Izgleda da se u svom vladanju inspirirao primjerom Enrica Dandola, osnivača njihove porodične dinastije, pa se i on pored politike, nije ustručavao akcija u bitkama, ali se pored toga bavio i pisanjem, te u svemu tome pokazao i talent. Njegovu vladavinu obilježio je dugi i krvavirat sa rivalskom Republikom Genovom, u kom je pasionirano sudjelovao i beskonačno ga produžujući, čak i onda kad se mogao sklopiti mir.[1]
Andrea Dandolo je bio osobito zaslužan za reorganizaciju mletačkog pravosuđa, ali i za prikupljanje najstarijih mletačkih dokumenata i osnivanje venecijanskog arhiva (Liber Albus i Liber Blancus). On se također bavio i historijom, napisao je romansiranu i ne baš osobito pouzdanu historiju Venecije do 1280.[1] – Cronaca.