Ovo je popis austrijskih vladara od formiranje te zemlje 976. pod Dinastijom Babenberg do 1918. i propasti Austro-Ugarske.
Markgrof Heinrich II uspio je 1156. dobiti od cara Svetog Rimskog Carstva Friedricha I Barbarosse titulu vojvode i tako je pretvoriti u Austrijsko vojvodstvo.
Interregnum
Nakon pogibije Friedricha II 1246. posljednjeg babenbergovskog vojvode Austrijsko vojvodstvo ostalo je bez vladara i upalo u Interregnum.[1]
Od nekoliko pretendenata nakraju je pobjedio češki kralj Otakar II iz Dinastije Pšemisl, koji je službeno postao austrijski vojvoda 1260. Otakar je poražen i ubijen Bitci na Moravskom polju[2] 1278., od strane novog njemačkog kralja Rudolfa Habsburgškog, nakon što je protjeran iz Austrije dvije godine ranije.[2]
Na osnovu Rudolfovovih kućnih pravila (Rudolfinische Hausordnung) njegovi sinovi Albrecht III i Leopold III 1379. podjelili zemlju, tako što je Albrecht III nastavio vladati Austrijom a Leopold III je dobio Štajersku, Korušku, Kranjsku i Tirol.[3]
Albrechtova grana
Leopoldova grana
Leopoldova grana se 1406. podijelila na dvije podgrane;
- Friedrichovu granu koja je dobila Tirol
Friedrich III., car Svetog Rimskog Carstva uspio je do 1457. steći sve zemlje Albrehtove grane, a do 1490. i one kojima je vladala Friedrichova grana.
Od 1359 Habsburgzi službeno nose titule nadvojvoda koju im je priznao car Friedrich III.
Od 17. vijeka vrijedi pravilo o nedjeljivosti habsburgških zemalja.
Od 1804. Austrija je postala Carevina pa je tako posljednji car Svetog Rimskog Carstva Franz II postao austrijski car pod imenom Franz I
Karl I abdicirao je 1918. nakon poraza u Prvom svjetskom ratu nakon tog je zemlja proglašena republikom.
Izvori
Vanjske veze