Mineralokortikoidni receptor (MR, MLR, MCR, aldosteronski receptor, nuklearni receptor putfamilije 3, grupa C, član 2, NR3C2) protein je koji je kod čoveka kodiran NR3C2 genom lociranom na hromozomu 4q31.1-31.2.[1]
MR je receptor sa jednakim afinitetom za mineralokortikoide i glukokortikoide. On pripada familiji citosolnih receptora. Ligand se difuzijom unosi u ćelije, formira interakciju sa receptorom i to dovodi do prenosa signala što utiče na izražavanje specifičnog gena u jedru.
MR je izražen u mnogim tkivima, kao što su bubrezi, creva, srce, centralni nervni sistem (hipokampus), smeđe adipozno tkivo i znojne žlezde. U epitelnim tkivima, njegova aktivacija dovodi do izražavanja proteina koji regulišu transport jona i vode (uglavnom epitelni natrijumski kanal ili ENaC, Na+/K+ pumpa, serumom i glukokortikoidom indukovana kinaza ili SGK1) te dolazi do reapsopcije natrijuma, i konsekventno povećanja ektracelularne zapremine, povećanja krvnog pritiska, i izlučivanja kalijuma radi održavanja normalne koncentracije soli u telu.
Ovaj receptor aktiviraju mineralokortikoidi, kao što je aldosteron, i deoksikortikosteron kao i glukokortikoidi, poput kortizola. U životinjama, mineralokortikoidni receptor je „zaštićen“ od glukokortikoida putem kolokalizacije enzima, kortikosteroid 11-beta-dehidrogenaza izozim 2 (aka 11-β-hidroksisteroidna dehidrogenaza 2; 11ß-HSD2), koja konvertuje kortizol do neaktivnog kortizona. On je takođe responsivan na pojedine progestine. Spironolakton i eplerenon su antagonisti mineralokortikoidnog receptora.
Aktivacija mineralokortikoidnog receptora, nakon vezivanja liganda aldosterona, dovodi do njegove translokacije u ćelijsko jedro, homodimerizacije i vezivanja za hormonske responsne elemente prisutne u promoterima pojedinih gena. Rezultat je kompleksno regrutovanje transkripcione mašinerije i transkripcije DNK sekvence aktiviranih gena u iRNK.[2]
Mineralokortikoidni receptor formira interakcije sa:
M: END
anat/phys/devp/horm/cell
noco(d)/cong/tumr, sysi/epon
proc, lek (A10/H1/H2/H3/H5)