog života i pejzaže, kao i mističan pogled na univerzalne aspekte ljudskog uma.
Nagrade i prevodi
Transtremer se smatra jednim od najboljih švedskih pesnika. U toku svog života, bio je više puta pominjan kao kandidat za Nobelovu nagradu. Dobitnik je više značajnih internacionalnih nagrada za poeziju od kojih je i jedna koju je dobio u bivšoj Jugoslaviji — Evropska književna nagrada opštine Vršac[2] — a njegova dela prevedena su na 50 jezika: Blaj, Robin Fulton i Samjuel Karters preveli su njegova dela na engleski.
Godine 2011. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima. •2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije. •3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine.