Za romaničko slikarstvo (kao i u kiparstvu) vrijede određene zajedničke osobine, skoro zakonitosti, to su: plošnost i linearnost, vertikalna perspektiva, metoda redukcije u načinu prikazivanja religijskih tema, odnosno ikonografije i skromna ljestvica boja (zemljane boje, ciglasto-crvena, oker-žuta i hrđavo-smeđa).
Linearnost znači da slikar redovito najprije nacrta prizor, a potom bojom ispunjava pojedine površine ili polja. Dakle, romanički slikar napušta klasični (rimski) iluzionizam, umjesto njega on jasno ocrtane obrise likova ispunjava svijetlim intenzivnim bojama; tako da su obrisi likova jasno određeni jasnoćom crteža.
Kao što je volumen, zaobljenost tijela ili ispupčenost predmeta "spljoštena" u plohu, tako je i prostor zamijenjen jednobojnom plohom. No, ako se neki prizor odigrava u osobitom prostoru koji mora prikazati, on će pojedine "planove" što su po dubini jedan iza drugoga prikazati poput obojenih traka, jedan iznad drugoga (vertikalna perspektiva).
Redukcija kao način prikazivanja bi značio smanjivanje broja likova i pojedinosti na što manji broj.
Podjela
Romaničko slikarstvo (kao i kiparstvo) vezano je uglavnom za arhitekturu (kao freska, oslikani drveni stropovi, vitraj, tapiserija, rjeđe mozaik), za knjigu (iluminacije) ili oltar (oslikane oltarne ploče i sanduci).
Vitraji nisu posebno reprezentativni, ali zato postoje izvanredna djela u tehnici tapiserije i freske. Npr. Tapiserija kraljice Matilde iz Bayeuxa (Francuska, 1073.-83.) dugačka je 70 m, a uska 50 cm; tkanina je urešena vezom u osam boja koji prikazuje Normansko osvajanje Engleske. Prizori se nižu horizontalno, s lijeva na desno, a praćeni su širokim rubnim trakama s prikladnim prikazom životinja. Jako plošno, dekorativno, bez prostornosti, ali s vremenskom dimenzijom nizanja događaja (možda najraniji strip).
Iluminacija iz Carmine Burane na pergamentu iz 1230., Bajernska državna knjižnica, München.Paklene ralje, oko 1150., iluminacija iz Winchesterskog molitvenika, 32,5 x 23 cm, Britanska knjižnica, London.
Detalj fresko-ciklusa iz crkve u St. Savinu Noina arka, Francuska, oko 1100 g. Na pozadini, horizontalno i vertikalno organiziranoj u plohama zemljanog, smeđeg i sivog, nalaze se likovi podređeni kadru. Krivulja broda i dvije figure sa obje strane stvara napetu kompoziciju. Oblici su plošni, linearni, i u igri linija i boja apstraktni.
Iluminacije (oslikavanje) srednjovjekovnih rukopisnih knjiga nastavljana je kroz cijeli srednji vijek. MinijaturaSveti Ivan Apostol iz Molitvenika opata Wedrica, oko 1147 g., ili ilustracija iz rukopisa Carmina Burana (13. vijek) pokazuju utjecaj romanike na umjetnost ilustriranja. Kompozicija je potpuno ispunjena, a potezi su zmijoliki i razigrani – direktan utjecaj prikazivanja životinja - bestijarij.
