Šesta lička proleterska divizija NOVJ formirana je 22. novembra 1942. godine naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ od Prve, Druge i Treće ličke brigade. Do 11. novembra 1943. godine bila je u sastavu Prvog hrvatskog korpusa, odnosno Četvrtog korpusa, a zatim u sastavu Prvog proleterskog korpusa NOVJ.
Decembra 1944. u sastavu divizije formirana je i Artiljerijska brigada Šeste divizije.
Divizija je u prvom periodu nakon osnivanja sadejstvovala operacijama Prvog bosanskog korpusa u donjem toku Une. Tokom decembra i prve polovine januara 1943. godine izvodila je napade na italijanske, ustaške i četničke posade u Lici i severnoj Dalmaciji.
Tokom operacije „Vajs I“ divizija je uspešno suzbila i ograničila italijanskih divizija „Re“ i „Sasari“, i u kontraudaru potukla delove divizije „Sasari“ u Lapačkom Polju, opkolila ih i nanela im teške gubitke. Nakon toga je, zajedno sa brigadama Osme kordunaške divizije preuzela inicijativu u svoje ruke, i likvidirala sve neprijateljske posade u Lici izuzev Gospića. Pokušaj likvidacije ustaša u gospićkom garnizonu početkom maja završio se neuspehom.
Novembra 1943. divizija prelazi u Bosnu, gde do avgusta 1944. godine u sastavu Prvog proleterskog korpusa učestvuje u intenzivnim borbenim dejstvima. Tokom jula i avgusta probija se prema Srbiji pod snažnim nemačkim pritiskom koji je kulminirao u operacija „Ribecal“ tokom avgusta. Veštim manevrom Prva i Šesta divizija uspevaju da otklone pritisak operativne grupe Druge oklopne armije i prodiru u Srbiju. Tokom prodora kroz Srbiju razbijaju četničku Četvrtu grupu jurišnih korpusa, delove Srpskog dobrovoljačkog korpusa i slabije nemačke delove, oslobađaju Valjevo i uključuju se u Beogradsku operaciju.
Šesta lička divizija je, uz Trinaestu proletersku brigadu, prva jugoslovenska jedinica koja je pod borbom prešla most na reci Savi, 20. oktobra 1944. godine i preko Zemuna nastavila nastupanje kroz Srem. Tokom novembarskih borbi na Sremskom frontu početkom novembra pretrpela je teške gubitke, pa je izvučena u pozadinu radi popune, odmora, obuke i sređivanja jedinica.
Na Sremski front divizija se vratila ojačana i popunjena novim regrutima, sa 22. srpskom (od 8. oktobra 1944) i Artiljerijskom brigadom (od decembra 1944) u svom sastavu. Učestvovala je u proboju Sremskog fronta i oslobađanju Đakova i Slavonskog Broda, a 9. maja ušla je u Zagreb.
Ukazom Vrhovnog štaba od 19. marta 1944. godine divizija je za postignute uspehe proglašena proleterskom i dobila naziv Šesta proleterska divizija „Nikola Tesla“. Sve tri brigade koje su pri formiranju divizije bile u njenom sastavu proglašene su za proleterske i odlikovane Ordenom narodnog heroja.