Zapaljenje vežnjače oka (лат. conjunctivitis) je bolest prednjeg segmenta oka koja zahvata vežnjaču unutar očnog kapka. Kako se upaljenja vežnjača, prostire na unutrašnjem delu očnog kapka i preko beonjače sve do rožnjače čini beonjaču (skleru) crvenom (promena poznata i kao crveno oko).
Spada u grupu najčešćešćih bolesti oka u razvijenim zemljama sveta i s obzirom na težinu bolesti varira od blage upale sa suženjem do jake upale, ponekad i hroničnog toka koja može da uzrokuje i odumiranje (nekrozu) tkiva.[1][2]
Vežnjača je izložena mikroorganizmima i drugim oblicima iritacije. Suze štite konjunktivu razređivanjem bakterija i njihovim ispiranjem. Suze takođe sadrže enzime i antitela koja sprečavaju razvoj bakterijske infekcije.
Postoje mnogi uzroci konjunktivitisa. Najčešći su virusne infekcije; drugi uzročnici su bakterije, hlamidije, gljivice] i paraziti. Bolest „crvenih očiju“ je specifična bolest koju uzrokuje bakterija (iz roda Haemophilus bakterija). Virusni i bakterijski oblici konjunktivitisa su izrazito zarazni i mogu se vrlo brzo proširiti među decom, katkad uzrokujući lokalne epidemije. Ostali uzroci su alergije (alergijski konjunktivitis), izloženost hemikalijama, iritacija vetrom, prašinom, dimom. Konjunktivitis može takođe pratiti običnu prehladu i osipe.
Novorođenčad može biti zaražena bakterijama (hlamidijama) u porođajnom kanalu. Ova se bolest naziva neonatalni inkluzijski konjunktivitis ili ophthalmia neonatorum .
Rizično je i nošenje kontaktnih sočiva, a posebno dugo nošenje sočiva. Rizični faktor su i kontakti s osobama koje imaju konjunktivitis.
Crvenilo konjunktive, smetnje suzenja, iritacija (bockanje, pečenje, svrab) oka i kapaka, a očni kapci su često slepljeni kod buđenja.
Kod nekih virusnih konjunktivitisa može se imati osećaj stranog tela u oku i preosetljivost na svetlost.
Kod alergijskog konjunktivitisa postoji obostrano crvenilo očiju, smetnje suzenja, žarenje u očima i svrab. Većina osoba ima i propratni rinitis. Svrab dovodi do trljanja očiju i stvaranja edema (otoka) i zadebljanja vežnjače, pa ona postaje neprovidna. Vežnjača stvara više sekreta kada je zapaljena. Taj sekret može da bude serozan, sluzav, fibrinozan, gnojav i lako sukrvičav. Sekret može da bude veoma obilan i da se sliva preko rožnjače, ometajući vid. U toku noći se sasuši na rubovima kapaka, slepi ih, te kapci mogu da se otvore tek posle ispiranja sasušenog sekreta.
Postavlja se na osnovu anamneze, pregleda i brisa konjunktive.
Lečenje bolesti zavisi od uzročnika.[3] Alergijsko zapaljenje vežnjače leči se kao alergija ili bolest može nestati sama po sebi kad se ukloni uzročni alergen.
Kao sasvim blaga sredstva mogu se primeniti oblozi od kamilice i 3%-tni rastvor borne kiseline. Antibiotici[4], obično u obliku kapi za oči, primenjuju se u lečenju bakterijskog oblika zapaljenja vežnjače. Virusima izazvano zapaljenje vežnjače sanira se samo po sebi unutar nedelju dana.[5]
Mediji vezani za članak Zapaljenje vežnjače oka na Vikimedijinoj ostavi