Pečenezi se u srednjovjekovnim arapskim i perzijskim tekstovima spominju kao Bjnak, Bjanak ili Bajanak, u klasičnim tibetanskim dokumentima kao kao Be-ča-nag, a u djelima napisanim na gruzijskom kao Pačanak-i.[5]Ana Komnena i drugi bizantski autori nazivali su ih Patzinakoi ili Patzinakitai.[5] U srednjovjekovnim latinskim tekstovima Pečenezi su se nazivali Pizenaci, Bisseni ili Bessi.[5]Istočnoslavenski narodi koriste izraze "Pečenegi" ili "Pečenezi" (množina od "Pečeneg"), dok ih Poljaci spominju kao Pieczyngowie ili Piecinigi.[5] Mađarska riječ za Pečenega jest besenyő; rumunjski izraz je Pecenegi.[5]
Prema Maxu Vasmeru i nekim drugim istraživačima, taj je etnonim možda izveden iz staroturkijske riječi za "šogora" (baja, baja-naq ili bajinaq; kirgiški: baja, turkmenski: baja, turski: baja i bacanak), što bi impliciralo da se termin u početku odnosio na "klan ili pleme povezano tazbinom".[5][6]
U djelu Dīwān Lughāt al-TurkMahmuda al-Kašgarija iz 11. stoljeća, Pečenezi su opisani kao "turkijski narod koji živi oko zemlje Rum", gdje je Rum turkijska riječ za Istočno Rimsko Carstvo ili Anadoliju i "ogranak Oguza Turkijaca"; potom je za Oguze napisao da ih čine 22 ogranka, od kojih su Pečenezi bili devetnaesti.[7]
Pečenege kao jedno od 24 drevna plemena Oguza spominje Rašid-al-Din, državnik i povjesničar ilhanidskog Irana iz 14. stoljeća, u svom djelu Jāmiʿ al-Tawārīkh ("Zbirka ljetopisa"), gdje je taj etnonim objašnjen kao "onaj koji pokazuje revnost". Abu al-Ghazi Bahadur, kanHivanskog kanata, spominje Pečenege kao bechene među 24 drevna plemena Turkmena (ili Oguza) u svojoj knjizi Shajara-i Tarākima (Rodoslov Turkmena) i daje njegovo značenje kao "onaj koji pravi".
Tri od osam pečeneških "provincija" ili klanova bili su zajedno poznati kao Kangari.[8] Prema Konstantinu VII Porfirogenetu, Kangari su primili ovu denominaciju jer su "hrabriji i plemenitiji od ostatka" naroda "i to je ono što naslov Kangar označava".[8][9] Budući da nije poznata nijedna turkijska riječ sa sličnim značenjem, Ármin Vámbéry povezao je ovaj etnonim s kirgiškim riječima kangir ("okretan"), kangirmak ("izaći na jahanje") i kani-kara ("crnokrvan"), dok ga je Carlile Aylmer Macartney povezao s čagatajskom riječi gang ("kočija").[10]Omeljan Pritsak sugerirao je da je taj naziv u početku bio složeni pojam (Kängär As), koji je izveden od toharske riječi za "kamen" (kank) i iranskog etnonima As.[11] Ako je ova pretpostavka valjana, etnonim Kangara sugerira da su iranski elementi doprinijeli formiranju naroda Pečenega.[12]
Mahmud al-Kašgari, pisac 11. stoljeća specijaliziran za turkijske dijalekte, tvrdio je da je jezik kojim su govorili Pečenezi varijanta kumanskog i oguskog idioma.[13] Sugerirao je da su strani utjecaji na Pečenege doveli do fonetskih razlika između njihovog jezika i idioma kojim su govorili drugi turkijski narodi.[14] Slično tome, navodi se da je Ana Komnena izjavila da su Pečenezi i Kumanci dijelili zajednički jezik.[13] Iako je sam pečeneški jezik izumro prije mnogo stoljeća,[15] imena pečeneških "provincija" koje je zabilježio Konstantin Porfirogenet dokazuju da su Pečenezi govorili nekim turkijskim jezikom.[16] Smatra se da je pečeneški pripadao oguskoj graniturkijskih jezika, ali jezik Pečenega slabo je dokumentiran i stoga ga je teško dalje klasificirati.[17]
Sastav
Bizantski car Konstantin VII Porfirogenet nabraja osam plemenskih grupa Pečenega, po četiri sa svake strane rijeke Dnjepra, što odražava bipartitnu lijevo-desnu turkijsku organizaciju. Ovih je osam plemena sa svoje strane bilo podijeljeno u 40 potplemena, vjerojatno klanova. Konstantin VII također bilježi imena osam bivših plemenskih vođa koji su vodili Pečenege kad su ih Hazari i Oguzi protjerali. Golden, slijedeći Németha i Ligetija, sugerira da se svako plemensko ime sastoji od dva dijela: prvi dio je boja konjske dlake, a drugi je plemenski naslov vladara.[18]
Plemena Erdim, Čur i Yula formirali su Kangar (grčki: Καγγαρ) i smatrani su "hrabrijima i plemenitijima od ostalih".
Prema Konstantinu Porfirogenetu, koji je pisao oko 950. godine, Patzinakia, oblast Pečenega, protezala se na zapad sve do rijeke Sireta (ili čak do Istočnih Karpata), i bila je udaljena četiri dana od "Tourkiasa" (tj. Mađarske):
Cijela je Patzinakia podijeljena u osam oblasti s isto toliko velikih kneževa. Oblasti su ove: ime prve oblasti je Irtim, druga je oblast Tzour, treća je Gyla, četvrta je Koulpeï, peta je Charaboï, šesta je Talmat, sedma je Chopon, osma je Tzopon. U vrijeme kad su Pečenezi bili protjerani iz svoje zemlje, njihovi su knezovi bili: u Irtimu – Baïtzas, u Tzouru – Kouel, u Gyli – Kourkoutai, u Koulpeïu – Ipaos, u Charaboïu – Kaïdoum, u Talmatu – Kostas, u Choponu – Giazis; u Tzoponu – Batas.
Paul Pelliot iznio je prijedlog da je Knjiga Suija – kinesko djelo iz 7. stoljeća – sačuvala najraniji zapis o Pečenezima.[21] U knjizi se spominje narod po imenu Bĕirù (北褥; LMC: *puǝ̌k-rjwk < srednjekineski: *pǝk-ŋuawk), koji se smjestio u blizini naroda Ēnqū (恩屈; LMC: *ʔən-kʰyt < EMC: *ʔən-kʰut < *On[o]gur) i *Alan (阿蘭; MC: *ʔa-lan), identificiranih kao Onoguri i Alani, istočno od zemlje Fulin (拂菻), tj. Istočnog Rimskog Carstva.[21][22][23]Victor Spinei naglašava da je povezanost Pečenega s narodom Bĕirù "neizvjesna".[22] On sugerira da izvještaj ujgurskog izaslanika iz 8. stoljeća, koji je sačuvan u tibetanskom prijevodu,[24] sadrži prvi izvjestan spomen Pečenega.[22] Taj je izvještaj zabilježio oružani sukob između naroda Be-ča-nag i naroda Hor (Ujgura ili Turaka Oguza) u području rijeke Sir-Darje.[22][25]
Turkijski kaganat propao je 744. godine, što je dovelo do niza međuplemenskih sukoba u euroazijskim stepama.[29]Karluci su napali Turke Oguze prisiljavajući ih da krenu u seobu na zapad, prema zemljama Pečenega.[29] Izvještaj ujgurskog izaslanika svjedoči da su Oguzi i Pečenezi ratovali jedni protiv drugih već u 8. stoljeću, najvjerojatnije zbog kontrole nad trgovačkim putovima.[29] Oguzi su sklopili savez s Karlucima i Kimacima i pobijedili Pečenege i njihove saveznike u bici kod Aralskog jezera prije 850. godine, prema Al-Masudiju, učenjaku iz 10. stoljeća.[29] Većina Pečenega pokrenula je novu seobu prema rijeci Volgi, ali neke su skupine bile prisiljene pridružiti se Oguzima. Ovi su drugi u 11. stoljeću postali 19. pleme oguske plemenske federacije.[29][6]
Pečenezi koji su napustili domovinu naselili su se između rijeka Urala i Volge. Prema Gardiziju i drugim muslimanskim učenjacima koji su svoja djela temeljili na izvorima iz 9. stoljeća, novo područje Pečenega bilo je prilično veliko, s dužinom od 30 dana hoda, a graničili su s Kumanima, Hazarima, Turcima Oguzima i Slavenima.[30][31]
Isti izvori navode i to da su Pečenezi redovito napadali svoje susjede, posebno Hazare i njihove vazale, Burtase, te da su svoje zarobljenike prodavali.[32][33] Hazari su sklopili savez s Oguzima protiv Pečenega i napali su ih iz dva smjera. Pretrpjevši poraz, Pečenezi su bili prisiljeni ponovo se seliti prema zapadu.[11][22][34] Prošli su Hazarskim kaganatom, napali staništa Mađara i protjerali ih iz zemalja uz rijeku Kuban i gornji tok rijeke Donjeca.[30][34] Ne postoji suglasnost oko datuma za ovu drugu seobu Pečenega: Pritsak tvrdi da je do nje došlo oko 830. godine,[32] ali Kristó sugerira da se ona teško mogla odigrati prije 850-ih godina.[35]
Pečenezi su se naselili uz rijeke Donjec i Kuban.[32] Moguće je da iz ovog radoblja potječe razlika između "turijskih Pečenega" i "hazarskih Pečenega", koja se spominje u spisu Hudud al-'alam iz 10. stoljeća.[32] Naime, Hudud al-'Alam – perzijska geografija s kraja 10. stoljeća – razlikuje dvije pečeneške skupine, nazivajući one koji su živjeli duž Donjeca "turkijskim Pečenezima", a one uz Kuban "hazarskim Pečenezima".[11] Spinei sugerira da se potonji naziv najvjerojatnije odnosi na pečeneške skupine koje su prihvaćale hazarski suverenitet, što implicira da su neka plemena Pečenega bila prisiljena priznati prevlast Hazara.[22]
Uz ove dvije grane, u ovom je razdoblju postojala i treća skupina Pečenega: Konstantin Porfirogenet i Ibn Fadlan spominju da su oni koji su odlučili ne napuštati svoju domovinu inkorporirani u ogusku federaciju turkijskih plemena.[6][32]
Prvobitno su Pečenezi živjeli na rijeci Atil (Volga), a isto tako i na rijeci Geïch, i dijelili su granice s Hazarima i takozvanim Uzima. No, prije pedeset godina takozvani Uzi udružili su se s Hazarima i vojevali protiv Pečenega, nadvladali ih i protjerali iz njihove zemlje, koju takozvani Uzi zauzimaju i danas. [...] U vrijeme kada su Pečenezi protjerani iz svoje zemlje, neki od njih svojom voljom i osobnom odlukom ostali su tamo i ujedinili se s takozvanim Uzima, pa čak i dan danas žive među njima, i nose takva razlikovna obilježja koja ih odvajaju i odaju njihovo porijeklo i kako je došlo do toga da su odvojeni od svojih ljudi: jer su njihove tunike kratke, sežu do koljena, a rukavi su odsječeni u ramenu, čime, vidite, oni ukazuju da su odsječeni od svojih ljudi i pripadnika svoje rase.
Međutim, nije sigurno je li oblikovanje ove skupine povezano s prvom ili drugom seobom Pečenega (kako to predlaže Pritsak, odnosno Golden).[6][32] Prema Mahmudu al-Kašgariju, Pečenezi su još 1060-ih godina još uvijek formirali jedan od klanova Üçok Turaka Oguza.[32]
Savezi s Bizantom i Bugarskom
U 9. stoljeću Bizantinci su se udružili s Pečenezima, koristeći ih da odbiju druga, opasnija plemena poput Kijevskih Rusa i Mađara.
Uzi, još jedan narod iz turkijskih stepa, na kraju su protjerali Pečenege iz njihove domovine; u tom procesu oduzeli su im i veći dio stoke i druge robe. Savez Oguza, Kimeka i Karluka također je pritiskao Pečenege, ali je taj savez pretrpio poraz od Samanida. Pritisnuti prema zapadu navalama Hazara i Kumana 889. godine, Pečenezi su, sa svoje strane, do 892. godine potisnuli Mađare zapadno od rijeke Dnjepar.[38]
Bugarski car Simeon I iskoristio je Pečenege za obranu od Mađara. Nakon što je s Bizantom sklopio primirje da bi dobio na vremenu, Simeon I je s pomoći ratobornih Pečenega prvo svladao Ugre, a potom napao Bizantsko Carstvo i odnio odlučujuću pobjedu u bici kod Bugarofigona 896. godine; nakon toga sklopio je mir s Bizantincima, no Pečenezi su bili toliko uspješni da su istjerali Ugre koji su ostali u Etelközu i pontskim stepama, potiskujući ih na zapad prema Panonskoj niziji, gdje su kasnije osnovali mađarsku državu.[39]
Kasnija povijest
Do 9. i 10. stoljeća Pečenezi su kontrolirali veći dio stepa jugoistočne Europe i Krimskog poluotoka. Iako su u to vrijeme predstavljali važan faktor u regiji, poput većine nomadskih plemena, njihov koncept državnosti nije išao dalje od nasumičnih napada na susjede i uloge povremenih najamnika drugih sila.[40]
U 9. stoljeću Pečenezi su započeli razdoblje ratova protiv Kijevske Rusije. Više od dva stoljeća vršili su prepade na zemlje naroda Rus, koji su ponekad eskalirali u ratove punih razmjera (poput rata Igora Kijevskog protiv Pečenega 920. godine, o kome izvještava Povijest prošlih vremena). Pečeneški ratovi protiv Kijevske Rusije prisilili su Slavene da s vlaških teritorija postupno migriraju sjeverno od Dnjestra u 10. i 11. stoljeću.[41] Međutim, povremeno je dolazilo i do privremenih vojnih saveza naroda Rus i Pečenega, kao što je tijekom bizantskog pohoda 943. godine, kad je taj savez vodio Igor Kijevski.[nap. 1] Pečenezi su 968. godine napali i opsjeliKijev, što je prisililo ruskog kneza da prekine napad na Bugarsku i vrati se u domovinu;[42] neki su se pridružili kijevskom knezu Svjatoslavu I u njegovom pohodu protiv Bizanta 970–971. godine, iako su na kraju iz zasjede ubili kijevskog kneza 972. godine.[43] Prema Povijesti prošlih vremena, pečeneški kanKurja izradio je kalež od Svjatoslavove lubanje, u skladu s običajima stepskih nomada. Sreća se u sukobu između naroda Rus i Pečenega promijenila tijekom vladavine Vladimira I Kijevskog (990–995), koji je na mjestu svoje pobjede nad Pečenezima osnovao grad Perejaslav,[nap. 2] nakon čega je 1036. uslijedio poraz Pečenega za vrijeme vladavine Jaroslava I Mudrog. Ubrzo nakon toga, drugi nomadski narodi došli su na mjesto oslabljenih Pečenega u pontskoj stepi: Kumani i Torki. Prema Mihailu Hruševskom (Povijest Ukrajine i Rutenije), nakon poraza kod Kijeva, pečeneška je horda krenula prema Dunavu, prešla rijeku i nestala iz pontskih stepa.
Godine 1048. Pečenezi su prešli preko Dunava. Konstantin Porfirogenet svjedoči o važnosti Pečenega za vanjsku politiku Bizanta u 10. stoljeću; oni su u to doba služili Carstvu kao saveznici protiv njegovih neprijatelja na sjeveru, budući da su mogli s leđa napasti Bugare i Ugre i presijeći Rusima put k jugu. Međutim, nakon zauzeća Bugarske situacija se iz temelja promijenila, jer je bizantski teritorij sad dopirao do Dunava, pa navale Pečenega nisu više pogađale neprijatelje Bizanta već nju samu. Carska im je vlada odredila zemlje za naseljavanje na Balkanskom poluotoku i pokušala ih iskoristiti kao pomoćnu vojsku za obranu svoje sjeverne granice. Međutim, Pečenezi su uskoro počeli napadati i pustošiti okolnu zemlju, pa je Bizant morao na njih krenuti oružjem. No, ti su se sukobi redovito završavali porazom bizantske vojske, pa je carska vlada otkupila mir dodjeljivanjem novih zemljišta, poklonima i darivanjem počasnih naslova pečeneškim vođama.[44] Dolaskom Isaka I Komnena na bizantsko prijestlje situacija se mijenja, budući da je on uspio ojačati vojnu snagu Carstva, pa su i Pečenezi osjetili njegovu jaku ruku.[45]
Nakon stoljetnih borbi u kojima su sudjelovali svi njihovi susjedi – Bizantsko Carstvo, Bugarska, Kijevska Rusija, Hazari i Mađari – Pečenege je 1091. godine u bici kod Levouniona kao neovisnu snagu uništila zajednička bizantsko-kumanska vojska pod bizantskim carem Aleksejem I Komnenom. Pečenezi su pretrpjeli tako strašan poraz, da je Ana Komnena zapisala: "Čitav jedan narod, koji je brojao mirijade, uništen je za jedan dan."[47] Aleksej I regrutirao je poražene Pečenege i naselio ih u okrugu Meglenu (danas u Makedoniji), kao odred (tagmu) "meglenskih Pečenega".[48] Kad su ih Kumani 1094. godine ponovo napali, mnogi su Pečenezi bili ubijeni ili asimilirani. Godine 1122. Pečenezi su ponovo u velikim masama prešli Dunav i, pljačkajući i pustošeći, prodrli u Trakiju. Međutim, to je bila posljednja pečeneška navala: Bizantinci su, pod vodstvom cara Ivana II Komnena, ponovno pobijedili Pečenege u bici kod Beroje 1122. godine, na teritoriju današnje Bugarske.[49] Car je pečeneške zarobljenike naselio po bizantskim provincijama kao vojnike dodijelivši im stratiotska (vojnička) imanja.[50] Neko su vrijeme značajne zajednice Pečenega još uvijek ostale u Kraljevini Mađarskoj. Vremenom su balkanski Pečenezi izgubili svoj nacionalni identitet i postali potpuno asimilirani, uglavnom s Mađarima i Bugarima, a u znak sjećanja na ovu veliku pobjedu, koja ja zauvijek eliminirala pečenešku prijetnju, car Ivan II uveo je poseban "pečeneški blagdan", koji se slavio još krajem 12. stoljeća.[49]
Pečenezi se posljednji put spominju 1168. godine kao pripadnici turkijskih plemena poznatih u ljetopisima kao "Crni Šeširi" (ruski: Чёрные Клобуки).[53]
U Mađarskoj su u 15. stoljeću neki ljudi uzeli prezime Besenyö (mađarski za "Pečeneg"); bili su najbrojniji u županiji Tolni. Do jednog od najranijih uvođenja islama u istočnu Europu došlo je radom jednog muslimanskog zatvorenika s početka 11. stoljeća, kojeg su Bizantinci zarobili. Muslimanski zatvorenik doveden je na teritorij Besenyő Pečenega, gdje je poučavao i obraćao pojedince.[54] Krajem 12. stoljeća, Abu Hamid al Garnathi spominje kako mađarski Pečenezi – vjerojatno muslimani – žive pretvarajući se da su kršćani.
Napomene
↑Ibn Haukal opisuje Pečenege kao dugogodišnje saveznike naroda Rus, koji su uvijek pratili tijekom kaspijskih ekspedicija u 10. stoljeću.
↑Kroničar objašnjava da je ime grada izvedeno od slavenske riječi za "ponovno zauzimanje" te da te odslikava činjenicu da je Vladimir "povratio" vojnu slavu od Pečenega.
Golden, Peter B. (2011). Studies on the Peoples and Cultures of the Eurasian Steppes. Editura Academiei Române. ISBN978-973-27-2152-0.
Golden, Peter B. (2003). Nomads and their Neighbours in the Russian Steppe: Turks, Khazars and Quipchaqs. Ashgate. ISBN0-86078-885-7.
Golden, Peter B. (1992). An Introduction to the History of the Turkic People. Otto Harrassowitz, Wiesbaden.
Kristó, Gyula (2003) (hu). Háborúk és hadviselés az Árpádok korában [Wars and Tactics under the Árpáds]. Szukits Könyvkiadó. ISBN963-9441-87-2.
Macartney, C. A. (1968). The Magyars in the Ninth Century. Cambridge University Press. ISBN978-0-521-08070-5.
Ostrogorski, Georgije (1993). Istorija Vizantije (2. fototipsko izd.). Beograd: Prosveta.
Pritsak, Omeljan (1975). „The Pechenegs: A Case of Social and Economic Transformation”. Archivum Eurasiae Medii Aevi (The Peter de Ridder Press) 1: 211–235.
Róna-Tas, András (1999). Hungarians and Europe in the Early Middle Ages: An Introduction to Early Hungarian History (Translated by Nicholas Bodoczky).. CEU Press. ISBN978-963-9116-48-1.
Spinei, Victor (2003). The Great Migrations in the East and South East of Europe from the Ninth to the Thirteenth Century (Translated by Dana Badulescu). ISBN973-85894-5-2.
Spinei, Victor (2009). The Romanians and the Turkic Nomads North of the Danube Delta from the Tenth to the Mid-Thirteenth century. Koninklijke Brill NV. ISBN978-90-04-17536-5.
Міхал Вишневецький — термін, який має кілька значень. Ця сторінка значень містить посилання на статті про кожне з них.Якщо ви потрапили сюди за внутрішнім посиланням, будь ласка, поверніться та виправте його так, щоб воно вказувало безпосередньо на потрібну статтю.@ пошук
PBS documentary television series American ExperienceGenreTelevision documentaryCreated byPeter McGheeTheme music composer Charles Kuskin(1988–2000) Mark Adler(2000–2008) The Chambers Brothers(2009–2010) Joel Goodman(2011–present) Country of originUnited StatesOriginal languageEnglish (US)No. of seasons35No. of episodes366 (list of episodes)ProductionExecutive producersJudy Crichton(1987–1996)Margaret Drain(1997–2003)Mark Samels(2003–2020)Cameo George(2020–present) [1]...
1967 studio album by Tim BuckleyGoodbye and HelloStudio album by Tim BuckleyReleasedAugust 1967 (1967-08) (mono LP) September 1967 (1967-09) (stereo LP)RecordedJune 1967StudioWestern Recorders & Whitney, Los AngelesGenre Baroque pop[1] psychedelic pop[1] Length42:41LabelElektraProducerJerry Yester and Jac HolzmanTim Buckley chronology Tim Buckley(1966) Goodbye and Hello(1967) Happy Sad(1969) Singles from Goodbye and Hello Morning Glory Once I Wa...
Mother of United States president Harry S Truman. This article needs additional citations for verification. Please help improve this article by adding citations to reliable sources. Unsourced material may be challenged and removed.Find sources: Martha Ellen Young Truman – news · newspapers · books · scholar · JSTOR (November 2011) (Learn how and when to remove this template message) Martha Ellen Young TrumanBornMartha Ellen Young(1852-11-25)November 25...
American singer-songwriter (1934–1979) For the country singer, see Ray Smith (country singer). Ray SmithBackground informationBornOctober 30, 1934Melber, Kentucky, United StatesDiedNovember 29, 1979(1979-11-29) (aged 45)Ontario, Canada[1]GenresRock and roll, rockabilly, R&B, countryOccupation(s)Singer, songwriter, musicianInstrument(s)Vocals, piano, guitarYears active1956–1979LabelsSun Records Judd Records Vee-Jay Records Tollie RecordsSmash RecordsBoot RecordsVarious ind...
17th and 18th episodes of the 10th season of Friends The Last OneFriends episodesEpisode nos.Season 10Episodes 17 and 18Directed byKevin S. BrightWritten byDavid CraneMarta KauffmanFeatured musicEmbryonic Journey by Jefferson AirplaneYellow Ledbetter by Pearl JamProduction codes176266176267Original air dateMay 6, 2004 (2004-05-06)Running timePart 1: 22 minPart 2: 22 minGuest appearances Anna Faris as Erica James Michael Tyler as Gunther Paul Rudd as Mike Hannigan Anthony C...
2018 San Jose mayoral election ← 2014 June 5, 2018 2022 → Candidate Sam Liccardo Steve Brown Popular vote 120,846 22,764 Percentage 75.84% 14.29% Candidate Quangminh Pham Tyrone Wade Popular vote 11,330 4,406 Percentage 7.11% 2.8 Mayor before election Sam Liccardo Elected Mayor Sam Liccardo Elections in California Federal government U.S. President 1852 1856 1860 1864 1868 1872 1876 1880 1884 1888 1892 1896 1900 1904 1908 1912 1916 1920 1924 1928 1...
Yuan princess and consort (1259–1297) This article relies excessively on references to primary sources. Please improve this article by adding secondary or tertiary sources. Find sources: Princess Jeguk – news · newspapers · books · scholar · JSTOR (July 2023) (Learn how and when to remove this template message) For the Goryeo Queen consorts who was the aunt of Yuan Emperor, see Princess Gyeguk and Princess Noguk. Princess Supreme of Je State제국대...
المركز الوطني للصحة التكميلية والتكاملية تفاصيل الوكالة الحكومية البلد الولايات المتحدة تأسست 1991 المركز بيثيسدا الإدارة موقع الويب الموقع الرسمي تعديل مصدري - تعديل المركز الوطني للصحة التكميلية والتكاملية (إن سي سي آي إتش) (بالإنجليزية National Center for Compl...
جدانوفسكي الإحداثيات 56°12′45″N 44°06′10″E / 56.2125°N 44.102777777778°E / 56.2125; 44.102777777778 تقسيم إداري البلد روسيا[1] معلومات أخرى 607684 تعديل مصدري - تعديل زهدانوفسكيي (بالروسية: Ждановский) هي مدينة في مقاطعة نيجني نوفغورود أوبلاست في روسيا. يبلغ عدد سكان...
Prasasti Kelurak Prasasti Kelurak merupakan prasasti batu berangka tahun 782 M yang ditemukan di dekat Candi Lumbung, Desa Kelurak, di sebelah utara Kompleks Percandian Prambanan, Jawa Tengah. Keadaan batu prasasti Kelurak sudah sangat aus, sehingga isi keseluruhannya kurang diketahui. Secara garis besar, isinya adalah tentang didirikannya sebuah bangunan suci untuk arca Manjusri atas perintah Raja Indra yang bergelar Sri Sanggramadhananjaya. Menurut para ahli, yang dimaksud dengan bangunan t...
هذه المقالة يتيمة إذ تصل إليها مقالات أخرى قليلة جدًا. فضلًا، ساعد بإضافة وصلة إليها في مقالات متعلقة بها. (يوليو 2019) قاي دوبويه (بالفرنسية: Guy Dupuis) معلومات شخصية الميلاد 4 سبتمبر 1957 (66 سنة) لونغوي مواطنة فرنسا الحياة العملية المهنة لاعب هوكي الجليد اللغا...
American professional association This article needs additional citations for verification. Please help improve this article by adding citations to reliable sources. Unsourced material may be challenged and removed.Find sources: American Occupational Therapy Association – news · newspapers · books · scholar · JSTOR (January 2021) (Learn how and when to remove this template message) American Occupational Therapy AssociationAbbreviationAOTAFoundedOctober...
April Carrión Información personalNacimiento 23 de abril de 1989 (34 años)Guaynabo (Estados Unidos) Nacionalidad EstadounidenseInformación profesionalOcupación Drag queen Seudónimo April Carrión [editar datos en Wikidata] April Carrión (Guaynabo, 23 de abril de 1989) es el nombre artístico de Jason Carrión,[1] un drag queen y personalidad televisiva de Puerto Rico que aparició en la sexta temporada de RuPaul's Drag Race. Primeros años Carrión nació en Guaynabo, ...
Shuri Kondo Syuri en marzo de 2021Nacimiento Ebina, Kanagawa, Japón8 de febrero de 1989 (34 años)Nombres artísticos Syuri[1][2]KG[1][2]Estilo Technical[1]KáratePeso 58 kg (128 lb)Estatura 1,64 m (5′ 5″)Nacionalidad JapónEntrenador Yoshihiro TajiriHajime OharaAkira ShojiHUSTLE DojoEstadísticasDebut 26 de octubre de 2008[editar datos en Wikidata] Shuri Kondo (近藤 朱里, Kondo Shuri?)[1][2] (8 de febrero de 1...
5th World Cup for GT3-spec race cars in Macau Not to be confused with 2023 Macau Grand Prix. Race details Date 16-19 November 2023 Official name Macau GT Cup – FIA GT World Cup Location Guia Circuit, Macau Course Temporary street circuit6.120 km (3.803 mi) Distance Qualification Race12 laps, 73.440 km (45.634 mi)Main Race16 laps, 97.920 km (60.845 mi) Qualification Race Pole Driver Raffaele Marciello (SUI) Mercedes-AMG Team Landgraf Time 2:14.542 Fas...
Portable light machine gun For the weapon known in British Forces service as the LSW, see L86. For the weapon known in American service as the SAW, see M249 light machine gun. This article needs additional citations for verification. Please help improve this article by adding citations to reliable sources. Unsourced material may be challenged and removed.Find sources: Squad automatic weapon – news · newspapers · books · scholar · JSTOR (May 2021) (Lear...
Nemzeti Bajnokság I 2006-07Datos generalesSede Hungría HungríaFecha 28 de julio de 200628 de mayo de 2007Edición 105.ª ediciónOrganizador Federación Húngara de FútbolPalmarésPrimero Debreceni VSCSegundo MTK BudapestTercero Zalaegerszegi TEDatos estadísticosParticipantes 16Partidos 240Goleador Péter Bajzát Ibrahima Sidibe, 17 Cronología NB I 2005-06 Nemzeti Bajnokság I 2006-07 NB I 2007-08 [editar datos en Wikidata] La Nemzeti Bajnokság I 2006-07 fue la 105.ª te...