Njihovo ime na malagaškom znači oni koji se drže tabua koji ih čine sretnim.[2]Mahafali kao i većinski Merine govore - malagaški makrojezik, - varijantu zvanu Malagaški Bara jezik, ali svojim dijalektom.[3]
Mahafali su mala etnička skupina koja se doselila na Madagaskar iz Afrike u 12. vijeku.
Tokom 16. vijeka, malgaškaplemena počela su osnivati svoja kraljevstva. Među Mahafalijima su u to vrijeme postojali klanovi zemljoposjednika koji su željeli osigurati dominaciju nad svojim zemljama i kontrolirati svoje potčinjene i robove. Kraljevi Mahafalija bili su iz jedne jedine dinastije Maroserana, koja je bila u krvnom srodstvu sa vladarima iz susjednih kraljevstva Sakalava i Antanosi. Svi mahafalijski klanovi tvrdili su za sebe da imaju porijeklo od Zafi-Raminija (doseljenika arapskog porijekla koji su se naselili na jugoistočnu obalu Madagaskara). I plemenska aristokracija Bara i Antandroja također je tvrdila da vuče porijeklo od Zafi-Raminija, i da su na taj način srodnici Mahafalija.[4]
Od početka 19. vijeka, postali su dio Kraljevstva Merina ali su praktički nastavili živjeti po svome u svom siromašnom kraju.
Geografska rasprostranjenost
Teritorij naroda Mahafali nalazi se na jugozapadnoj obali Madagaskara između rijeka Onilahi i Menarandra. To je veliki teren od 45.000 km ²[2], surov vapnenački plato, sa vrlo malo raslinja, zbog izuzetno malo kiše koja padne, manje od 50 cm/m.[4]
Nadgrobni spomenici Mahafalija imaju brojne skulpture zvane aloalo, koje podižu iznad samih grobova. One su ukrašene geometrijskim motivima i prizorima iz života pokojnika. Grobove su ukrašavali i rogovimazebua, količina rogova označavala je i bogatstvo pokojnika i njegove porodice, tako je grob kralja Tsiampodija bio ukrašen sa 700 rogova.[4] Riječ aloalo na malagaškom znači "glasnik" -"posrednik", oni simbolički povezuju svijet živih i mrtvih.
Mahafali imaju vrlo karakteristične tetovaže i frizure, a poznati su i po svom nakitu i drvenim skulpturama.[4]
