Kongresu je prisustvovalo 2.344 delegata od ukupno 468.175 članova KPJ. Ovo je bio prvi kongres jugoslovenskih komunista održan posle Drugog svetskog rata i preuzimanja vlasti, i prvi veći skup posle Pete zemaljska konferencije, održane oktobra 1940. godine. Od prethodnog, Četvrtog kongresa održanog novembra 1928. bilo je prošlo 20 godina.
Udaljavanje Jugoslavije od SSSR-a nije izazvalo antisocijalistički pokret ni mržnju prema Rusima u FNRJ. Tome je doprinio stav koji su zauzeli Tito i CK KPJ. Podnoseći referat na ostvaranju V Kongresa KPJ, Tito je naglasio da je partija vaspitavala komuniste u duhu povjerenja, iskrene ljubavi i odanosti Sovjetskom Savezu. Spomenuvši "čudne optužbe" od strane Informbiroa, on je istakao da je CK KPJ odlučan, bez obzira na sve, da uspostavi dobre odnose sa KPSS. Referat je završio sa zdravicom u čast Staljina. Svi su bili uvjereni da će se odnosi između KPJ i KPSS popraviti.[1]
Kongres je dao punu podršku CK KPJ u „odbrani nezavisnosti“ Jugoslavije. Odluka je donesena jednoglasno. Na Kongresu je usvojena i Rezolucija o odnosu KPJ prema Informbirou, u kojoj je konstatovano da su odluke Informbiroa netačne i nepravedne, ali je naglašeno da CK KPJ treba da učini sve da se sukob prevaziđe. U Rezoluciji je isticano da je Jugoslavija socijalistička zemlja koja pripada "socijalističkom lageru", naglašavana je vjernost KPJ principima međunarodne proleterske solidarnosti i "socijalističkom bloku" na čelu sa SSSR-om.[1]
Izabrani rukovodioci
Nak kraju Kongresa je izaben novi Centralni komitet, od 63 člana, i novi Politbiro, od 9 članova. Za generalnog sekretara KPJ ponovo je izabran Josip Broz Tito.
.svg)
