Ne treba izjednačavati sa Hrvatske obrambene snage.
Ratna zastava NDH.
Hrvatske oružane snage ime je za vojne snage u NDH koje su formirane 1944. spajanjem Domobranstva i Ustaške vojnice. Ova vojska je djelovala sve do poraza NDH u maju 1945.
Pred kraj rata, bilo je oko 170.000 pripadnika snaga NDH.[1]
Sjedinjenje Ustaške vojnice i Domobranstva
Koncem jula 1944. borbena vrednost hrvatskih vojnih jedinica pala je toliko nisko, da su nemačke vojne vlasti rešile da potpuno reorganizuju hrvatsku vojsku. Nemački general von Weichs dao je sledeći predlog: s obzirom na ozbiljnost situacije, da hrvatsku armiju mora od sada isključivo upotrebiti tako, da služi nemačkim ciljevima, kako bi se poštedela nemačka krv. Ovo se može postići samo tako da se sve hrvatske vojne jedinice odmah stave pod nemačku komandu i da se popune nemačkim vojnicima.[2]
– Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta
Veliki udar za hrvatsku vojsku dogodio se u jesen 1944, kada je Tito uputio apel hrvatskim vojnicima, koji glasi: svi hrvatski vojnici, koji se priključe partizanskoj vojsci od 15. septembra 1944, biće amnestirani. Tada je iz "domobrana" pobeglo mnogo hrvatskih vojnika, a posebno veliki procenat dezertera čine oficiri hrvatske vojske.[2]
– Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta
Nakon uhićenja ustaškog krilnikaAnte Vokića, Ante Pavelić i ustaški krugovi su preuzeli potpuni nadzor nad svim vojnim snagama NDH. Odlučilo se stvoriti jedinstvenu vojsku koja bi bila prožeta ustaškim duhom i koju bi vodili ustaški oficiri.
U jesen 1944. započelo je spajanje Ustaške vojnice i Hrvatskog domobranstva u jedinstvenu vojsku čime započinje i posljednje razdoblje u razvoju oružanih snaga Nezavisne države Hrvatske.
U već prije planiranih 17 divizija u sklopu triju zbornih područja ušli su i ustaški zdrugovi a Zapovjedništvo Ustaške vojnice je rasformirano.
Kraj 1944.
Do kraja 1944. formirano je 16 divizija koje su bile raspoređene diljem NDH.
Na temelju zapovjedi Ministarstva oružanih snaga (MINORS) od 21. novembra 1944. počeo je proces nove reorganizacije oružanih snaga NDH u smislu njihova ujedinjavanja u "Hrvatske oružane snage" (HOS).
Početak 1945.
Početkom 1945. počelo se povezivati nove ustaško-domobranske divizije u "zborove" te je do kraja marta 1945. stvoreno 5 zborova u koje je bilo svrstano 18 divizija. Tokom marta i aprila sve su divizije bile raspoređene po zborovima a svaki zbor je bio sastava 3 do 4 divizije. Sastav zborova početkom aprila bio je:
Svi zborovi (osim I.-og) su nosili naziv ustaški a njima su zapovjedali istaknuti ustaški zapovjednici. Divizije su bile ustaške, ponekad s nazivom udarne, zatim mješovite ustaško-domobranske s nazivom hrvatske, te jedna gorska, sastavljena od prijašnjih domobranskih gorskih zdrugova. Ostali tipovi divizija bili su posadna, sastavljena od vojnih obveznika starijih godišta, te doknadna, koje su čiinili vojni obveznici unovačeni 1944. i 1945.
Zborovi i divizije su tijekom 1945. mijenjali svoje položaje kako se mijenjalo tj. skraćivalo obrambeno bojište. Njemačkim snagama u NDH prijetilo je odsjecanje od glavnine i padanje u sovjetsko zarobljeništvo. Nakon pada Beča u sovjetske ruke 13. aprila 1945., Vrhovna komanda njemačke vojske odobrila je povlačenje njemačke Grupe armija "E" na zapad. To je uslijedilo nakon povlačenja njemačkih snaga iz Bosne i Hercegovine sjeverno od rijeke Save.
Nakon proboja partizana na Bilogori 29. aprila 1945. zapovjednik Grupe armija "E", generalAlexander Löhr naredio je povlačenje svih njemačkih snaga s prostora Karlovac-Zagreb-Varaždin prema Austriji. Zajedno s njima počele su se 8. maja 1945. povlačiti i snage HOS-a zajedno sa političkim vodstvom NDH. Povlačenje je trajalo do 15. maja kada su se snage HOS kod Bleiburga u Austriji predale britanskim snagama i položile oružje. Predaju je u ime Zapovjedništva HOS-a potpisao general Slavko Štancer. Odmah potom snage HOS-a su bile predane 3. jugoslavenskoj armiji te vraćene u Hrvatsku, gdje su tijekom Križnog puta najvećim dijelom poubijane.
.svg)
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
