Ismail-paša (Kairo, 31. decembar - Istanbul, 2. mart 1895.) bio je osmanski kediv Egipta od 1863. do 1879.[1]
Period njegove vladavine bio je obilježen enormnim rastom vanjskog duga, što je na kraju dovelo do Britanske okupacije Egipta 1882.[1]
Biografija
Ismail se prije nego što je postao kediv 1863., školovao u Parizu i bio slan u razne diplomatske misije po Evropi.
Kao kediv vodio je važne pregovore oko dovršetka Sueskog kanala. Kad se dovršenje kanala primaklo kraju u ljeto 1869. - Ismail je u novembru organizirao veličanstvenu (i skupu) ceremoniju otvaranja, da svijetu pokaže svoje kedivsko bogatsvo.[1]
Jedna od njegovih značajnijih inovacija bila je osnivanje skupštine delegata u novembru 1866. koja je trebala biti neki korak prema demokraciji, iako se radilo samo o savjetodavnom tijelu. Na kraju su njeni članovi ipak imali važan utjecaj na njegovu vladavinu. U toj skupštini su dominantnu ulogu imali seoski muhtari (starješine), koji bi do tog položaja došli novcem, tako što bi za period od 6 godina unaprijed platili porez na zemlju (i tako ga kreditirali). Ismail im je zauzvrat dovao razne privilegije a na kraju i
vlasništvo nad tom zemljom, koja dotad nije bila njihova.
Njihova koruptivna povezanost pokazala se 1876. kad je skupština ponovno odobrila Ismailov zakon iz 1871. o plaćanju poreza unaprijed, koji je on bio ukinuo.[1]
Jedna od njegovih neostvarenih želja bila je da golema područja Sudana stavi pod efikasnu egipatsku kontrolu, zbog tog je angažirao svu silu evropskih i američkih savjetnika, nadajući se da oni neće biti toliko podložni korupciji kao njegovi činovnici.[1]
Ismail-paša za svoju politiku modernizacije zemlje trošio ogromnu količinu novca, a velik dio su mu dali evropski financijeri.
Kad je preuzeo vlast, egipatski nacionalni dug iznosio je 7.000.000 £, da bi do 1876. povećao na gotovo 100 000 000 £.[1]
Zbog tog je na pritisak evropskih kreditora osnovana Komisija, koja je trebala upravljati tim javnim dugom, ali Ismail-paša nije htio provoditi mjere po njihovom diktatu, pravdajući se da će to naštetiti njegovoj unutrašnjoj politici. Zbog tog ga je osmanski sultan Abdul Hamid II smjenio u junu 1879.[1]
Izvori
Vanjske veze
