Fuad I od Egipta znan kao Aḥmed Fuad paša (Kairo, 26. mart 1868 - Kairo, 28. april 1936.) bio je prvi egipatski kralj od 1922. do 1936.[1]
Biografija
Rođen kao najmlađi sin Ismail-paše, Fuad je veći dio djetinjstva proveo sa ocem u egzilu u Napulju. Nakon školovanja na vojnoj akademiji u Torinu, vratio se u zemlju i radio čitav niz poslova u državnoj administraciji, čak je jedno vrijeme između 1908.-13. bio i rektor Egipatskog univerziteta (današnji Univerzitet u Kairu).
Bio je i vrlo izgledni kandidat za albanskog kralja -1914., ali su ga na kraju Velike sile zaobišle u korist kršćanskog Vilhelma od Vida.[1]
U jeku Prvog svjetskog rata - 1917., u vrijeme dok je Egipat još uvijek bio Britanski protektorat, Fuad je odabran za nasljednika svog rano umrlog brata - formalnog egipatskog sultana Huseina Kamela. Jer se Britancima
Kamelov sin bio nije sviđao, zbog sumnji da je lojalniji Osmanlijama, nego njima.[1]
Po završetku rata 1919. Britanija je izrazila spremnost da pregovora o sporazumu koji će Egiptu pružiti veću
samostalnost. Većina Egipćana pozdravila je tu perspektivu, ali razišli su se oko toga tko će formulirati i prezentirati egipatske zahtjeve Britancima.
Fuad je kao sultan, smatrao da ima dovoljnu podršku naroda, i da on treba voditi glavnu riječ u tim pregovorima. S druge strane lider vrlo popularne nacionalističke partije Vafd - Saad Zaglul, smatrao je da on pravi reprezent naroda, koji može voditi pregovore sa Britancima.[1]
Polemika i nemogućnost dogovora između pristaša Fuada i Zaglula dovela je do kolapsa anglo-egipatskih pregovora. Britanija je na to odgovorila 1922. jednostranom
deklaracijom o egipatskoj nezavisnosti, u skladu sa svojom kolonijalnom politikom, koja im je osiguravala velik utjecaj u budućoj Kraljevini Egipat.
U skladu s tim je Fuad preuzeo titulu kralja 1922.[1]
Ipak je ostao nezadovoljan britanskom jednostranom deklaracijom, pa se za svoje vladavine neuspješno borio za bolji bilateralni dogovor sa Britanijom.[1]
Ostao je zapamćen po tom što je puno puta raspuštao parlament, nezadovoljan njegovim odlukama.
Izvori
Vanjske veze
