Filipini

Za druga značenja, pogledajte Filipini (čvor).

Republika Filipini Repúbliká ng̃ Pilipinas
Zastava Grb
Himna: "Lupang Hinirang"
Položaj Filipina na karti Položaj Filipina
Glavni grad		Manila
Službeni jezik		filipinski i engleski
Državno uređenje
• Predsjednik		Rodrigo Duterte
• Potpredsjednica		Leni Robredo
Zakonodavstvo
Nezavisnost		1898
Površina
• Ukupno		300.000 km^2 (71.)
• Vode (%)		0,6
Stanovništvo
• Ukupno		87.857.473 (12.)
• Gustoća		276/km^2
Valuta		Filipinski pesos
Vremenska zona		+8, ljeti +8
Pozivni broj		63
Internetska domena		.ph

Filipini (filipinski: Pilipinas), službeno Republika Filipini (filipinski: Republika ng Pilipinas),^[1] su ostrvska država u jugoistočnoj Aziji. Smještena u Tihom okeanu, sastoji se od 7.641 ostrva koji su kategorizirani u tri glavne geografske podjele od sjevera prema jugu: Luzon, Visaja i Mindanao. Okružen je Južnokineskim morem na zapadu, Filipinskim morem na istoku i Celebeskim morem na jugozapadu, pa Filipini dijele pomorske granice s Tajvanom na sjeveru, Japanom na sjeveroistoku, Palauom na istoku, Indonezijom na jugu, Malezijom i Brunejima na jugozapadu, Vijetnamom na zapadu i Kinom na sjeverozapadu. Pacifički vatreni prsten i blizina ekvatora čine državu sklonom zemljotresima i tajfunima, ali isto tako obdaruje je obilnim prirodnim resursima i nekim od najvećih svjetskih bioraznolikosti. Filipini su peta najveća ostrvska država na svetu sa površinom od 300.000 km² i od 2021. godine imali su populaciju od oko 109 miliona ljudi,^[2][3] što ih čini trinaestom zemljom na svijetu po broju stanovnika. U Filipinima žive stanovnici različitih etničkih grupa i kulturu. Manila je glavni grad zemlje, dok je najveći grad Quezon City; oba leže unutar urbanog područja Metro Manile.

Historija

Tokom prahistorije, Negritosi su bili najstariji stanovnici arhipelaga. Slijedili su ih uzastopni valovi austronezijskih naroda koji su se pomiješali sa malajskim, indijskim, arapskim i kineskim narodima. Nakon toga su uspostavljene različite konkurentne pomorske države pod vlašću datusa, radža, sultana i lakana. Dolazak portugalskog moreplovca Ferdinanda Magelana na ostrvo Homonhon 1521. godine označio je početak hispanske kolonizacije. Španski istraživač Rui Lopez de Villalobos je 1543. godine imenovao Filipine u čast španskog kralja Filipa II. Dolaskom Miguela Lópeza de Legazpija 1565. godine^[4] osnovano je prvo latinoameričko naselje na arhipelagu čime su Filipini postali dio Španskog carstva više od 300 godina. Tokom ovog perioda, Manila je postala zapadno središte trans-pacifičke trgovine koja je povezivala Aziju sa Akapulkom u Americi koristeći manilske galeone. Krajem 19. stoljeća uslijedila je Filipinska revolucija^[5] koja je stvorila kratkotrajnu Prvu Filipinsku republiku^[6] i krvavi Filipinsko-američki rat.^[7] Rat i epidemija kolere su rezultirali smrću od 250.000 do 1 miliona civila, uglavnom zbog gladi i bolesti.^[8] Amerikanci su mnoge Filipince prebacili u koncentracione logore, gdje su hiljade umrle.^[9][10] Nakon poraza Prve Filipinske Republike 1902. godine, američka civilna vlada je uspostavljena kroz Filipinski organski zakon.^[11] Američke snage su nastavile da osiguravaju i proširuju svoju kontrolu nad ostrvima, potiskujući pokušaj proširenja Filipinske Republike,^[8] osiguravajući Sultanat Sulu,^[12][13] i uspostavljajući kontrolu nad unutrašnjim planinskim područjima koja su pružala otpor Špansko osvajanje.^[14] Nakon rata, SAD su zadržale suverenitet nad tom zemljom do japanske invazije i okupacije tokom Drugog svjetskog rata. Nakon oslobođenja, ova unitarna suverena država je često imala burna demokratska iskustva svrgavanjem diktature nenasilnom revolucijom.

Filipini su članica Ujedinjenih nacija, Svjetske trgovinske organizacije, Saveza država jugoistočne Azije, Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje i Istočnoazijskog samita. Kao sjedište Azijske razvojne banke, Filipini se smatraju razvojnom i novoindustrijalizovanom zemljom čija ekonomija prelazi sa poljoprivrede na proizvodnju i usluge. Uz Istočni Timor, Filipini su jedna od pretežno hrišćanskih nacija jugoistočne Azije.

Kroz historiju Filipini su uglavnom bili kolonijalni posjed Španije i SAD-a, a svoju nezavisnost su stekli 1946. godine nakon Drugog svjetskog rata, ali su ostali i dalje vrlo usko povezani s privredom SAD-a.

Vlada

Nakon ustava iz 1988. godine Filipini su predsjednička republika s dvodomnim parlamentom, tj. Kongresom.

Političke podjele

Filipini su podijeljeni administrativno na 16 regija sa 79 pokrajina, koje se dijele na gradove i općine, koje se opet sastoje od barangaja kao najmanjih administrativnih jedinica.

Geografija

Privreda

Filipini se svrstavaju u zemlje u razvoju. Privreda se najviše bazira na poljoprivredi, lakoj industriji i uslužnim djelatnostima.

Stanovništvo

U zemlji živi 80 miliona stanovnika. Filipinci pripadaju uglavnom malajskoj grupi naroda. Dijele se na 50 etničkih grupa među njima su najbrojniji Tagali oko 30%, te Ilokamo, Moro i dr. Od doseljenika su najbrojniji Kinezi sa oko 1,5 miliona. Dolaskom Španaca u šesnaestom vijeku po arhipelagu se raširilo kršćanstvo. Danas je oko 95% Filipinaca kršćanske vjere. Najviše je katolika 84%, pripadnika filipinske crkve 6% i protestanata 4%. Arapski trgovci su donijeli islam na jugu na ostrva Mindanao i Sulu. Islam ispovjeda 4,5% stanovništva.^{[potreban citat]}

Kultura

Glavni članak: Filipinska kultura

Postoji značajna kulturna raznolikost širom Filipina, pojačana fragmentiranom geografijom ove zemlje.^[15] Španske i američke kulture imale su dubok utjecaj na filipinsku kulturu kao rezultat decenija kolonizacije.^[16] Kulture unutar ostrva Mindanao i arhipelaga Sulu razvile su se na posebno poseban način, budući da su imale vrlo ograničen španski utjecaj i veći utjecaj iz obližnjih islamskih regija. Domorodačke grupe kao što su Igoroti također su sačuvale svoje pretkolonijalne običaje i tradiciju zbog žestokog španskog kolonijalnog otpora.^[17][18] Uprkos tome, nacionalni identitet se pojavio u 19. vijeku, čiji je razvoj predstavljen zajedničkim nacionalnim simbolima i drugim kulturno-historijskim znamenitostima.^[15]

Istaknuto hispano naslijeđe obuhvata trajnu dominaciju katolicizma na Filipinima ^[16], rasprostranjenost španskih imena i prezimena među Filipincima, što je rezultat kolonijalnog edikta izdatog 1849. kojim se naređuje sistematska distribucija prezimena i primjena latinoameričkih imena. nomenklatura stanovništva.^[19] Imena mnogih geografskih lokacija također su španskog porijekla.^[20] Američki utjecaj na modernu filipinsku kulturu je evidentan kroz uobičajenu upotrebu engleskog jezika, konzumaciju brze hrane, te američkih filmova i muzike.^[16]

Također pogledajte

• Eduardo Gil
• Nogometna reprezentacija Filipina

Vanjski linkovi

• Filipini na CIA World Factbook
• Filipini iz UCB Libraries GovPubs
• Filipini na Curlie
• Filipini profil sa BBC News
• Filipini u Encyclopædia Britannica

• Ključne razvojne prognoze za Filipine iz International Futures

1. Santos, Bim (28. 7. 2021). "Komisyon sa Wikang Filipino reverts to use of 'Pilipinas', does away with 'Filipinas'". The Philippine Star. Arhivirano s originala, 28. 7. 2021.
2. Mapa, Dennis S. (7. 7. 2021). "2020 Census of Population and Housing (2020 CPH) Population Counts Declared Official by the President". Philippine Statistics Authority. Arhivirano s originala, 7. 7. 2021.
3. "Philippine Population Clock (Live)". Commission on Population and Development. Arhivirano s originala, 5. 5. 2021. Pristupljeno 13. 2. 2023.
4. United States, Office of Education (1961). Bulletin. U.S. Government Printing Office. str. 7.
5. Borromeo-Buehler, Soledad (1998). The Cry of Balintawak: A Contrived Controversy. Ateneo University Press. str. 7. ISBN 9789715502788.
6. Starr, J. Barton (septembar 1988). The United States Constitution: Its Birth, Growth, and Influence in Asia. Hong Kong University Press. str. 260. ISBN 978-962-209-201-3. Pristupljeno 15. 1. 2021.
7. Linn, Brian McAllister (2000). The Philippine War, 1899–1902. University Press of Kansas. str. 75–76. ISBN 978-0-7006-1225-3.
8. Tucker, Spencer (2009). The Encyclopedia of the Spanish-American and Philippine-American Wars: A Political, Social, and Military History (jezik: engleski). ABC-CLIO. str. 478. ISBN 9781851099511.
9. Briley, Ron (2019). Talking American History: An Informal Narrative History of the United States. str. 247. ISBN 9781611395839.
10. Catherine Cocks; Peter C. Holloran; Alan Lessoff (13. 3. 2009). Historical Dictionary of the Progressive Era. The Scarecrow Press. str. 332. ISBN 9780810862937.
11. Gates, John M. (novembar 2002). "The Pacification of the Philippines". The U.S. Army and Irregular Warfare. Arhivirano s originala, 5. 8. 2010. Pristupljeno 20. 2. 2010 – preko College of Wooster.
12. Abanes, Menandro Sarion (2014). Ethno-religious Identification and Intergroup Contact Avoidance: An Empirical Study on Christian-Muslim Relations in the Philippines (jezik: engleski). LIT Verlag Münster. str. 36. ISBN 978-3-643-90580-2. Pristupljeno 11. 2. 2023.
13. Federspiel, Howard M. (31. 1. 2007). Sultans, Shamans, and Saints: Islam and Muslims in Southeast Asia (jezik: engleski). University of Hawaii Press. str. 120. ISBN 978-0-8248-3052-6. Pristupljeno 11. 2. 2023.
14. Aguilar-Cariño, Ma. Luisa (1994). "The Igorot as Other: Four Discourses from the Colonial Period". Philippine Studies. 42 (2): 194–209. JSTOR 42633435.
15. Bankoff, Greg; Weekley, Kathleen (22. 11. 2017). Post-Colonial National Identity in the Philippines: Celebrating the Centennial of Independence. Routledge. ISBN 9781351742092.
16. Edelstein, Sari (2011). Food, Cuisine, and Cultural Competency for Culinary, Hospitality, and Nutrition Professionals. Jones & Bartlett Learning. str. 515. ISBN 978-0-7637-5965-0. Pristupljeno 21. 10. 2020.
17. Williams, Victoria R. (24. 2. 2020). Indigenous Peoples: An Encyclopedia of Culture, History, and Threats to Survival [4 volumes] (jezik: engleski). ABC-CLIO. str. 473. ISBN 978-1-4408-6118-5. Pristupljeno 10. 3. 2023.
18. Minahan, James B. (30. 8. 2012). Ethnic Groups of South Asia and the Pacific: An Encyclopedia: An Encyclopedia (jezik: engleski). ABC-CLIO. ISBN 978-1-59884-660-7. Pristupljeno 10. 3. 2023.
19. Dumont, Jean-Paul (1992). Visayan Vignettes: Ethnographic Traces of a Philippine Island. Chicago: University of Chicago Press. str. 160–162. ISBN 978-0-226-16954-5.
20. Law, Gwillim (19. 11. 2010). Administrative Subdivisions of Countries: A Comprehensive World Reference, 1900 through 1998 (jezik: engleski). McFarland. str. 289. ISBN 978-0-7864-6097-7. Pristupljeno 10. 2. 2023.