Rimsko-jevrejski sporazum je bio ugovor koga je za vrijeme makabejskog ustanka godine 161. pne. vođa jevrejskih pobunjenika Juda Makabejac preko svojih izaslanika sklopio sa rimskim Senatom. Predstavljao je prvi službeni kontakt Jevreja s Rimljanima. Njegovim odredbama je uređeno da će obje strane pomagati jednoj u slučaju sukoba, neće stupati u saveze s njihovim neprijateljima, te se seleukidskom kralju Demetriju nalaže da prekine vojne pohode na Judeju.
Jedini historijski izvori za postojanje sporazuma su Druga knjiga o Makabejcima i jevrejski autor Flavije Josip. To je neke suvremene historičare natjeralo da špekuliraju kako je riječ o falsifikatu, odnosno izmišljotini u propagandne svrhe. Izraelski historičar Dov Shera, međutim, tvrdi kako su odredbe tog sporazuma slične onima koje je Rim sklapao s raznim bliskoistočnim državama sredinom 2. vijeka pne. te da se ima razloga smatrati autentičnim.