Vézinin trofej

Trofej Georgesa Vézine na izložbi u Dvorani slavnih.

Vézinin trofej godišnja je nagrada NHL-a namijenjena „najboljem vrataru sezone”[1] prema izboru glavnih direktora svih trideset momčadi. Dijeli se od sezone 1926./27. u čast Georgesa Vézine, nezamjenjivog vratara Montréala od 1910. do prerane smrti 1926.

Kriteriji za dodjelu ove nagrade mijenjali su se tijekom povijesti. Odlazila je najboljem vrataru sezone od 1926. do 1946. i ponovno od 1982. U razdoblju 1947. — 1981. išla je vratarima s najboljim prosjekom primljenih pogodaka. Trofej Williama Jenningsa uručuje se od 1982. vrataru s najnižim prosjekom, dakle po zastarjelom kriteriju dodjele „Vézine”.

Povijest

Georges Vézina došao je u Montréal na preporuku Joea Cattarinicha, dotadašnjeg vratara „Kanađana”. Od trenutka kad je prvi put stao na vrata pa sve do posljednje utakmice karijere četrnaest sezona poslije, Vézina nije propustio nijedan od 367 službenih dvoboja. Sedam puta u karijeri imao je najbolji prosjek primljenih golova u sezoni. Osvojio je dva Stanleyjeva kupa i općenito predvodio momčad u ranim danima profesionalnog sjevernoameričkog hokeja. Obolio je od sušice prije početka sezone 1925./26., ali simptome trpi u tišini. Odradio je prvu trećinu prve utakmice protiv „Pirata” iz Pittsburgha bez primljenog gola, a zatim kolabirao u svlačionici. Bolest mu gasi život samo četiri mjeseca poslije u dobi od 39 godina.

1926. — 1946.

Vodstvo kluba, u čijem radu sudjelovaše i bivši vratar Cattarinich, doniralo je pehar upravi NHL-a kao čin počasti preminulom Vézini. Liga i službeno pokreće novu nagradu 15. svibnja 1927. nakon sastanka u Montréalu. Prvi nagrađeni vratar bio je George Hainsworth, zamjena za Vézinu u momčadi „Kanađana”. Novine nisu bile složne oko prirode same nagrade; američke tiskovine obznanile su kako nagrada ide „najkorisnijem vrataru lige”,[2] a kanadske da Trofej odlazi u ruke vratara s „najnižim osobnim prosjekom primljenih pogodaka”.[3] Pošto je u kratkim ranim sezonama bilo uobičajeno da jedan vratar odradi sve utakmice kluba, nagradu je najčešće primao vratar momčadi koja je primila najmanje pogodaka. Međutim, već u prvoj sezoni uručivanja nagrade osobni prosjek osvajača Hainswortha bio je lošiji od onoga Clinta Benedicta, dok 1934. Vézinin trofej osvaja Charlie Gardiner, prvak te sezone s Chicagom, iako je vratar viceprvaka Detroita, Wilf Cude, imao bolji prosjek.

Sve u svemu, „utrka za Vézinu” bila je popularna tema sjevernoameričkih tiskovina, pogotovo u godinama tijesnih borbi dvaju ili više vratara.[4] Samo u tri sezone do 1946. osvajač Vézinine nagrade nije započeo svaku utakmicu: Frank Brimsek 1938./39. propustio je 5 od 48 utakmica, 1941./42. samo 1 od 48, a Bill Durnan 1944./45. 10 od 50.

  • Kratice: Ut. = broj odigranih utakmica; P. = pobjeda; I. = izgubljena; P.P. = poraz u produžetku ili nakon kaznenih udaraca; % = postotak obrana; P.G. = primljeni golovi; P.P.G. = prosjek primljenih golova; SO = shutout /ˈʃʌt.aʊt/ (čitava utakmica odrađena bez primljenog gola)
  • Napomena: Statistička kategorija postotka obrana pokrenuta je u sezoni 1983./84.
Sezona Vratar Momčad Ut. P. I. P.P. % P.G. P.P.G. SO
1926./27. George Hainsworth Montréal Canadiens 44 28 14 2 67 1,47 14
1927./28. George Hainsworth Montréal Canadiens 44 26 11 7 48 1,05 13
1928./29. George Hainsworth Montréal Canadiens 44 22 7 15 43 0,92 22
1929./30. Tiny Thompson Boston Bruins 44 38 5 1 98 2,19 3
1930./31. Roy Worters New York Americans 44 18 16 10 74 1,61 8
1931./32. Charlie Gardiner Chicago Black Hawks 48 18 19 11 92 1,85 4
1932./33. Tiny Thompson Boston Bruins 48 25 15 8 88 1,76 11
1933./34. Charlie Gardiner Chicago Black Hawks 48 20 17 11 83 1,63 10
1934./35. Lorne Chabot Chicago Black Hawks 48 26 17 5 88 1,80 8
1935./36. Tiny Thompson Boston Bruins 48 22 20 6 82 1,68 10
1936./37. Normie Smith Detroit Red Wings 48 25 14 9 102 2,05 6
1937./38. Tiny Thompson Boston Bruins 48 30 11 7 89 1,80 7
1938./39. Frank Brimsek Boston Bruins 43 33 9 1 68 1,56 10
1939./40. Dave Kerr New York Rangers 48 27 11 10 77 1,54 8
1940./41. Turk Broda New York Rangers 48 28 14 6 99 2,00 5
1941./42. Frank Brimsek Boston Bruins 47 24 17 6 115 2,35 3
1942./43. Johnny Mowers Detroit Red Wings 50 25 14 11 124 2,47 6
1943./44. Bill Durnan Montréal Canadiens 50 38 5 7 109 2,18 2
1944./45. Bill Durnan Montréal Canadiens 50 38 8 4 121 2,42 1
1945./46. Bill Durnan Montréal Canadiens 40 24 11 5 104 2,60 4

1947. — 1981.

Nedoumice oko osobnog i momčadskog prosjeka primljenih golova riješene su u veljači 1946. godine. NHL tada obznanjuje kako će Vézinin trofej ići momčadi koja je primila najmanje pogodaka tijekom regularne sezone, odnosno vrataru koji je započeo većinu utakmica za taj klub. Regularna sezona produžena je na 70 utakmica 1949./50. Kako su klubovi počeli koristiti dva ili više vratara tijekom sezone, postalo je relativno uobičajeno da vratar s najnižim osobnim prosjekom ne bude član kluba s najboljom obranom.

Vodstvo NHL-a objavljuje 1965. kako je donja granica nastupa postavljena na 25 utakmica tijekom sezone. Iste godine dozvoljena je i podjela nagrade dvama vratarima. U sezoni 1973./74. nagradu prvi i zadnji put dijele vratari različitih klubova; Black Hawksi Tonyja Esposita i Flyersi Bernieja Parenta primili su 164 pogotka pa se obojica, na vratima u gotovo svim utakmicama te sezone u svojim klubovima, smatraju dobitnicima. U posljednjoj sezoni prije nove promjene kriterijâ, 1980./81., trojica Montréalovih vratara podijelila su nagradu: Sévigny (33 utakmice), Larocque (28) i Herron (25).

Sezona Vratar Momčad Ut. P. I. P.P. % P.G. P.P.G. SO
1946./47. Bill Durnan Montréal Canadiens 60 34 16 10 138 2,30 4
1947./48. Turk Broda Toronto Maple Leafs 60 32 15 13 143 2,38 5
1948./49. Bill Durnan Montréal Canadiens 60 28 23 9 126 2,10 10
1949./50. Bill Durnan Montréal Canadiens 64 26 21 17 141 2,20 8
1950./51. Al Rollins Toronto Maple Leafs 40 27 5 8 70 1,77 5
1951./52. Terry Sawchuk Detroit Red Wings 70 44 14 12 133 1,90 12
1952./53. Terry Sawchuk Detroit Red Wings 63 32 15 16 120 1,90 9
1953./54. Harry Lumley Toronto Maple Leafs 69 32 24 13 128 1,86 13
1954./55. Terry Sawchuk Detroit Red Wings 68 40 17 11 132 1,96 12
1955./56. Jacques Plante Montréal Canadiens 64 42 12 10 119 1,86 7
1956./57. Jacques Plante Montréal Canadiens 61 31 18 12 122 2,00 9
1957./58. Jacques Plante Montréal Canadiens 57 34 14 8 119 2,11 9
1958./59. Jacques Plante Montréal Canadiens 67 38 16 13 144 2,16 9
1959./60. Jacques Plante Montréal Canadiens 69 40 17 12 175 2,54 3
1960./61. Johnny Bower Toronto Maple Leafs 58 33 15 10 145 2,50 2
1961./62. Jacques Plante Montréal Canadiens 70 42 14 14 166 2,37 4
1962./63. Glenn Hall Chicago Black Hawks 66 30 20 15 161 2,47 5
1963./64. Charlie Hodge Montréal Canadiens 62 33 18 11 140 2,26 8
1964./65. Johnny Bower
Terry Sawchuk 		Toronto Maple Leafs 34
36		 13
17		 13
13		 8
6		 81
92		 2,38
2,56		 3
1
1965./66. Charlie Hodge
Gump Worsley 		Montréal Canadiens 26
51		 12
29		 7
14		 2
6		 56
114		 2,58
2,36		 1
2
1966./67. Denis DeJordy
Glenn Hall 		Chicago Black Hawks 44
32		 22
19		 12
5		 7
5		 104
6		 2,46
2,38		 4
2
1967./68. Rogatien Vachon
Gump Worsley 		Montréal Canadiens 39
40		 23
19		 13
9		 2
8		 92
73		 2,48
1,98		 4
6
1968./69. Glenn Hall
Jacques Plante 		St. Louis Blues 41
37		 19
18		 12
12		 8
6		 85
70		 2,17
1,96		 8
5
1969./70. Tony Esposito Chicago Black Hawks 63 38 17 8 136 2,17 15
1970./71. Edward Giacomin
Gilles Villemure 		New York Rangers 45
34		 27
22		 10
8		 7
4		 95
78		 2,16
2,30		 8
4
1971./72. Tony Esposito
Gary Smith 		Chicago Black Hawks 48
28		 31
14		 10
5		 6
6		 82
62		 1,77
2,42		 9
5
1972./73. Ken Dryden Montréal Canadiens 54 33 7 13 119 2,26 6
1973./74. Tony Esposito
Bernie Parent 		Chicago Black Hawks
Philadelphia Flyers 		70
73		 34
47		 14
13		 21
12		 141
136		 2,04
1,89		 10
12
1974./75. Bernie Parent Philadelphia Flyers 68 44 14 10 137 2,03 12
1975./76. Ken Dryden Montréal Canadiens 62 42 10 8 121 2,03 8
1976./77. Ken Dryden
Michel Larocque 		Montréal Canadiens 56
26		 41
19		 6
2		 8
4		 117
53		 2,14
2,09		 10
4
1977./78. Ken Dryden
Michel Larocque 		Montréal Canadiens 52
30		 37
22		 7
3		 7
4		 105
77		 2,05
2,67		 5
1
1978./79. Ken Dryden
Michel Larocque 		Montréal Canadiens 47
34		 30
22		 10
7		 7
4		 108
94		 2,30
2,84		 5
3
1979./80. Don Edwards
Bob Sauvé 		Buffalo Sabres 49
32		 27
20		 9
8		 12
4		 125
74		 2,57
2,36		 2
4
1980./81. Denis Herron
Michel Larocque
Richard Sévigny 		Montréal Canadiens 25
28
33		 6
16
20		 9
9
4		 6
3
3		 67
82
71		 3,50
3,03
2,40		 1
1
2

1982. —

NHL danas nagrađuje „Vézinom” najboljeg vratara lige po mišljenjima tridesetorice glavnih direktora klubova. Svaki direktor (general manager, GM) glasuje sustavom 5—3—1, a ukupni pobjednik obznanjuje se na službenoj dodjeli nagrada nakon doigravanja. Ovaj sustav na snazi je od sezone 1981./82.

NHL iste godine uspostavlja trofej Williama Jenningsa, nagradu namijenjenu momčadi s najmanjim brojem primljenih pogodaka, odnosno vratarima na njihovu čelu pod uvjetom da odigraju barem 25 utakmica u sezoni. Prema tome, „Vézinom” nagrađuje se individualna kvaliteta, a „Jennings” vrednuje momčadski učinak po starim kriterijima „Vézine”.

Sezona 2004./05. otkazana je u potpunosti, a 1994./95. i 2012./13. skraćene na 48 utakmica.

Sezona Vratar Momčad Ut. P. I. P.P. % P.G. P.P.G. SO
1981./82. Billy Smith New York Islanders 46 32 9 4 133 2,97 0
1982./83. Pete Peeters Boston Bruins 62 40 11 9 142 2,36 8
1983./84. Tom Barrasso Buffalo Sabres 42 26 12 3 ,893 117 2,84 2
1984./85. Pelle Lindbergh Philadelphia Flyers 65 40 17 7 ,899 194 3,02 2
1985./86. John Vanbiesbrouck New York Rangers 61 31 21 5 ,887 184 3,32 3
1986./87. Ron Hextall Philadelphia Flyers 66 37 21 6 ,902 190 3,00 1
1987./88. Grant Fuhr Edmonton Oilers 75 40 24 9 ,881 246 3,43 4
1988./89. Patrick Roy Montréal Canadiens 48 33 5 6 ,908 113 2,47 4
1989./90. Patrick Roy Montréal Canadiens 54 31 16 5 ,912 134 2,53 3
1990./91. Ed Belfour Chicago Blackhawks 74 43 19 7 ,910 170 2,47 4
1991./92. Patrick Roy Montréal Canadiens 67 36 22 8 ,914 155 2,36 5
1992./93. Ed Belfour Chicago Blackhawks 71 41 18 11 ,906 177 2,59 7
1993./94. Dominik Hašek Buffalo Sabres 58 30 20 6 ,930 109 1,95 7
1994./95. Dominik Hašek Buffalo Sabres 41 19 14 7 ,930 85 2,11 5
1995./96. Jim Carey Washington Capitals 71 35 24 9 ,906 153 2,26 9
1996./97. Dominik Hašek Buffalo Sabres 67 37 20 10 ,930 153 2,27 5
1997./98. Dominik Hašek Buffalo Sabres 72 33 23 13 ,932 147 2,09 13
1998./99. Dominik Hašek Buffalo Sabres 64 30 18 14 ,937 119 1,87 9
1999./00. Olaf Kölzig Washington Capitals 73 41 20 11 ,917 163 2,24 5
2000./01. Dominik Hašek Buffalo Sabres 67 37 24 4 ,921 137 2,11 11
2001./02. José Théodore Montréal Canadiens 67 30 24 10 ,931 136 2,11 7
2002./03. Martin Brodeur New Jersey Devils 73 41 23 9 ,914 147 2,02 9
2003./04. Martin Brodeur New Jersey Devils 75 38 26 11 ,917 154 2,03 11
2005./06. Miikka Kiprusoff Calgary Flames 74 42 20 11 ,923 151 2,07 10
2006./07. Martin Brodeur New Jersey Devils 78 48 23 7 ,922 171 2,18 12
2007./08. Martin Brodeur New Jersey Devils 77 44 27 6 ,920 168 2,17 4
2008./09. Tim Thomas Boston Bruins 54 36 11 7 ,933 114 2,10 5
2009./10. Ryan Miller Buffalo Sabres 69 41 18 8 ,929 150 2,22 5
2010./11. Tim Thomas Boston Bruins 57 35 11 9 ,938 112 2,00 9
2011./12. Henrik Lundqvist New York Rangers 62 39 18 5 ,930 123 1,97 8
2012./13. Sergej Bobrovski Columbus Blue Jackets 38 21 11 6 ,932 74 2,00 4
2013./14. Tuukka Rask Boston Bruins 58 36 15 6 ,930 115 2,04 7
2014./15. Carey Price Montréal Canadiens 66 44 16 6 ,933 130 1,96 9
2015./16. Braden Holtby Washington Capitals 66 48 9 7 ,922 141 2,20 3

Znamenitosti

  • George Hainsworth, prvi dobitnik „Vézine”, nije primio pogodak u 22 od svih 44 odigranih utakmica regularne sezone 1928./29. na putu do treće titule najboljeg vratara.
    George Hainsworth, prvi dobitnik „Vézine”, nije primio pogodak u 22 od svih 44 odigranih utakmica regularne sezone 1928./29. na putu do treće titule najboljeg vratara.
  • Dominik Hašek, vlasnik dva najbolja prosjeka primljenih golova i dva od pet, odnosno pet od deset, najboljih prosjeka obrana u konkurenciji dobitnika „Vézine” u posljednjih 35 godina.
    Dominik Hašek, vlasnik dva najbolja prosjeka primljenih golova i dva od pet, odnosno pet od deset, najboljih prosjeka obrana u konkurenciji dobitnika „Vézine” u posljednjih 35 godina.
  • Martin Brodeur, predvodnik N.J. Devilsa na putu do tri Stanleyjeva kupa i četiri naslova najboljeg vratara lige.
    Martin Brodeur, predvodnik N.J. Devilsa na putu do tri Stanleyjeva kupa i četiri naslova najboljeg vratara lige.
  • Carey Price, četverostruko nagrađen u sezoni 2014./15.
    Carey Price, četverostruko nagrađen u sezoni 2014./15.
  • Michel Larocque, dobitnik iz 1981. (godine trojice osvajača), jedini je nastupao za dva kluba u sezoni osvajanja: 28 utakmica za Montréal pa 8 za Toronto.

Izvori

  1. ↑ Vézina Trophy — nhl.com
  2. ↑ The Telegraph Herald and Times Journal
  3. ↑ Montreal Gazette.
  4. ↑ Sezona 1940./41. — Montréal Gazette

Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!