Johann Joachim Wincklemann svojim djelom "Povijest umjetnosti staroga vijeka" iz 1764. god. udario je temelje modernoj povijesti umjetnosti. Ocem moderne povijesti umjetnosti mnogi smatraju Heinricha Wölfflina (1864.-1945.), koji je studirao kod Burckhardta in Baselu. On uvodi znanstveni pristup baziran na tri koncepta u povijest umjetnosti: najprije koristi psihologiju, potom uvodi komparativnu metodu, i na kraju proučava umjetnost sa stajališta naroda i nacija.Tijekom stoljeća su se mijenjali stilovi vizualnih umjetnosti. Te razlike odražavaju promjene u vjerovanjima i tradicijama kojih su se ljudi prigržavali u sporedno sa razvojem njihova života. Mijenjali su se i materijali, a to je umjetnicima omogućavalo traganje za novim načinima izražavanja svijeta kojim su okruženi.
Drevna umjetnost
Najstariji umjetnički radovi obično su imali religijsku ili magijsku namjenu: predstaviti boga, naprimjer, ili donijeti lovcu sreću u prikradanju životinjama.
U starom Sumeru (današnji južni Irak) razvila se bogata umjetnička tradicija tijekom 3. tisućljeća pne. Skulpture su predstavljale sumerske vladare isklesane u tvrdom kamenu te moć i dostojanstvo.
Zapadnoeuropska umjetnost izrasla je izravno iz tradicije drevnog mediteranskog svijeta, naročito umjetnosti stare Grčke i Rima. Osobito su skulpture nastale u ovim starim civilizacijama naravne, ili naturalističke, a usredočene su na ljudski lik.
Nakon pada Rimskog Carstvakrščćanska je civilizacija, koja se počela razvijati u Europi, klasičnu umjetnost smatrala odveć poganskom. U 15. stoljeću su slikari, kipari i arhitekti počeli u umjetnosti oživljavati klasičnu tradiciju stvarajući vrlo naravna kršćanska umjetnička djela. Ovaj preporod nazvan je renesansa, prema francuskoj riječi koja znači >> ponovno rođenje<<. Javila se u Italiji otkuda se širila diljem Europe. Jedan od najutjecajnijih umjetnika bio je Michelangelo (1475-1564).
Talijan Tomaso Masaccio (1401.-1428.) bio je prvi slikar koji je nakon klasičnog razdoblja koristio perspektivu. Perspektiva stvara iluziju dubine iza ravne površine slike.
Tijekom renesanse europski slikari raskinuli su sa starom tradicijom. Religijske teme, kao što su prizori iz Biblije, još uvijek su bile važne, no umjetnici su počeli bilježiti i prizore iz svakodnevnog života.
Izgled slike ovisi o slikarskim materijalima. Prije pojave uljanih boja u 15. stoljeću, umjetnici su temperom, smjesom jajeta i pigmenta boje, radili izravno na gipsanoj podlozi. Omiljeni medij uskoro su postale uljane boje, koje su bile fleksibilnije i izgledale su dovršenije.
Jajna tempera
Jaje (žumanjak ili žumanjak sa bjelanjkom) snažan je medij za boje, no ljepljivo je i brzo se suši pa se teško nanosi.
Uljane boje
Prednost ulja kao medija je njegovo sporije sušenje što umjetnicima omogućuje unošenje promjena tijekom rada.
Vrijednost boje
Određene boje, kao što je zlatna, uvijek su bile skuplje od ostalih. Do 17. stoljeća najskuplja je bila tamnoplava zato što se izrađivala od poludragog kamena, lapis lazulia.
Barok
Terminom >> barok << označava se stil u europskoj umjetnosti 17. stoljeća. Nastao je u Rimu, središtu Katoličke crkve. Tijekom 16. stoljećaKatolička crkva rascijepila se na Rimokatoličku i protestanske ogranke. Od 17. stoljeća Katolička crkva koristila je umjetnost za širenje svog nauka. Da bi se svidjela gledatelju, promicala je umjetnički stil koji je bio teatralan i emocionalan. Od slikara se tražilo da pomoću svjetla i sjene stvara dramatične kontraste, a od kipara da prikaže likove u dinamičnim položajima. Da bi postigli takve efekte, umjetnici su morali biti tehnički vrlo vješti.
Talijanski slikar, kipar i arhitekt Gianlorenzo Bernini (1598-1680) imao je nevjerovatan utjecaj na baroknu umjetnost. Imao je izuzetnu sposobnost izraziti jaku emociju i dramu u kamenu, oblikovanu tako da gledatelja potiće na jaču vjeru.
Talijanski slikar Michelangelo Caravaggio (1573-1610) prikazuje trenutak kada Krist poziva Mateja da postane njegov učenik. Zraka svjetlosti obasjava Mateja, dok je Krist skriven u sjeni.
Početak 19. stoljeća u Europi je poznat kao razdoblje romantizma. To je djelomice bila reakcija na umjetnost 18. stoljeća, koja je naglašavala ravnotežu i red. Romantičarski umjetnici postavljali su pitanje čovjekova položaja u univerzumu. Naglašavali su vrijednost ljudskih emocija i mašte, te slavili divlju snagu prirode na dramatičnim slikama pejzaža.
To je škola slikanja koja se razvila u Francuskoj krajem 19. stoljeća. Umjetnici kao što su Camille Pissarro (1830-1903) i Claude Monet (1840-1926) i Auguste Renoir (1841-1919) slikali su svoje impresije kratkog vremenskog odsječka, a osobito promjene što ih izaziva sunčevo svjetlo. U početku su ih kritizirali, budući da su gledatelji očekivali slike s više detalja, no kasnije su postali vrlo utjecajni.
Sredinom 19. stoljeća umjetnici su počeli raskidati s tradicijom koju su utemeljile prijašnje generacije. Dok su im prije njihovi zaštitnici, koji su ih plaćali, govorili što će slikati, oni su sad počeli stvarati ono što su željeli, a potom pokušavali svoje radove prodavati.
Umjetnost 20. stoljeća
Tijekom 20. stoljeća umjetnici su istraživali nove teorije o svijetu, religiji i umu. Oni su od javnosti tražili da se suprostavi stvarima koje bi željela odbaciti te istraživati brojne različite stilove. Nakon gotovo 2500 godina moć klasične umjetnosti bila je razorena. U periodu 20. st. velika se pozornost posvećuje sociološkim, sociološko-filozofskim, kulturno-filozofskim i kulturno-psihološkim pitanjima.
Nadrealizam
Kaligram
Fantastična umjetnost koju su tijekom 1920-ih stvarali nadrealisti bavila se istraživanjem načina na koji radi mozak. Nove ideje ukazivale su na to da čovjek svjesno koristi samo vrlo mali dio svog mozga i da nije svjestan podsvjesne aktivnosti nad koje nema racionalne kontrole. Bizarne i snovite slike nadrealista, kao što je španjolski slikar Salvador Dali (1904-89), inspirirane su upravo tim idejama.
Veliki dio moderne umjetnosti stvoren je za izlaganje u muzeju ili galeriji, a ne za kuće, palače ili crkve kao što je to bilo u prošlosti. Često joj je namjera zbuniti, podrugivati se i provocirati svoju politiku a ne jasno pokazati svoje značenje
Apstraktna umjetnost
Apstraktni umjetnici ne prikazuju predmete iz svakodnevnog života. Ideju ili emociju sugerira sama boja i oblik. Tako apstraktna umjetnost postaje poput glazbe, ni jedna ni druga ne prikazuju ništa što bi se moglo iskazati riječima, no obje mogu biti izražajne i pokretačke. Umjetnici Jakcson Pollock (1912-1956) i Mark Rothko (1903-1970) dva su poznata apstraktna slikara.
Ambrosie Vollard
Francuski trgovac umjetninama Ambrosie Vollard (1865-1939) pokrenuo je kupnju, prodaju i izlaganja moderne umjetnosti. On je umjetnicima s početka 20. stoljeća davao iznimnu financijsku i stvaralačku slobodu da slikaju onako kako žele. Umjetnici kao što su Paul Cezaanne i Henri Matisse postigli su uspjeh u Vollardovoj galeriji u Parizu početkom 20. stoljeća.
Umjetnost u Aziji
Kacušika Hokusai, Zmaj iznad Fujija, 1834.
Tradicionalno je u azijskoj umjetnosti simbolično značenje, koje se krije iza teme slike, skulpture ili rezbarije, važnije od iluzije stvarnosti. U Kini, naprimjer, slike krajolika su stilitirane da bi izrazile idele religijske misli:prirodni sklad, mir i krepost. U Kini i Japanukaligrafija se smatrala visokim umjetničkim oblikom. Natpisi su obično kratke, poetske situacije.
Kineski krajolik
U Kini se umjetnost slikanja razvila iz kaligrafije. Slikari krajolika slikali su kistom i tintom na papiru ili na svili. Nisu slikali prizore iz života. Vrlo su bili važni tijek i snaga poteza kista.
Hokusai
Katsushika Hokusai (葛飾北斎)(1760-1849) možda je najpoznatiji japanski litograf. Njegove poznate drvene rezbarije prikazuju krajolike, ali i prizore iz svakodnevnog života (zvane ukiyo-e). Njihove boje i kompozicija vrlo su izražajne.
Minijature
Tijekom trajanja Mughalskog Carstva (16.-17.st.) u Indiji je cvalo minijaturno figurativno slikarstvo. Karakteriziralo ga je bogastvo boja i izuzetna istančanost.
Afrička umjetnost ima dugu tradiciju, iako nepostojanje dokumenta otežava određivanje njezina povijesnog slijeda. Glavni umjetnički oblici su skulpture i maske. Većina umjetnina, po svemu sudeći, ima religijsku ili obrednu namjenu. Najrazijenije tehnike bile su drvene rezbarije i brončani dijelovi.
Kiparstvo
Bogata kiparska tradicija u zapadnoj Africi započinje glinenim figurama koje su izrađivali pripadnici naroda Nok oko 500. pne. Oko 13. stoljeća nove ere Ife u Nigeriji počeli su izrađivati izvanredne brončane odljeve glava i figura, izuzetno realističkim stilom. To je vjerovatno utjecalo na skulpture izrađivane u Beninu, Nigerija, od 16. do 19. stoljeća.
Maske
Afričke maske mogu predstavljati neki duh ili pretka ili mogu biti posve dekorativne naravi. Njihovo značenje dolazi od maskerade (ples, drama ili glazba) čiji su sastavni dio. Važni materijali su drvo, biserje, slonovača i školjke.
Američka domorodačka umjetnost
Prinošenje ljudske žrtve bogovima
Sofisticirane domorodačke američke društvene zajednice, kao što su Azteci i Maya u Meksiku te Inka u Peruu, stvorile su osebujne umjetničke i arhitektonske stilove. Gotovo 3000 godina nomadski narodi u Sjevernoj i Južnoj Americi označavali su na tlu >> skulpture << inspirirane strahom ili stvarali zemljane nasipe čiji oblici se mogu vidjeti samo visoko iz zraka.
Na jugozapadu su sjevernoamerički Indijanci na glatku podlogu lagano sipali obojeni pijesak ili mljeveno kamenje te tako stvarali kratkotrajne simbolične slike obredne važnosti.
Doticaj s europskim kršćanskim kulturama od 18. stoljeća naovamo imao je pogubno dijelovanje na stari lokalni način života pacifičkih otoka. Najveći dio umjetnina
je izgubljen, iako je sačuvano nekoliko izuzetnih skulptura zahvaljujući njihovoj postojanosti. Među važnim umjetničkim oblicima pacifičkog područja su drvene i kamene rezbarije, slikarije na kori drveta, maske duhova i složeno tetoviranje tijela.
Kipovi na Uskršnjem otoku
Između 400. i 1680. ljudi na Uskršnjem otoku oblikovali su od vulkanskih stijena goleme glave visoke do 12 m. One slave uspomenu na božanske pretke plemenskih poglavica.
Vrijeme nevjerovatne raznolikosti stilova u vizualnim umjetnostima, a među njima su kubizam (1907-1920) apstraktna umjetnost (1910-1950-ih), nadrealizam (1920-ih) i pop-art (sredina 1950-ih).
.jpg)
.jpg)
