Sokol je tvrđava manjih dimenzija iz srednjeg vijeka, na stijeni iznad potoka Sokolice, 5 km. sjeveroistočno od Gračanice, Bosna i Hercegovina.
Historija
Grad se u srednjem vijeku nalazio u župi Usori. U literaturi su navedena dva različita podatka o prvom spominjanju Sokola u historiji. Grupa autora navodi da je prvi spomen grada u historijskim izvorima 1429.godine, a drugi da je to 1449. godine. Oba su u vezi su sa knezom Radivojem Ostojićem, sinom bosanskog kralja Ostoje i bratom bosanskog kralja Tomaša.
Srebreničku banovinu Osmanlije su osvojile 1512. godine. Padom Srebrenika, cijela oblast između donjih tokova Bosne i Drine, Spreče i Save, u kojoj je bilo 12 utvrđenih gradova, ulazi u sastav osmanlijske imperije. Iz 1528. godine postoji prvi popisni defter sa timarima upisanim na ime članova posade Sokola. Prema spahijskom popisnom defteru iz 1533. godine, te godine posada tvrđave Soko dobiva stalne timare. Sedamdesetih godina 18. stoljeća, gradačački kapetan Mehmed dao je da se izvrše popravke na gradu. Zapisano je također, da je u gradu, 1833. godine bilo 7 topova. Napušten je 1840.godine.[1]
Opis
Osnova mu je u obliku izduženog ovala dužine oko 30 metara. Uz jugoistočni zid nalaze se dva polukružno zasvedena tornja, dok je uz sjeverozapadni dozidan prigradak kao zaštita glavnom ulazu. U jugozapadnom dijelu ograđenog prostora nalaze se temelji stambene zgrade. Sjeveroistočni zid je djelimično razoren 1949. godine, kad je kamen iz njega upotrijebljen za gradnju mjesne škole. Za vrijeme proteklog rata ovaj spomenik je u nekoliko navrata bio meta topovskih granata koje su oštetile jugozapadno vanjsko lice zida.[2]
Sokol je sagrađen od neobrađenih i tek na licu zida grubo pritesanih komada krečnjaka nejednake veličine. Graditelji su pokušavali složiti kamenje po slojevima, ali im to nije bilo moguće svugdje konsekventno provesti. Uglovi zidova su oštro zasječeni.
Stari grad Sokol proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine [3]
Reference
Vanjski linkovi
