Velika nacionalna loža Srbije (srp. Велика национална ложа Србије), skraćeno VNLS, je tradicionalna i druga po brojnosti slobodnozidarska velika loža u Srbiji. Osnovana je 1997. godine uz pomoć Velike lože Francuske.
U rujnu 1997. godine iz Velike lože Jugoslavije izdvaja se skupina slobodnih zidara koji uz pomoć Velike lože Francuske osnivaju Veliku nacionalnu ložu Jugoslavije.[1] Ova velika loža mijenja svoj naziv još dva put u skladu s promjenom imena države u kojoj djeluje, i to 2003. godine u Veliku nacionalnu ložu Srbije i Crne Gore, a potom 2007. godine u Veliku nacionalnu ložu Srbije.[2] Dragan Malešević Tapi je bio ključna ličnost ove lože do svoje smrti 2002. godine.
Ove velika loža je 18. lipnja 2000. godine u Parizu s Velikom ložom Francuske i Velikom tradicionalnom i simboličkom ložom "Opera" osnovala Konfederaciju ujedinjenih velikih loža Europe (GLUDE).[3] Godine 2003. je oko 100 članova prešlo u Regularnu veliku ložu Srbije.[4]
U lipnju 2009. godine tri kompletne lože, Loža "Harmonija", Loža "Ivanjski vijenac" i Loža "Dositej", kao i većina članova Lože "Sveti Sava" i Lože "Pobratim" prelaze pod zaštitu Velikog orijenta Francuske.[4]
Velika loža je 2014. godine u Ljubljani, uz pomoć Velike lože Francuske, osnovala Veliku regularnu ložu Slovenije.[5][6]
Članovi koji su napustili ovu veliku ložu osnovali su Veliku ujedinjenu ložu Srbije (2006.), Tradicionalnu veliku masonsku ložu Srbije (2012.) i Veliku ložu Srbije 1919 (2015.).[4]
U svibnju 2023. godine u Beogradu osnovana je Loža "Samuel Kernbеiser" koja radi na francuskom jeziku.[7]
U travnju 2024. godine u Beogradu su Velika nacionalna loža Srbije, Velika regularna loža Hrvatske, Velika regularna loža Slovenije i Velika regularna loža Sjeverne Makedonije potpisali sporazum o međusobnoj zajedničkoj suradnji.[8]
Sjedište Velike nacionalne lože Srbije je u Beogradu.[9] Ova velika loža od 2009. godine izdaje svoj časopis Sirijus.[10]
U lipnju 2024. godine, pod zaštitom Velike nacionalne lože Srbije danas rade 26 loža u Srbiji, od toga devet u Beogradu, pet u Nišu, po jedna u Knjaževcu, Kragujevcu, Kruševcu, Novom Sadu, Požarevcu, Srijemskoj Mitrovici, Šabcu, Valjevu, Vrbasu i Zaječaru. Također, velika loža ima lože u Bosni i Hercegovini (Bijeljina) i Crna Gora (Podgorica).[11]
Brojevi loža od 1 do 34 u skladu su s brojevima loža koje su do 1940. godine bile pod okriljem Velike lože SHS "Jugoslavija" tako da brojevi od 6–11, 17, 19–32 i 34 nisu dodjeljeni niti jednoj loži nakon 1997. godine.[13]
U okviru ove velike lože radile su i[13]
Velikom nacionalnom ložom Srbije upravlja veliki majstori koji se bira na trogodišnje razdoblje. Dosadašnji veliki majstori su:[15]
Ova velika loža je članica i suosnivač međunarodne asocijacije ICUGL, ranije poznate kao GLUDE, od 2000.
Ova velika loža potpisala je povelje o prijateljstvu i međusobnom priznavanju s preko 15 drugih velikih loža, među kojima su i: Velika loža Francuske, Velika loža Belgije, Velika loža Bugarske, Velika nacionalna loža Rumunjske, Velika regularna loža Hrvatske.[17]
Primarni masonski obred Velike nacionalne lože Srbije je Drevni i prihvaćeni škotski obred. Velika loža upravlja simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i delegira upravljanje visokim stupnjevima na dodatna tijela i redove.
Upravljanje visokim stupnjevima Velika nacionalna loža Srbije provodi kroz pridružena tijela i redove od kojih svaki predstavlja jedan obred a na temelju potpisanih konkordata.
Vrhovni savjet Srbije 1912. Škotskog reda drevnog i prihvaćenog je dodatni red nadležan za visoke stupnjeve Škotskog obreda. Uspostavljen je 1997. godine sa sjedištem u Beogradu.[18][19][20]
Pod okriljem Vrhovnog savjeta Srbije 1912. rade po jedna loža savršenstva i kapitel ružinog križa u Beogradu i Nišu kao i areopag u Beogradu:[19]
Dosadašnji veliki zapovjednici (grand komanderi) Vrhovnog savjeta su Dragan Malešević Tapi (1997. – 2002.), Dragutin Zagorac (2002. – 2005.) i Dragan Đurić (od 2005.).[21]
Vrhovni savjet je član Međunarodnog saveza slobodnih zidara Škotskog reda (fran. Alliance Internationale Maçonnique Ecossaise, AIME). Vrhovni savjet je jedan od 36 supotpisnika rezolucije u Napulju u listopadu 2012. godine.[22][23]