Po brojnosti primjeraka, raznovrsnosti i zastupljenosti svih osnovnih oblika, relativno visokoj umjetničkoj kvaliteti izrade, bogatstvu plastičnih dekoracija, reljefnih predstava i natpisa koji spominju poznate historijske ličnosti, kao i svom neobičnom smještaju i dostupnosti, nekropola Radimlja spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog perioda u BiH. Nekropola u Radimlji uvrštava se u red najukrašenijih nekropola u BiH. Po svojim likovnim odlikama nekropola na Radimlji spada među nekoliko najvrijednijih i najznačajnijih nekropola stećaka uopće.
Nacionalni spomenik
Na V sjednici održanoj 5. do 11 novembra 2002. godine komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je donijela odluku o proglašenju Historijskog područja - nekropola stećaka Radimlja kod Stoca, za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Odluka je objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/02. Nakon ne sprovođenja dispozitiva odluke Komisije i nastavljanja degradiranja prostora oko i na samoj nekropoli, spomenik je uvršten i na Listu ugroženih spomenika.[1]
Na osnovu uvida u stanje navedenog dobara utvrđeno je da je nacionalni spomenik ugrožen nezakonitom i bespravnom gradnjom u sklopu spomenika ili u njegovoj neposrednoj blizini. Godine 1999. nezakonito su na društvenom zemljištu uz nekropolu i na potencijalnom arheološkom nalazištu sagrađeni poslovni objekti, u skladu sa regulacionim planom, koji je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika stavila van snage. Potom je središnji prostor nekropole, koji je trenutno neograđen, počeo da se koristi kao prostor za parkiranje vozila posjetilaca i vlasnika poslovnih objekata. Nadalje, prostor neposredno uz nekropolu pretvoren je u odlagalište otpada, pa je cjelina izložena rizicima koje izazivaju kamioni koji preko njenog zaštitnog pojasa prevoze otpad, hemijska i vizuelna zagađenja.
Natpisi na stećcima
Natpisi se pojavljuju na pet spomenika, ispod kojih su sahranjeni neki od članove porodice vlaških katunara Hrabrena Miloradovića.
A se leži Stjepan. A činio ka[mi] Miogost kovač[2]
Sije leži dobri Radoje, sin vojevode Stipana, n[a] svoj baštini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar.[2]
A se kami na Vukcu na Pet[r]oviču. A se pisa Bolašin Bogačić.[2]
A Vlač Vlahov[i]č, [a sječe k]ami Ratko Brativo[n]ič/Brativo[jev]ič.[2]
Az rab b[o]ži Radoje Vuković, sinovac vojevode Petra.[2]
Na natpisima su i imena dvojice klesara: Miogost i Bolašin Bogačić.[3]
^ abcdeGurda, Amela; Matuh, Gorana (2015). "Stećci u Bosni i Hercegovini: Kulturološki aspekti stanovništva" (jezik: Bosnian). Sarajevo. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
