Memorijalni trofej Lady Byng uručuje se igraču NHL-a koji „na najbolji način kombinira iskazivanje svog sportskog duha, gospodskog ponašanja na ledu i izvan njega te visoku razinu igre”.[1] Damin trofej prvi put dodijeljen je 1925., što ga čini drugim najstarijim odlikovanjem čitave lige.
Utjecaj Lorda i Lady Byng potrebno je razumjeti zbog okolnosti koje natjerahu Franka Caldera, predsjednika lige, na pokretanje nove nagrade samo godinu dana nakon uspostavljanja Hartova trofeja, prvog individualnog odlikovanja.
Ustroj nagrade
Društvo profesionalnih novinara u području hokeja na ledu izabire dobitnika nagrade. 2014. godine glasalo je 137 pisaca.[2] Svatko glasa za petoricu bodovnim sustavom 10—7—5—3—1. Igrač s najviše bodova osvaja nagradu koja mu biva uručena na svečanoj ligaškoj ceremoniji (NHL Awards) nekoliko dana nakon velike završnice doigravanja.
Iako je stalna igra na granici prekršaja sastavni dio hokeja na ledu, nagrada Lady Byng odaje priznanje upravo igraču koji najbolje izbjegava kazne, a istovremeno značajno doprinosi igri svoje momčadi.
Povijest
Lord Byng, Englez poput svoje žene, vodio je četiri kanadske divizije u I. svj. ratu, a 1921. postaje kraljev vrhovni namjesnik u Kanadi na preporuku Davida Lloyda Georgea. Tijekom petogodišnjeg mandata, bračni par Byng zavolio je kanadske običaje, među kojima i hokej na ledu.
Sezona 1924./25., osma ukupno, pokazala se punom prijepora. Prvoplasirana momčad NHL-a na kraju regularne sezone, Hamilton Tigers, prosvjedovala je odbijanjem nastupa u doigravanju zbog spornih ugovornih klauzula za tekuću godinu. Naime, igračima je predviđena isplata jednake količine novca bez obzira plasirali se u playoff ili ne. Njihovom zahtjevu od 200 dodatnih američkih dolara po igraču za dodatne utakmice doigravanja nisu udovoljili ni predsjednik kluba Thompson ni predsjednik NHL-a Calder. Osim novčanog aspekta, momčad Hamiltona zamjerala je vodstvu lige ustroj borbe za Stanleyjev kup, a Calder gasio prosvjede disciplinskim postupcima. Nije popustio kritikama i pritisku niti na dan predviđene utakmice, kaznivši svakog igrača hamiltonskih „Tigrova” s 200 USD i dugotrajnim zabranama nastupa. Klub odmah potom prestaje s radom.
Zbog „medijske paljbe”, predsjednik lige Calder rado je iskoristio ponudu ugledne Lady Byng za popravak dojma. Očarana nastupima „Senatora” iz Ottawe i gospodstvom u hokeju, inače glavnom odlikom izvornih engleskih sportova poput nogometa, snookera i kriketa, pisala je Calderu:[3]
»...kako bih ostavila konkretnu uspomenu na užitak kojega mi igra čini od početka našeg boravka u Kanadi, pišem kako bih Vas pitala biste li mi dozvolili da ponudim pehar bilo kojem igraču lige kojega, uz suverenu učinkovitost, nadasve krasi korektna igra?«
(Lady Byng)
Calder je prihvatio ponudu, nazvavši nagradu Lady Byng Trophy.
1924. — 1935.
Prvi dobitnik bio je Frank Nighbor, središnji napadač Senatorsa i osvajač prvog Hartovog trofeja prethodne sezone. Sedmerostruki dobitnik, Frank Boucher, dobio je prvi trofej „za stalno” 1935., netom prije smrti Lorda Bynga. Lady zatim odlučuje donirati novi trofej NHL-u. Boucherov trofej uništen je u požaru u njegovu domu 1962.[4]
Vodstvo NHL-a dodalo je Memorial u ime nagrade kao sjećanje na preminulu Lady Byng; to ime koristi se i danas. Osim toga, treći pehar, dar vodstva lige, dodijeljen je prvi put upravo 1950. godine.
Sezona 2004./05. u potpunosti je otkazana zbog lockouta. Sezone 1994./95. i 2012./13. skraćene su na 48 utakmica.
Nijedan vratar nije osvojio nagradu. To je uspjelo samo trima braničima: Billu Quackenbushu (jednom), Redu Kellyju (četiri puta) i Brianu Campbellu (jednom).
0 kaznenih minuta posljednji je od dobitnika ostvario upravo Quackenbush u 60 odigranih utakmica regularne sezone 1948./49. 2 kaznene minute (jedna minor kazna) u 80 ili više odigranih utakmica imali su samo Butch Goring i Ryan O'Reilly, obojica središnji napadači (centri).[5] Prva dvojica dobitnika, Nighbor i Burch, skupila su najviše kaznenih minuta: 40.
Bobby i Brett Hull jedini su otac i sin na popisu dobitnika; osvojili su svoje jedine trofeje Lady Byng u razmaku od 25 godina (1965. i 1990.).
Stan Mikita, Kanađanin ali rođeni Slovak, postao je 1967. prvim dobitnikom rođenim izvan Sjeverne Amerike. Prvi dobitnik odgojen životno i hokejaški izvan Sj. Amerike bio je ŠveđaninMats Näslund 1988.
↑Izvorno: ...to leave a tangible record of the enjoyment I personally have had from the game during our sojourn in Canada, I am writing to ask if you will let me offer a challenge cup for the man on any team in the league, who, while being thoroughly effective, is also a thoroughly clean player.