Bitka za Zadar označava oružani sukob između JNA (Jugoslovenska Narodna Armija) uz potporu SAO Krajine i Zbora Narodne Garde (ZNG) uz potporu Hrvatske policije. Bitka se odvijala sjeverno i istočno od Zadra od rujna do listopada 1991., u sklopu Rata u Hrvatskoj. Prvotne naredbe JNA bile su prekinuti hrvatsku opsadu JNA vojarni u gradu i izolirati Dalmaciju od ostatka Hrvatske. Naredbe su promijenjene tijekom bitke kako bi se zauzela zadarska luka, koja se nalazi u gradskom središtu. U tom naporu je sudjelovalo Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo i mornarica.
Borbe su prestale 5.10., kada je određeno primirje između sukobljenih strana, a nakon što je JNA stigla do predgrađa Zadra te blokirala putove prema gradu. U pregovorima se JNA djelomično povukla te je uspostavljena prometna veza sa Zadrom putem Državne ceste D8 dok su vojne postrojbe JNA evakuirane. JNA je ostvarila dio svojih ciljeva. Uskratila je pristup gradu kroz Maslenički most čime se presjekla kopnena veza sa glavnim gradom, Zagrebom, ali je ruta putem Paga ostala dostupna, makar se oslanjala na putovanje brodom. ZNG je zauzeo nekoliko malih JNA položaja u samom gradu. Jugoslavenska mornarica je držala zadarsku luku pod blokadom neko vrijeme, ali ju nije zauzela. U borbi je poginulo 34 civila tijekom bombardiranja Zadra. Hrvatske vlasti su izdale optužnicu za 19 JNA činovnika zbog napada na grad, te ih sve osudile u odsutnosti na zatvorske kazne.
General Ivo Jelić operativni zapovjednik obrane grada Zadra.
Nakon što je izbio okršaj u Pakracu,[6] sama JNA, uz potporu Srbije i njenih saveznika, je zatražila federalno predsjedništvo za odobrenje za ratne ovlasti kako bi se proglasilo krizno stanje. 15.3. zahtjev je odbijen,[7] pa je JNA došla pod utjecaj srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića od ljeta 1991., dok se SFRJ počela raspadati.[8] U Plitvicama su se pojavile i prve dvije žrtve.[9] JNA je potom počela podržavati i pomagati pobunjeničku RSK i sprječavati hrvatske vlasti od kontrole dijelova Hrvatske.[7] RSK je objavila da prekida sve veze sa Hrvatskom.[10]
Početkom 1991., Hrvatska nije imala redovnu vojsku. U naporu da se pojača obrana, Hrvatska je udvostručila policijske snage na 20.000, uključujući i 9.000-10.000 rezervnih policajaca, usprkos tome što je bio manjak oružja.[11] U svibnju, hrvatska vlada je oformila jedinicu znanu kao Zbor narodne garde (ZNG), koja je bila prva preteća prave vojske[12] ali je njen razvoj usporen kada je Viječe sigurnosti Ujedinjenih naroda uvelo embargo na naoružanje na području bivše SFRJ u rujnu 1991.[13]
Preludij
2.5., etničke tenzije u Zadru i sjevernoj Dalmaciji su se pogoršale. Naime, sukob u Borovom Selu doveo je tada i do smrti policajca Franka Lisica iz sela Bibinje kraj Zadra. Vijesti su dovele do prosvjeda u Zadru istog dana, a prosvjednici su zahtijevali oružja kako bi konfrontirali hrvatske Srbe, razbili prozore trgovina srpskih poduzeća i Srba koji su živjeli u samom gradu.[14] Slično, trgovine pod hrvatskim vlasništvom u Kninu su također razbijene u noći sa 7. na 8.5. kao znak odmazde.[15] JNA je počela igrati aktivnu ulogu u događajima kada je u obližnjem Benkovcu 19.5. podijelila letak sa imenima 41 Hrvata koje treba odmah ubiti,[16] te je davala oružja snagama SAO Krajine u okolici.[17]
U lipnju i srpnju, sjeverna Dalmacija je bila poprište svakodnevnih okršaja i incidenata, ali bez prave borbe. Ipak, hrvatske vlasti su zbog njih počele pripremati skloništa u Zadru.[18] SAO Krajina je mobilizirala tri jedinice TO-a u zadarskom zaleđu 11.7., dan nakon još jedne smrtonosne pucnjave u kojoj je nastradala hrvatska policijska patrola u području Zadra,[19] dok je 9. Kninski korpus JNA naredio jačanje snaga SAO Krajine u Benkovcu.[20] Paravojna jedinica kojom je zapovijedao Miro Barešić, a koja je bila formalno podređena Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, je izvela nekoliko sabotaža u području Benkovca.[21] 1.8., Hrvatska je poslala dva bataljona ZNG-a u Kruševo kraj Obrovca te su tamo došli do izravnog okršaja sa snagama SAO Krajine i TO-a dva dana kasnije, što neki smatraju prvim oružanim sukobom Rata u Hrvatskoj u tom području.[22] Kasnije tog mjeseca, JNA je otvoreno stala na stranu SAO Krajine. 20.8., New York Times je objavio citat Milana Martića, ministra odbrane SAO Krajine, koji je naveo: "Ubrzo ćemo osvojiti Petrinju, Karlovac i Zadar, jer je u našem interesu i interesu vojske da imamo veliku morsku luku".[23] 26.8. 9. Kninski korpus, kojim je zapovijedao Ratko Mladić, započeo je opsadu sela Kijevo te je zajedno sa snagama SAO Krajine počeo izbacivati Hrvate iz tog sela.[24] Značajan događaj bio je i kada je JNA osvojila Maslenički most 11.9., čime se presjekla kopnena granica između Dalmacije i ostatka Hrvatske.[25]
14.9., ZNG i hrvatska policija su blokirale i presjekle opskrbu svim vojnim postrojenjima JNA, čime je započela Bitka za vojarne.[26] Taj je potez blokirao 33 vojarne JNA u Hrvatskoj,[27] i razna manja postrojenja među kojima su i granične postaje i skladišta oružja.[26] Blokada je natjerala JNA da promijeni svoju planiranu ofenzivu i uvaži nove uvjete.[28]
Tijek bitke
Rujan/Septembar
Planirani vojni pohod JNA uključivao je i juriš na Zadar. 9. Kninski korpus počeo je sa operacijom protiv ZNG 16.9., pošto je bio potpuno mobilizovan i spreman za bitku. Zadatak je bio izolovati Dalmaciju od ostatka Hrvatske.[29] 16.9., otpočeo je glavni napad na Vodice te sporedni na Zadar, Drniš i Sinj. Cilj je bio stvoriti povoljne uslove za napad na Zadar, Šibenik i Split.[30] JNA je napala zajedno sa snagama SAO Krajine i TO-a.[31] Iako je trebala imati sporednu ulogu, 180. brigada JNA sa 3.000 ročnika je postala glavna napadačka sila na Zadar.[32] Zadar je branila 4. brigada, 112. brigada, ZNG i policija.[33][34][35] JNA je procjenila da je hrvatska snaga imala 4.500 vojnika,[36] ali su bili slabo naoružani.[37] Obranom grada zapovijedao je pukovnik Josip Tuličić.[38]
Ofenziva je počela u 16:00, a idućeg dana je zapovjedni oficir 9. Kninskog korpusa, general major Vladimir Vuković, promijenio prvotni plan zbog snažnog otpora ZNG-a i hrvatske policije. Promjena je bila preusmjeravanje dijela snage za napad na Drniš i Sinj, dok bi se ostatak jedinice odmarao.[39] Naredbu je 18.9. potvrdio admiral Mile Kandić.[40]Jugoslavenska ratna mornarica započela je blokadu cijele jadranske obale 17.9.,[30] čime se izolirao Zadar pošto je dotok električne struje prekinut prvim danom napada JNA.[33] ZNG je odgurnut od Polače prema Škabrnji 18.9.[41] U samom Zadru, ZNG je osvojio neka postrojenja JNA,[33] od kojih su najznačajnije bile vojarne i skladište "Turske kuće". Time je ZNG dobila oko 2.500 pušaka i 100 M-53 mitraljeza,[41] kao i municiju. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo je bombardovalo vojarne 22.9. kako bi zaustavilo pljenidbu oružja. Pošto su se hrvatske snage odveć razdužile u namjeri da istodobno odbrane grad i zarobe preostale vojarne, a JNA je u vojarnama bila preslaba da se probije iz opsade, došlo je do pat pozicije.[30]
Došlo je stanke u bitci, uz povremenu razmjenu vatre.[42] U tom razdoblju, JNA je koncentrirala svoje snage za bitku za Šibenik—ZNG je uspješno obranila i taj grad, iako je Drniš pao pod vlast SAO Krajine 23.9. U zadnjem tjednu rujna, JNA je ponovno usmjerila pažnju na Zadar te pojačala artiljerijski napad na grad. Ipak, pomorska blokada je obustavljena 23.9.[30] 29.9., JNA je krenula na Zadar, te osvojila sela Bulić, Lišane Ostrovičke i Vukšić.[41] Istog dana, objavila je da namjerava evakuirati vojarne u Zadru nakon što su se počele javljati masovne derzertacije.[43]
Listopada/Oktobar
Borba je opet nastavljena 2.10.,[44] kada je JNA napala Nadin.[45] 3.10. Jugoslavenska mornarica je obnovila blokadu jadranske obale.[46] Istog dana, 9. Kninski korpus JNA je opet dobio naredbu krenuti prema Zadru, kako bi se olakšala opsada vojarni JNA u gradu.[47] Napad je otpočeo 4.10. u 13:00, uz potporu artiljerije, mornarice i ratnog zrakoplovstva.[30] Dobio je i potporu vojarni JNA pod opsadom u samom gradu, uz pomoć minobacača i snajpera, izuzev vojarne "Šepurine". Iako je ZNG uspio obraniti grad i nanijeti značajne žrtve JNA, do noći 4.-5.10. Zadar je bio pod opsadom JNA. Hrvatske vlasti su zatražile primirje i pregovore.[48]
Primirje je dogovoreno 5.10. u 16:00 te je nastupilo dva sata kasnije. Ipak, borbe su nastavljene te pregovori nisu održani—JNA je navela opću mobilizaciju u Hrvatskoj kao razlog za otkazivanje istog. Ipak, pregovori su svejedno počeli na zadarskoj zračnoj luci 7.10. i trajali dva dana. U pregovorima su sudjelovali Vuković, zapovjednik vojarne JNA u Zadru, pukovnik Trpko Zdravkovski i pukovnik Momčilo Perišić, a na drugoj strani major HV-a Krešo Jakovina, Tuličić, zadužen za regionalnu obranu, Ivo Livljanić i Domagoj Kero (predstavljao grad Zadar).[49] primirje je nastupilo 10.10.[50] Istodobno, Hrvatska je 8.10. proglasila neovisnost of SFRJ.[51]
Posljedice
JNA je ostvario dio svojih ciljeva time što je zauzela Maslenički most te time presjekla dio Dalmacije od ostatka Hrvatske.[52] Pomorska blokada obustavljena je tek 13.10.[46] Ipak, primirje je omogućilo postepeni prekid opsade Zadra te pomorsku vezu uz pomoć Paga. JNA je ostala u okolici grada, sa koje je mogla prijetiti ZNG.[53] ZNG je održao liniju obrane od dobro naoružane JNA.[48][52] Zadar slavi dan obrane grada 6.10.[54]
JNA je evakuirala osoblje iz grada od 11.10., te završila nakon 15 dana. Odnijela je preko 2.000 kamiona oružja, opreme i osobnih stvari JNA osoblja i inih obitelji. Evakuacija je obuhvatila šest vojarni i 3.750 ljudi.[55] Tijekom evakucije, JNA je predala 20 kamiona oružja SAO Krajini i TO-u.[56]
Točan broj žrtava na strani ZNG i JNA je nepoznat. U samom Zadru umrlo je 34 civila i oštećeno 120 zgrada od bombi JNA u rujnu i listopadu 1991. Hrvatsko pravosuđe je optužilo 19 oficira JNA te im sve sudilo u odsutnosti. Među njima su bili i Perišić i Mladić.[57][58]
Istodobno, JNA je preusmjerila svoje snage za napad oko zadarskog zaleđa, na sela Škabrnja, Gorica, Nadin i Zemunik Donji.[59] Pri tom se dogodio masakr u Škabrnji.[60] a 21.11. JNA je uništila Maslenički most.[61] 3.1. 1992., Zadar je ponovno bombardiran, ali kratkotrajno.[59]Vanceov plan je potom doveo do primirja.[62]Vojna ofenziva hrvatskih snaga je 1993. vratila dio teritorija u zadarskom zaleđu.[63] Cijela regija je vraćena pod hrvatsku vlast 1995. Operacijom Oluja.[64]
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
