Stari Grad (tal.Cittàvecchia) grad je na otoku Hvaru u Hrvatskoj, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.[4] Mještani ga zovu Stori Grod. Također ga zovu i Paiz, iako se taj naziv više odnosi na užu, stariju gradsku jezgru. Najstariji i u Hrvatskoj najdugovječniji grad koji je 2019. godine proslavio svoj 2403. rođendan.[5] U gradu se nalazi sjedište Hrvatskog saveza daljinskog plivanja (HSDP), čime je Stari Grad jedino otočno mjesto u Hrvatskoj u kojem se nalazi sjedište nekog nacionalnog športskog saveza nekog olimpijskog športa.[6]
Svetac zaštitnik ovog gradića je Sveti Rok, kojem je i posvećena jedna crkva u Starom Gradu.
U Starom Gradu održano je Europsko prvenstvo u daljinskom plivanju 2. i 3. rujna 1989. U svijetu nema grada po veličini i broju stanovnika kao što je Stari Grad koji je organizirao jedno seniorsko kontinentalno prvenstvo u bilo kojem sportu.[7]
Gradska naselja
Pet naselja pripada gradu Stari Grad (stanje 2006.), to su: Dol, Rudina, Selca kod Starog Grada (Sielca), Stari Grad (Stori Grod) i Vrbanj (Varbonj).
Samo naselje Stari Grad čine predjeli Borić, Ivanje Gomile, Njiva, Šiberija, Molo Selo, Dolci, Priko i uža gradska jezgra. Naselje se širi prema Dubokoj, Budinjcu, Starču i prema vrhu brda Glavice.
U gradu Starom Gradu četiri su izborna mjesta: u osnovnoj školi (za sjevernu stranu), u Hrvatskoj čitovnici (za južnu stranu), u selu Dolu i u selu Vrbanju (Varbanju).
Zemljopisni položaj i svojstva
Nalazi se na zapadnom dijelu otoka Hvara, na dnu Starogrojske uvale (Starogrojčice), na 43°10' sjeverne zemljopisne širine i 16°35' istočne zemljopisne dužine.
Ukupne je površine 55 četvornih kilometara.
Povijest
Ulica u starom dijelu grada.
Stari Grad je današnje opisno ime za antički starogrčki grad Faros utemeljen na početku 99. antičke Olimpijade, tj. 384. godine prije Krista. Pretpostavlja se da su ga utemeljili grčki doseljenici s otoka Parosa u Egejskom moru.
Po povjesničarskim pretpostavkama, moguće je da je zbog vrlo povoljnog smještaja ondje postojalo i neko starije ilirsko naselje, ali povijesni izvori pouzdano potvrđuju da je utemeljenjem grada Farosa počela urbana civilizacija u hrvatskim krajevima i da je Faros, nakon Isse, najstariji grad na tlu Hrvatske.
Od osnutka Hvarske biskupije1147. pa sve do osnivanja Novoga grada Hvara, 1278., na mjestu današnjeg Starog Grada bilo je i njeno sjedište, odnosno, biskup je stolovao u Starom Gradu.
Bio je dijelom starohrvatske države. Nekoliko je stoljeća proveo pod mletačkom vlašću pod kojom je bio sve do Napoleonovih osvajanja. Bio je dijelom Ilirskih provincija. Nakon pada Napoleona, dijelom je Habsburške Monarhije, a nakon austro-ugarske odnosno hrvatsko-ugarske nagodbe našao se u austrijskom dijelu Austro-Ugarske, pokrajini Dalmaciji u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Nakon prvog svjetskog rata bio je nekoliko godina pod talijanskom okupacijom, od 1918. do 1921. godine.[8]
Nakon razgraničenja došao je u Kraljevinu SHS. Bio je dijelom Primorske banovine i poslije Banovine Hrvatske. Politički je u to vrijeme u Starome Gradu vrlo jak bio HSS. U to su vrijeme djelovale njegove organizacije Seljačka sloga, Seljačka zaštita i Hrvatsko srce.[9]
U NDH bio je upravno dijelom velike župe Cetine, kotara Hvara, u dijelu NDH koji je bio pod okupacijom fašističke Italije.
Nakon Drugog svjetskog rata dijelom je NR/SR Hrvatske. Širenjem prema sjeveru preko parka Vorbe Stari Grad spojio se je s Molim Selom koje je danas gradska četvrt. Osamostaljenjem Hrvatske i Stari Grad postaje dijelom samostalne
Hrvatske. Velikosrpska agresija nije zaobišla ni Stari Grad: JNA je dvaput (7. studenoga1991.) bombardirala obližnju poljoprivrednu zračnu luku bombama i raketama, pri čemu je oštećen jedan manji zrakoplov i pista.[10] Također je bombardiran i rujna 1991. godine. Na aerodromu je djelovao dobrovoljački vod ZNG od srpnja do rujna 1991. godine, kad je bombardiran. Spomen-obilježje s natpisom podignuto je 2016. godine na sjeveroistočnom kutu aerodroma. Čine ga crna granitna ploča pričvršćena na prirodni kamen.[11]
Đurđica Plančić (SDP), 31. svibnja 2009. – 2012.[13][16]
Vinko Maroević (HDZ), izabran 2. lipnja 2013., stupio na dužnost 6. lipnja 2013.[16][17]
Antonio Škarpa (Grupa birača), izabran 18. lipnja 2017., stupio na dužnost 23. lipnja 2017.[16][17]
Stanovništvo
Hrvati su autohtoni i većinski stanovnici ovog grada. Sebe zovu Starograjanima/Starogrojkama, a postoji i oblik Paizanin/Paizonka.
U gradu je nekoć živjela i talijanska manjina. U 17. je stoljeću oko 20 % stanovništva nosilo talijansko prezime. Manjina je iselila u dva navrata, tj. nakon Prvog i Drugog svjetskog rata.[18][19]
Popis 2011.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, grad Stari Grad ima 2781 stanovnika. Većina stanovništva su Hrvati s 95,65 %,[20] a po vjerskom opredjeljenu većinu od 88,53 % čine pripadnici katoličke vjere.[21]
Popis 2001.
Prema popisu stanovništva iz 2001., od ukupnih 2817 stanovnika, na pojedina naselja otpada (poredano po naseljenosti):
Stari Grad – 1906
Vrbanj – 489
Dol – 348
Rudina – 54
Selca – 20
Podaci za naselje Stari Grad: U popisu iz 1869. sadrži podatke za naselja Rudinu i Selca kod Starog Grada, kao i dio podataka u 1857. za naselje Rudinu.
Grad Stari Grad: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
Naselje Stari Grad: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
2843
3217
3363
3386
3120
2469
2468
1941
1446
1531
1460
1607
1676
1836
1906
1885
1921
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
1931.
1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.
2001.
2011.
2021.
Napomena: U 1869. sadrži podatke za naselja Rudina i Selca Kod Staroga Grada, kao i dio podataka u 1857. za naselje Rudina. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Stanovnici govore čokavskim (nije pogreška – čokavski je vrsta čakavskog) narječja ikavskog govora hrvatskog jezika. No, ne treba zaboraviti da po starogrojsku upitna rečenica glasi 'Ča si učinil?' a ne 'Čo si učinil?', također 'Ča je danas za obid?' a ne 'Čo je danas za obid?'
Nekadašnji se talijanski dio stanovništva pak služio specifičnim starigradskim narječjem venetskoga tipa, koje je danas potpuno izumrlo. Jedno od glavnih obilježja toga govora bila je upotreba ja, jo i ju umjesto gia, gio, giu: nije se dakle govorilo filologia, teologia itd., nego filoloìa, teoloìa, a još češće toloìa.[22]
Kultura
Hrvatska gradska glazba je osnovana 1876.[23] (kako je uklesano na spomen-ploči postavljenoj na zgradi gdje je bilo prvo sjedište).
amatersko Gradsko kazalište sljednik je diletanske družine "Petar Hektorović", odnosno Kulturno-umjetničkog društva (KUD) i amaterskog kazališta [nedostaje izvor]
Gradska knjižnica je sljednica "narodne hrvatske čitaonice starogradjanske" utemeljene 1874. Sjedište Gradske knjižnice je u palači "Čitovnici" koju su podigli članovi dioničkog društva "Hrvatski dom" 1893. (kako je uklesano na spomen-ploči postavljenoj na istočno pročelje "Čitovnice")
Faroski kantaduri je pjevačko društvo osnovano 1995. s ciljem očuvanja i promoviranja, prvenstveno, sakralne kulturne baštine Staroga Grada. Pjevačko društvo Pučki pjevači iz Starog Grada (Faroski kantaduri, klapa Garmica) nastalo je na temeljima klape Garmica osnovane 1969.g. radi očuvanja i promicanja glazbeno-kulturne baštine Starog Grada, ali i otoka Hvara. Nazivom klapa Garmica služe se u nastupima i izvođenjima svjetovnih napjeva, a kod napjeva sakralnog karaktera Faroski kantaduri. O društvu je scenarist i redatelj Petar Krelja 2003. snimio dokumentarni film Sveti glasovi.[24]
Sam grad, kao i bliža okolica, prebogati su ostacima iz prošlosti. Područje Starog Grada bilo je naseljeno još od prapovijesti pa nije neobično što dokaze o životu starih ljudi nalazimo "na svakom koraku". Niže su stoga navedeni samo najvažniji lokaliteti jer bi samo nabrajanje svih lokaliteta bilo predugačko (samo Starogradsko polje ima više od 100 lokaliteta!).
Faroska hora obuhvaća Starogradsko polje(hora[27]), Varbovačko, Vrbanjsko i dio Dolskog polja koje je od posebne važnosti zbog na cijelom Sredozemlju najbolje sačuvane starogrčke parcelizacije zemljišta koje je pripadalo gradu Farosu
Dana 7. srpnja2008. je, na zasjedanju u Quebecu, UNESCO na svoj Popis svjetske baštine stavio[29] i Starogradsko polje. U obrazloženju Svjetske organizacije se ističe kako su tamošnje nasade vinograda i maslina ostale "praktično nepromijenjene" od prve kolonizacije starih Grka i kako su jedinstveno svjedočanstvo geometrijskog sustava podjele zemlje koje se koristilo u starom vijeku.
Hrvatska gradska glazba Stari Grad,[23][30] utemeljena 1876., a u gradu je paralelno od 1887. djelovalo i glazbeno društvo Hrvatska gradjanska glasba koja je potrajala do 1908. kad je osnovana Sokolska glazba u sklopu Hrvatskog sokola, ali je Sokolsku glazbu ukinula talijanska okupacijska vlast 1919. kad je i zabranjem rad Hrvatskog sokola. Inače, od svog osnutka 1876. Hrvatska gradska glazba neprekidno djeluje, iako su joj ime nekoliko puta nakratko pokušali promijeniti.
Spomenici
spomen-obilježje s posvetnim natpisom dobrovoljačkom vodu Zbora narodne garde koji je djelovao na Aerodromu Hvar od srpnja do rujna 1991. godine. Otkriven 2016. godine.[11]
spomen-ploča "Prvi radnički blagdan u Dalmaciji", otkrivanje 9. rujna 2014.[31]
spomen-ploča ustanku hvarskih pučana, otkrivena 2010. povodom 500-te obljetnice ustanka. Ploču je otkrio otkrio je predsjednik Organizacijskog odbora g. Andro Gabelić uz pomoć bivšeg saborskog zastupnika i člana Organizacijskog odbora, g. Tonča Tadića.[32]
spomen-ploča Ivanu Balčiću, suprakomitu (zapovjedniku) hvarske galije Sveti Jerolim, postavljena u Duolnjoj koli. Galija je s još sedam galija "iz naših mistih" sudjelovala u bitci kon Lepanta 1471. godine. Na otvaranju su govorili: saborski zastupnik i inicijator postavljanja spomen-ploče dr. sc. Tonči Tadić i prof. Aldo Čavić – ravnatelj centra za kulturu Staroga Grada, a sponzor ploči je gosp. Antun Tonko Petrić iz tvrtke Volat d.o.o. Stari Grad, te gosp. Glušćević, klesar s Brača. Zajednički su ju otvorili T. Tadić i A.T. Petrić.(2006.)[33]
spomen-ploča Nikoli Dominiku Budroviću, prvome hrvatskom novinaru – uredniku lista na hrvatskome jeziku "Kraglski Dalmatin" – Ploča je otkrivena 8. rujna u Srinjoj koli, na rodnoj kući Nikole Dominika Budrovića, uredniku lista koji je od 1806. godine izlazio na hrvatskom jeziku, o 200.-toj obljetnici (1806. – 2006.). Postavilo ju je Hrvatsko novinarsko društvo.[34]
spomen-ploča hrvatskim braniteljima na zgradi budućeg Doma za starije i nemoćne osobe, u sjećanje na smještaj hrvatskih postojbi ZNG-a (s pridruženim redarstvenim snagama) te Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva "Zvir" otoka Hvara tijekom Domovinskog rata od 1991. do 1996. godine, povodom 25 obljetnice od ozbiljnije vojne organizacije pripadnika ZNG-a i Policijske postaje Hvar. Spomen-obilježje otkriveno je u nazočnosti ratnog zapovjedništva, zamjenika gradonačelnika prof.dr. sc. Vedrana Deletisa, okupljenih branitelja, građana te učenika OŠ "Petar Hektorović". Zajednički su ga otkrili prvi zapovjednik jedne od četiri oružane postrojbe za obranu otoka (buduće satnije) koja je bila smještena upravo u spomenutoj zgradi, Mirko Crnčević, njegov zamjenik Tonko Petrić i pomoćnik Andro Tadić Žbore.[35][36]
spomen-ploča poginulima u NOB. Postavljena 27. srpnja 1983. godine.
U drugoj polovici 19. stoljeća, Stari Grad je imao nekoliko brodogradilišta. Njihovom poslovanju je došao kraj širenjem parobrodarstva u svjetskom pomorstvu.
Svojevremeno je djelovala i tvornica tjestenine, mlin (vjetrenjača!)...
U Starom Gradu djeluje i vinarija, a nekad je djelovao i pogon od "Jugoplastike".
Danas je unutar naselja staro trajektno pristanište. Novo trajektno pristanište udaljeno je par kilometara od naselja, na južnoj obali Starogrojčice, blizu naselja Maslinice.
Kamenolom tehničko-građevnog kamena i planirana pretovarna postaja otpada za cijeli otok Hvar s reciklažnim dvorištem Tusto bardo je uz cestu Stari Grad — Selca — Hvar.
Šport
U gradu se nalazi sjedište HSDPa.[6] Europsko prvenstvo u daljinskom plivanju koje je održano 1989. u Starom Gradu je prvo službeno natjecanje u daljinskom plivanju u svijetu uopće pod okriljem FINA-e i LEN-a.[7] U listopadu 1977. godine osnovan je Odbor za daljinsko plivanje Jugoslavije kao stalno radno tijelo u okviru Plivačkog saveza Jugoslavije, a u travnju 1978. Odbor za daljinsko plivanje u okviru Plivačkog saveza Hrvatske. Sjedište oba Odbora je bilo u Starom Gradu.[7]
U gradu je nekad djelovalo više nogometnih klubova (kao što su "Zrinski", "Grumen", "Val"...), ali nakon Drugog svjetskog rata ostao je samo HNK Jadran.
U gradu djeluje i vaterpolski klub "Faros", koji je 1979.g. ostvario svoj najveći uspjeh, tj. osvojio prvenstvo Hrvatske time stekavši pravo nastupa u 2. saveznoj diviziji tadašnje Jugoslavenske vaterpolske lige. Od 2010., Stari Grad ima i svoj vaterpolski "Final four", u kojem sudjeluju mjesni sastavi, podijeljeni na kvartove (Grod, Priko, Molo Selo, Lucica).[43]
U gradu djeluje i ŠRD Šarag, športsko-ribolovno društvo, JK Helios, jedriličarski klub i Brdsko biciklistički klub Faros.
Održava se navigacijska regata krstaša Faros Maraton. Ruta regate je Split – Stari Grad – Split. Poznata je i kao Starigradska regata, Jedriličarski Faros maraton te Faros maraton regata.[44][45]
Caulerpa taxifolia
Na južnoj je obali zaljeva 1994. otkrivena prva kolonija u Jadranualohtone alge Caulerpe taxifolije. U tom dijelu zaljeva je, u cilju sprječavanja širenja alge, uvedena zabrana sidrenja i ribolova.[46][47][48]
Antonio Botteri (1935. – 2012.), hrv. fotograf, kroničar, kulturni djelatnik, dokumentarist, jedan od utemeljitelja Društva za uljepšavanje i unaprjeđenje Staroga Grada[49]
Gian Antonio Botteri (1822. – 1896.), odvjetnik i arheolog, donator zbirke antičkih spomenika i zbirku prapovijesnog kamenog oruđa s Dračevice Dominikanskog muzeja u Starom Gradu[50]
Ivan Antun Botteri (1842. – 1929.) hrv. filolog, arheolog, poliglot, pratitelj beletristike, osnivač gradske glazbe, liberal, teoretičar liberalne demokracije, enciklopedist, gradonačelnik,[51] donator Dominikanskog muzeja u Starom Gradu[50]
Nikola Dominik Budrović (1765. – 1847.), hrv. dominikanac, teolog, zbiratelj hrvatskih narodnih pjesama, prvi urednik prvih novina na hrv. jeziku, "Kraljskog Dalmatina", prvi hrvatski novinar, hrvatski je jezik nazivao arvatskim
Stjepan Carić (1824. – 1880.), pedagog i pokrajnski školski nadzornik
Dinko Lupi, hrv. pjevač, prvak Opere HNK "Ivan pl. Zajc" u Rijeci
Serafin Lupi (1912. – 1944.), dominikanac, poliglot, prevoditelj Marulićeve najpoznatije latinske knjige (Institucije) na hrvatski (prvi koji je dao veći prilog)[55][56][57]
don Šime Ljubić (1822. – 1896.), član-utemeljitelj Strossmayerove Akademije, danas HAZU, povjesničar, arheolog, numizmatičar, historiograf, pisac
U Starom se Gradu školovao, a dva desetljeća poslije umro, Hijacint Bošković, hrv. dominikanski tomist, mislilac, filozof, bogoslov.
Nikola Ščepanović ,reprezentativac Jugoslavije i Hrvatske u ragbiju.
Dokumentarni filmovi i reportaže, igrane serije i filmovi snimanje u Starom Gradu.
Puls HRT. Četiri dokumentarne reportaže posvećene hrvatskoj svakodnevici. Jedna od reportažâ nosi naslov Barba Andro.[68][69] Posvećena je Andretu Petriću koji je navršio 103 godine. Reportažu su izradili Maja Zrnić i Jurica Vodanović (snimatelj).[70][71][72]
↑Zann, Lenore. 30. siječnja 2015. Croatia: Journey to my ancestral home. The Chronicle-Herald (engleski). Halifax, Nova Scotia, Canada. Pristupljeno 1. veljače 2015.
↑Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2019. Pristupljeno 31. siječnja 2019.journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
↑Mirko Tomasović: Marulićev ljetopis, Colloquia Maruliana V (1996.), str. 230. Napomena: Serafin Lupi poginuo je s još devetoricom za savezničkog bombardiranja Zagreba, u razrušenom Dominikanskom samostanu u željezničkoj koloniji 22. veljače 1944. godine.
↑ Maja Zrnić/HRT: Hvaranin koji je napravio više od 10.000 brodova HRT. 2. siječnja 2020. Pristupljeno 20. travnja 2020. Rođen 1929. Izrađuje drvene brodove svih veličina. do danas je napravio više od deset tisuća različitih brodova. Iz obitelji brodograditeljske tradicije, u kojoj su i otac i djed se bavili tim poslom. Antun je naukovanje završio u Školi učenika u privredi u Splitu. Izrađivao je pasare, gajete, leute, trabakule, bracere i dr. Više od 80 velikih drvenih brodova njegovo je djelo. Neki od tih brodova i danas plove morem. Početkom 2020. dobio je Povelju zahvalnosti Grada Starog Grada.
↑Google Knjige Mladen Urem, Milan Zagorac: Janko Polić Kamov & njegovo i naše doba: priručnik za čitanje Kamova 100 godina poslije, str. 30. - 31., Izdavački centar Rijeka, 2010., ISBN9536939649 (pristupljeno 20. siječnja 2019.)
.jpg)
