Autonomna pokrajina Zapadna Bosna bila je međunarodno nepriznata paradržava samproglašena od grupe bošnjačkih političara na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine.
Zauzimala je dijelove Cazinske Krajine (dijelovi općina Velika Kladuša i Cazin). Prvobitno je proglašena kao autonomna pokrajina, da bi kasnije proglasila nezavisnost od Republike Bosne i Hercegovine kao Republika Zapadna Bosna.
Prema riječima novinara Anthonyja Loyda, Abdić je odlučio pokušati sebi stvoriti malu državu i uspio je regrutirati dovoljno sljedbenika da svoje snove ostvari. Abdić je uspio zadržati vlast nad svojom mini-državom koristeći kultne propagandne tehnike nad svojim sljedbenicima i koristio se srpskim oružjem i vojnom obukom. „Razgovor s njegovim autonomističkim sljedbenicima bio je isto što i razgovor s konvertitima u kultu bilo gdje u svijetu: drveni ćorsokak obilježen odsustvom individualnog obrazloženja i logike.“[3] Lokalno stanovništvo Velike Kladuše je tretiralo Abdića sa velikim poštovanjem i "bili su spremni da urade sve što je rekao."[4]
Ratni privredni politički model bošnjačkih političara predvođenih Fikretom Abdićem bio je sklapanje sporazuma s Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom, kao dio prethodnog dogovora sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom. U Zagrebu je 21. oktobra 1993, u prisustvu Franje Tuđmana, Fikret Abdić potpisao s Matom Bobanom "Zajedničku izjavu". Tim dokumentom oni su dijelili BiH po osobnim nahođenjima. Mate Boban je poslije izjavio da su se jedinice HVO-a bihaćkog okruga pridružile snagama Narodne odbrane. Dan kasnije, dana 22. oktobra 1993, poslije potpisivanja sporazuma sa Bobanom, Fikret Abdić je otputovao u Beograd i sa Radovanom Karadžićem, u prisustvu Slobodana Miloševića, potpisao Deklaraciju koja obje strane obavezuje na mir.
Malo se zna o političkom sistemu AP Zapadne Bosne, isključujući Abdića, a većina funkcionera je izblijedjela u mraku. U dokumentu iz 2010. koji se odnosi na pravosnažnu presudu Zlatku Jušiću (premijeru APZB) i Ibrahimu Jušiću (načelniku Policijske i sigurnosne službe APZB) u Hrvatskoj, navodi se mišljenje jednog svjedoka da je Vlada APZB-a bila "farsa, ukras" i da nije konsultovana, jer je sam Abdić donosio odluke o ključnim pitanjima.[11][12] Ova izjava bila je jedan od razloga za kasnije oslobađanje Zlatka Jušića od svih optužbi za ratne zločine.[13] AP Zapadna Bosna imala je i Ustavotvornu skupštinu, čiji je potpredsjednik bio Božidar Sicel.[14]
Privreda
Privreda AP Zapadne Bosne se u velikoj mjeri oslanjala na kompaniju Agrokomerc iz Velike Kladuše, čiji je direktor bio Fikret Abdić. Ona je uveliko sarađivala s SR Jugoslavijom (Srbijom) i Hrvatskom protiv Vlade Republike BiH. Agrokomerc je dobio status povlaštenog partnera i pravo na upotrebu bescarinske zone u Rijeci, a robni promet s Hrvatskom i inozemstvom obavljao je po odobrenju hrvatskih vlasti preko zagrebačke tvrtke "Voće". Također, dobio je i pravo na slobodnu trgovinu sa teritorijama pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS).
Posljedice
Teritorija AP Zapadne Bosne uključena je u Federaciju Bosne i Hercegovine, u okviru Unsko-sanskog kantona. Fikret Abdić, koji je održavao prijateljske odnose s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, stekao je hrvatsko državljanstvo i živio je u Hrvatskoj u izbjeglištvu.
Nakon Tuđmanove smrti u decembru 1999. i poraza Hrvatske demokratske zajednice na parlamentarnim izborima 2000, Abdić je na kraju uhapšen i osuđen za ratne zločine nad Bošnjacima lojalnim Republici Bosni i Hercegovini. Suđenje je održano u Hrvatskoj, gdje je Abdić 2002. osuđen na 20 godina zatvora. Dana 9. marta 2012. pušten je na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne.[15] Iako je osuđeni ratni zločinac, stanovnici Velike Kladuše su ga za lokalne izbore 2016. i 2020. izabrali za načelnika općine.[16]
Ratni zločini
Bošnjačke političke strukture stvarale su logore za Bošnjake protivnike autonomije, lojalne Vladi Republike BiH u Sarajevu. Paravojne bošnjačke jedinice organizuju srbijanske tajne službe i državna bezbjednost. Na suđenju Slobodanu Miloševiću, nakon objavljivanja snimka na kojem "Škorpioni" ubijaju svezane dječake i mladiće, objavljen je i snimak na kojem se jasno vidi srbijanska umiješanost u komandovanje Narodne odbrane, koju predvode srpski zločinci.[nedostaje referenca]
Narodna odbrana je, pod mentorstvom Srbije u vidu jedinice "Škorpioni", počinila zločine nad Bošnjacima. Zbog tih zločina Fikret Abdić je proglašen krivim i dobija najveću moguću zatvorsku kaznu u Hrvatskoj pred sudom u Karlovcu, koja je potvrđena i pred Vrhovnim sudom Hrvatske, te nakon žalbe ponovo potvrđena s jedinstvenom i konačnom kaznom od 15 godina zatvora.
Logori
U Drmeljevu je bio logor kroz koji je za dva mjeseca prošlo 520 ljudi. U jednom dopisu Abdićevih autonomaša, od 12. januara 1995, piše da je u "vojnom zatvoru Miljkovići 1.567 zatvorenika". Logore u Kladuši je obišao i Tadeusz Mazowiecki, specijalni izaslanik za ljudska prava, i nakon toga pisao Fikretu Abdiću upozoravajući ga da se ljudi drže bespravno, da su uslovi loši, da su im ugrožena sva prava (premlaćivanje i zlostavljanje), na što Fikret Abdić nije reagovao.
.svg){kind=small}
