Križevci su stari hrvatski grad u Prigorju, koji se prvi puta spominje 1209. godine; mjesto u kojem se stvarala i branila hrvatska državnost, u kojem su izdane mnoge važne isprave i održano 27 hrvatskih sabora, od kojih je najpoznatiji Krvavi sabor križevački.[4] Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima iz 1860. godine, najstarije je poljoprivredno i šumarsko učilište u Hrvatskoj i Jugoistočnoj Europi te ujedno prva višeškolska ustanova u Hrvatskoj. Sam grad je zaštićeno kulturno područje, s arhitektonski definiranim ulicama i trgovima. Odlikuje se velikim brojem sakralnih objekata od kojih se ističu neogotičkagrkokatolička katedrala Presvetog Trojstva, konkatedrala Sv. Križa s vrijednim oltarom Francesca Robbe i kapela Majke Božje Koruške, koja pripada među najranije barokne građevine s trolisnim svetištem u Hrvatskoj i prava je riznica vrhunskih umjetničkih dostignuća. Križevci su rodno mjesto sveca Marka Križevčanina i sjedište Grkokatoličke Crkve za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju. Posebnost Križevaca su bogata šumarska i vinogradarska tradicija, očuvane klijeti, križevački štatuti (najstarije i najpoznatije hrvatske vinsko-pajdaške regule), bilikum (posuda od tri spojena vrča) i manifestacija početkom lipnja Križevačko veliko spravišče. U studenome 2018. godine Grad Križevci postali su Grad prijatelj djece.
Naziv Križevci je u množini jer je današnji grad nastao spajanjem dva grada: Donjega i Gornjeg grada. I danas se tako zovu dvije gradske četvrti Križevaca. Ujedinjenje se dogodilo odlukom carice Marije Terezije1752. godine. Sadašnji grb je nastao spajanjem grbova Donjeg i Gornjeg grada. Glavna župna crkva bila je crkva Sv. Križa, a glavna crkvena svečanost za blagdan Uzvišenja Sv. Križa. Križevci su prometno križište pa je i to pridonijelo današnjem imenu. Križevačke crkve i kapele raspoređene su na prilazima gradu, tvoreći oko grada križ.[5]
Grb Grada Križevaca je u obliku štita s plavim poljem. Na plavom polju su dvije povijene ruke koje se drže međusobno, desna u srebrnom oklopu, lijeva u zlatnom rukavu, i zajedno drže trostruki srebrni križ između dvije zlatne zvijezde u kutovima. Oklopljena ruka predstavlja vojnu upravu Gornjeg Križevca, a ona u civilnoj odjeći trgovački Donji Križevac.[6]
Zemljopis
Križevci iz zraka
Križevci su grad u Koprivničko-križevačkoj županiji, prema popisu stanovništva iz 2001. ima ukupno 11 894 stanovnika. Po popisu stanovništva iz 2011. godine grad Križevci s pripadajućim naseljima ima 21 122 stanovnika, dok u samom gradu živi 11 231 stanovnik. Nalazi se u Prigorju, koje se pobliže naziva Križevačko ili Kalničko prigorje. Zbog blizine Zagreba (57 km), Križevci se razvijaju kao satelitsko gradsko naselje s povoljnim smještajem u blizini regionalnih središta Koprivnice (31 km), Bjelovara (33 km) i Varaždina (48 km). Za nastanak je Križevaca bio važan makroprometni položaj. Još od antike i srednjeg vijeka na križevačkom prostoru se nalazilo križište prometnih pravaca, a kroz Križevce je prolazila poznata cesta kralja Kolomana koja je povezivala panonski i jadranski prostor. Suvremeni raster prometnih veza, nakon izgradnje makadamskih regionalnih putova između Podravine, Kalničkog prigorja i Posavine u 18. st., završen je izgradnjom željezničkih pruga prema Zagrebu i Koprivnici (1870.), te Bjelovaru (1894.).
Pogled na okolicu Križevaca s gore Kalnik.
Grad je danas cestovno križište koje je, osim smještaja na prometnici koja povezuje Koprivnicu s Vrbovcem, ishodište regionalnih cestovnih veza iz smjera Bjelovara, iz Sudovca i doline rijeke Bednje, iz zelinskog prigorja preko Čanjeva te iz Rasinje preko Apatovca. Križevci leže na 140 m nadmorske visine, na južnom ishodištu kalničkog prigorja. Brza cesta Križevci-Gradec otvorena je 2. rujna2016. godine. To je poddionica brze ceste DC 10 Sv. Helena – Vrbovec – Križevci. Na poddionici Gradec – Križevci izgrađeno je 15 objekata, šest mostova, tri vijadukta, nadvožnjaci, podvožnjak i prolaz za životinje.[7] Radovi na željezničkom projektu Dugo Selo – Križevci započeli su u srpnju 2016. Gradi se drugi kolosijek željezničke pruge između Dugog Sela i Križevaca u projektu vrijednom 1,5 milijarda kuna.[8]
Topografski se nalazi na diluvijalnoj (pleistocenoj) građi, na odcjeditom terenu između zamočvarenih aluvijalnih dolina potoka Vrtlina s istoka te Koruške sa zapada, na povoljnom položaju južnog izlaza kalničkog prigorja prema dolini potoka Glogovnice. Rebrasto raščlanjen reljef je uvjetovao mikrotopografski razvitak grada. U novije vrijeme Križevci prelaze u aluvijalnu holocenu dolinu Glogovnice na jugu kod željezničkog kolodvora. Prigorski reljef s vertikalom horsta Kalnika, geološko-petrografski sastav, povoljna klima i bogatstvo voda bili su elementi gospodarskog i demografskog razvoja Križevaca. Suvremena demografsko-gospodarska kretanja izmijenila su odnose u prostoru i u strukturi stanovništva, a vidljiva je kroz procese deagrarizacije i industrijalizacije, te deruralizacije, odnosno ne samo napuštanja poljoprivredne proizvodnje nego i okolnih sela te pojačanog preseljavanja u grad Križevci koji je u posljednjim desetljećima znatno napučen i industrijaliziran.
U blizini Križevaca nalazi se gora Kalnik, jedan od glavnih simbola Križevaca i okolice. Ona je pretežno obrašćena bjelogoričnom šumom, dok njezin središnji dio krase gole stijene i meta su velikom broju planinara, penjača i izletnika. Od Križevaca prema Kalniku vode planinarski putevi. Križevčani tradicionalno proslavljaju Praznik rada na Kalniku. Stari grad Veliki Kalnik je kompleks utvrda nastalih od 12. stoljeća na dalje u blizini sela Kalnika. Prema legendi, kralj Bela IV. sklonio se na Kalniku s pratnjom bježeći pred Mongolima (Tatarima). Lokalno stanovništvo hranilo ih je šljivama pa su dobili naziv "šljivari"; Mongoli su odustali, a kralj im je dodijelio plemićke naslove. Pod Kalnikom su Mongoli doživjeli prvi poraz, tako Ivan Kukuljević Sakcinski piše: "Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji".[9] Mnogo toga od nekadašnje utvrde sačuvano je do danas. Utvrdom je, kad je bila dovršena, dominirala krupna četvrtasta kula, koja je, sudeći po debljini zidova, mogla biti viša od očuvanog dijela. Tome u prilog govore i snažni upornjaci koji na ovoj konfiguraciji sigurno nisu samo ukras. Prozori su u niskim dijelovima kule uski, nešto između prozora i strelnica, malih polukružnih nadvoja, dok u višim katovima, možda namijenjenim stanovanju, postoje otvori velikih prozora.[10] Posebna rijekost na razini Hrvatske su kvadratične kule s izbočenjima. Utvrda ima elemente različitih stilskih razdoblja od romanike, gotike do baroka. Postoje i ostaci kapele sv. Katarine.
Naselje Križevci: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
2144
2615
2933
3358
3581
4897
4698
4264
4933
5591
6642
8356
9900
11236
11541
11231
10522
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
1931.
1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.
2001.
2011.
2021.
Napomena: U 1991. povećano za dio područja naselja Pesek. Do 1981. dio podataka sadržan je u naselju Pesek. U 1910. i 1921. sadrži podatke za naselja Gornja Brckovčina, Karane, Pesek i Podgajec. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Uprava
Križevci su jedan od tri grada u Koprivničko-križevačkoj županiji. Tijela Grada Križevaca jesu: Gradsko vijeće i gradonačelnik. Gradsko vijeće ima 21 vijećnika izabranog u skladu sa zakonom. Gradsko vijeće donosi Statut Grada, Poslovnik o radu, proračun i odluku o izvršenju proračuna, godišnje izvješće o izvršenju proračuna, donosi strateške programe razvoja Grada, odlučuje o davanju koncesija, itd.[14] Grad ima Upravne odjele za gospodarstvo i financije, za društvene djelatnosti i za stambeno-komunalne poslove. Također postoji 30 mjesnih odbora i 3 gradske četvrti.
Trenutni gradonačelnik Križevaca je Mario Rajn (nezavisni) izabran na lokalnim izborima 2017. godine, a zamjenici gradonačelnika su: Mario Martinčević i Danijel Šaško. Prethodni dugogodišnji gradonačelnik u četiri mandata bio je Branko Hrg (HSS pa HDS), a prije njega Roko Bašić (HDZ).
Povijest
Ivan Zakmardi, protonotar Kraljevstva, zamjenik bana i kralja, doveo je pavline u Križevce, koji su u gradu osnovali samostan, osnovnu i srednju školu.
Križevački župan spominje se 1193. godine, što govori da je tada postojala križevačka utvrda Cris. Naselje Križevci se prvi puta spominje 1209. godine. Ono je bila manja naseobina bez posebno reguliranog upravnog položaja. Dio Križevaca, kasnije nazvan Gornji grad, dobio je 1252. privilegije slobodnog kraljevskog grada.
Stjepan od plemena Gutkeled, ban cijele Slavonije sjeverno od križevačke utvrde (castrum) organizira naselje doseljenika (današnji Gornji grad), a 24. travnja1252. godine izdaje povelju, kojom proglašava Križevce "novim slobodnim gradom" (novarum et liberam villam in Crisio). Iz te povelje jasno se vidi da ban to čini na korist i čast kralja (pro utilitete et honore regis). Godinu dana kasnije, točnije 16. kolovoza1253. godine, ovu povlasticu potvrdio je glasovitom Zlatnom bulom i sam kralj Bela IV.
Uz Gornji grad se razvio Donji grad, koji je povlasticu slobodnog kraljevskog grada dobio 1405. Križevci su postali mjesto održavanja sabora i gotovo redovito boravište bana i župana. Najpoznatiji je sabor onaj održan 27. veljače1397. godine, poznat pod nazivom Krvavi sabor križevački. Pretpostavlja se da je održan u crkvi Sv. Križa, iako to nije u potpunosti potvrđeno. Na njemu su se okupili kralj Žigmund Luksemburški s jedne, te ban Stjepan II. Lacković s druge strane. Obojica su pored sebe imali stotine pristaša, a sabor se zove "krvavim" jer je na zasjedanju došlo do razmirica te su kraljevi vojnici sasjekli bana Stjepana i njegovu pratnju.
Mnoge povijesne osobe boravile su u Križevcima. Velikim državnim saborima u Križevcima presjedali su među ostalima i kraljevi Žigmund Luksemburški i Matija Korvin. U Križevcima su stanovali kralj Ljudevit 1358., ban Stjepan II. Lacković 1397., Žigmund 1407. – 1408., ban Ulrik Celjski 1455., ban Stepko Šubić.[15] Prema legendi, kralj Bela IV. sklonio se na Kalniku s pratnjom bježeći pred Mongolima. Kraljica Barbara Celjska (Crna kraljica) stolovala je u dvorcu u Gornjoj Rijeci kraj Križevaca, gdje je živjela i grofica, ilirka i operna pjevačica Sidonija Erdődy Rubido, koja je imala glavnu ulogu u praizvedbi prve hrvatske opere "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskog.
Od sredine 15. stoljeća Križevačka županija je bila najveća u Slavoniji. Posebnu važnost Donjem gradu je davala župna crkva Sv. Križa (spominje se od 1326. godine), jer su oba naselja potpadala pod istu župu. Oko Donjeg grada su u 15. stoljeću izgrađene zidine pa se jedan dio našao unutar njih, dok je drugi dio, na južnoj strani, ostao izvan njih, tvoreći podgrađe.
Križevci su u srednjem vijeku bili u naponu snage s prerogativima glavnog grada Hrvatske i središte velike Križevačke županije. Tada dolazi turska opasnost i nekoliko puta Križevci i okolica su bili spaljeni. Zbog toga nemamo puno uvida u sjaj srednjovjekovnih Križevaca.[16]
Naglo propadanje grada je započelo u tridesetim godinama 16. stoljeća. Gornji grad su 1539. godine spalili Osmanlije, kada je stradao i utvrđeni samostan augustinaca. Nakon dolaska Čazme pod osmansku vlast 1552. godine Križevci su se našli na neposrednoj graničnoj crti. Ustaljivanjem granice i stvaranjem obrambenog sustava u Križevce dolazi vojna posada pretežno njemačkih vojnika.
S vremenom je Križevačka županija smanjena te sjedinjena sa Zagrebačkom županijom, ali ne i ukinuta. Križevci su 1560. godine postali središtem istoimene kapetanije u sastavu Slavonske vojne krajine, u koju su spadale utvrde u Cirkveni, Sv. Petru Čvrstecu, Glogovnici, Sv. Ivanu Žabnu, Varaždinskim Toplicama, Remetincu i Gradecu. Istovremeno se modernizira utvrda oko grada, a 1587. grade gradska vrata od cigle. U Križevcima se 1589. godine rodio sveti Marko Križevčanin. Punim imenom zvao se Marko Stjepan Krizin. Djelovao je kratko u matičnoj biskupiji oko 1615. godine nakon završetka studija, a umro je mučeničkom smrću u Košicama u Slovačkoj 1619. godine.
Dragutin Novak, prvi hrvatski pilot radio je u više navrata u Križevcima, npr. u gradskoj elektrani, a imao je u Križevcima i vlastito autoprijevozno poduzeće te bio kasnije ravnatelj Gradskog autobusnog poduzeća.
Nakon Žitvanskog mira1606. godine dolazi do gospodarske i demografske obnove Križevaca, a 1635. godine reguliraju se odnosi između civilnih i vojnih vlasti. Obnovljaju se ceste (npr. 1641. godine se gradi cesta za Varaždinske Toplice) i jača trgovina, a 1660. godine je postavljena mitnica. Godine 1697.car je građanima dozvolio ubiranje «piacovine» te pravo vinotočja i mesarenja. Aktivno sudjelovanje Križevaca u trgovini stvorilo je potrebu za razvojem cehova i osnivanjem novih (1646. – čizmari i lončari, 1647. – željezari, 1649. – krznari).
Obnovu Križevaca potvrđuje dolazak crkvenih redova (1626. – franjevaca i 1667. – pavlini) i osnivanje gimnazije 1674. god (ukinuta 1786.). Oba križevačka grada su funkcionalno srasla u jedno naselje pa je 1661. godine počelo njihovo ujedinjenje koje je završeno 1752. godine.
Austrijski general koji je sprovodio politiku slabljenja Hrvatske, Ivan Josip Herberstein, 1666. godine je ugušio pobunu graničara u Križevačkoj kapetaniji. Godine 1777. osnovana je grkokatolička biskupija kojoj je od 1791. godinesredište u Križevcima u 1782. godine napuštenom franjevačkom samostanu. U 18. stoljeću nastavljeni polagani demografski rast i otklanjanje neposredne opasnosti od Osmanlija stvorili su potrebu za jačenjem proizvodnje. Sredinom 18. stoljeća u Križevcima djeluje sedam cehova (kovački, krojački, postolarski, čizmarski, lončarski, remenarski i gumbarski). U Križevcima je osnovana jedna od prvih hrvatskih manufaktura – tvornica keramike baruna I. Magdalenića, ali je proizvodnja trajala samo šest godina (1775. – 1781.). U Križevcima se razvija i svilarstvo (1776.), a pojačava se obujam trgovine pa je grad 1780. godine od Josipa II. dobio pravo na održavanje dva, a 1784. godine još četiri nova sajma, dok je pravo na tjedni sajam imao od 1846. godine. U drugoj polovici 18. stoljeća vojska je napustila Križevce i oni ponovno postaju središtem osamostaljene Križevačke županije (1759.), a u gradu Križevcima jačaju društvene djelatnosti poput glazbene škole (1813.), čitaonice (1839.), kazališta itd. Srpnja 1848. godine u Križevcima se je za banova boravka sastavila jedinstvena ženska vojna postrojba, Križevačka djevojačka straža.[17] Magda Logomer Herucina je posljednja suđena vještica u Hrvatskoj, što se dogodilo u 18. stoljeću. Bila je nadahnuće za knjigu "Grička vještica" Marije Jurić Zagorke.
Sredinom 19. stoljeća Križevci su započeli gospodarsku modernizaciju koja se vidi osnivanjem podružnice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva (1847.), gospodarskog učilišta (1860.) i izgradnjom željezničkih pruga. Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima, najstarije je poljoprivredno i šumarsko učilište u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi te ujedno prva višeškolska ustanova u Hrvatskoj. Za vrijeme ilirskoga pokreta i hrvatskoga narodnoga preporoda istakli su se stanovnici Križevaca i okolice: političar Ljudevit Vukotinović, pedagog Ljudevit Modec, književnici Antun Nemčić i Franjo Marković, operni pjevači Albert Štriga i Sidonija Erdődy Rubido, koji su pjevali na praizvedbi prve hrvatske opere "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskog.
Križevci 1886. godine prestaju biti središtem županije kada je Križevačka županija spojena s Bjelovarskom županijom.
U gradu je bila velika proslava 350. godišnjice mučeništva sv. Marka Križevčanina1969. godine, kada je u Križevcima župnik bio Vito Cipriš, no štovanje najpoznatijega Križevčana započinje daleko ranije.[18] Svetu misu je predvodio kardinalFranjo Šeper, tada na čelu Kongregacije za nauk vjere u Vatikanu, prvi Hrvat u povijesti koji je dosegnuo tako važan crkveni položaj. Domovinska proslava kanonizacije sv. Marka Križevčanina održana je 10. rujna1995. godine. Na svečanosti je bilo nazočno oko 20.000 Ijudi. Skup je održan na pomoćnom nogometnom igralištu koje je bilo uređeno za tu prigodu. Svetu misu je predvodio kardinal Franjo Kuharić uz brojne vjerske i svjetovne uzvanike.[19]
Od 2000. – 2020. godine vidljivo je polagano propadanje grada Križevaca. Odlazak centrale tvrtke Mlinar iz samog grada rezultirala je rušenjem Mlinarovog tornja, jedne od poznatih vizura grada.[20] Iako je 2008. godine obnovljen centar grada prema kojem su posječeni stari hrastovi, on je rađen posve suprotno od mišljenja arhitekata, te su građani pokušali spriječiti promjenu putem građanske inicijative Ne križaj Križevce međutim to im ne polazi za rukom te je ta promjena izvršena čime Grad gubi poznati oblik.[21] Industrija pomalo odumire, velike tvrtke poput Mesne Industrije Križevci i Čelika prestaju s radom te se Grad sve više okreće manjim obrtnicima te manjem i srednjem poduzetništvu.[22] Velika financijska kriza koja je Republiku Hrvatsku pogodila 2008. godine ostavila je veliki trag prema lokalnom stanovništvu (pretpostavlja se da je čak trećina stanovništva opterećena ovrhama).[23] U ovom razdoblju dolazi i do izmještanja Gradske Tržnice čime je centar grada bitno osiromašen.[24] Ipak u gradu dolazi do otvaranja supermarketa velikih trgovačkih lanaca poput Plodina i Interspara.[25] Do Grada je stigla i brza cesta 2016. godine, međutim ni ta činjenica nije poboljšala gospodarsku aktivnost, te time Grad sve više zaostaje kako za susjednim gradovima Bjelovarom i Koprivnicom tako i za puno razvijenijim gradovima na obali poput Vira, Vodica i sl.[26] Iako je 2017. godine zbog ovih faktora došlo do promjene gradske vlasti, nažalost ne dolazi do bitnog poboljšanja po pitanju gospodarskih ulaganja.[27]
Garnizonska vojarna Kalnik je udomljavala 411. miješanu protuoklopnu artiljerijsku brigadu JNA pod zapovjedništvom Jove Radosavljevića. Oslobođena je 17. rujna1991. godine. U samom oslobađanju križevačke vojarne sudjelovale su sljedeće postrojbe: 1. satnija ZNG iz Križevaca, policajci iz 3. policijske postaje Križevci, samostalni vod ZNG Nova Kapela, izvidničko-diverzantski vod iz Siska te pripadnici odreda Narodne zaštite, sveukupno 433 pripadnika.[28] Dva su hrvatska vojnika ubijena (Mario Jembrek i Miljenko Klobučar) i jedan ranjen u blizini zgrade šumarije (gdje je danas spomen-obilježje), dok su vojnici JNA tajno iz odvojenog skladišta oružja i streljiva u prigradskom naselju Široko Brezje pokušavali doprijeti do vojarne u središtu grada, noć prije nego što se vojarna predala. Vojni objekti JNA u Križevcima bili su sljedeći: garnizonska vojarna Kalnik, Dom JNA, skladište oružja i streljiva u šumi Široko Brezje, garnizonska vojna ekonomija Čret i Kalvarija – izmještajno zapovjedno mjesto.[29]
Gospodarstvo
Željeznička postaja Kloštar Vojakovački 1998. godine.Park u Križevcima
Grad Križevci je drugi po veličini grad u Koprivničko – križevačkoj županiji s bogatom obrtničkom tradicijom i razvijenim poduzetništvom.[30]Gospodarstvo je razvijeno u gradskom središtu u Križevcima gdje posluje većina od 353 poslovna subjekata u 13 grana djelatnosti s oko 4.400 zaposlenih te više od 380 obrta. Broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je 1.649 na području lokalne samouprave.[31] Udio nezaposlenih u ukupnom stanovništvu iznosi 2,9% po čemu je na 9. mjestu u Hrvatskoj.[32]
Gospodarski subjekti iz područja Grada Križevaca po uspješnosti poslovanja 2009. godine na nacionalnoj razini svrstani su kako slijedi: po broju poduzetnika na 35. mjestu, broju zaposlenih na 24. mjestu, ukupnom prihodu trgovačkih društava na 23. mjestu, neto dobiti na 37. mjestu na državnoj razini od svih 556 jedinica lokalne samouprave.[33]
Križevci su od davnina poznati po vinu i vinskim tradicijama. O tome svjedoče i daleko poznati Križevački štatuti iz 16. stoljeća, vinsko - pajdaške regule prema kojima se odvijaju vinske veselice. "Nema veseloga horvackoga pajdaštva brez kupice vina" glavni je moto Križevačkih štatuta.[36] Nedaleko od Križevaca, smješteno je mnogo vinograda. Vinogradarski položaji okupani suncem posebno su pogodni za uzgoj hrvatskih tradicionalnih kontinentalnih sorti, među kojima se ističe križevačka graševina poznata još iz doba Marije Terezije.[37]
Šumarstvo ima dugu tradiciju u Križevcima i okolici s vrlo kvalitetnim šumama (Buk, Jazmak, Kosturač, Lipovčica, Globočec i dr.) bukve, hrasta lužnjaka i kitnjaka. Djelomično su zaštićene šume na Kalniku i u park šumi Župetnica. Šumarija Križevci je najveća po drvnoj masi u Upravi šuma Koprivnica, koja obuhvaća tri županije. Godišnje se posječe oko 80 000 m3 drvne mase. Šumarija je prva od svih šumarija u Hrvatskoj po količini izrađenoga ogrjevnog drva putem samoizrade pučanstva. Mnogo toga drveta završi u Zagrebu. Okolica Križevaca (Apatovec, Zaistovec i dr.) vodeća je po tradicionalnoj proizvodnji drvenog ugljena u ugljenicama (vuglenice) zidanim pećima u kojima se drveni ugljen dobiva suhom destilacijom.
Razvojni centar i tehnološki park Križevci otvoren je 28. listopada2016. godine, na području nekadašnje vojarne. Prostire se na ukupno 8,490 metara kvadratnih te se sastoji od četiri zgrade s poslovnim i proizvodnim prostorima za poduzetnike te upravne zgrade s pratećim proizvodima odnosno kongresnom dvoranom, znanstveno-istraživačkim laboratorijem i recepcijom. Namijenjen je malim i srednjim poduzetnicima.[38]
Obrtnički i gospodarski sajam Koprivničko-križevačke županije održava se u Križevcima svake godine u listopadu na uređenom izlagačkom prostoru od 1.700 m2 zatvorenog prostora i 2.500 m2 otvorenog prostora. Program sajma obilježen je organizacijom okruglih stolova, prezentacijama i stručnim skupovima, te turističkim i gastro-izložbama.[39]
Velike tvrtke
"KTC" (Križevački trgovački centar) prvenstveno se bavi trgovinom i ima 28 supermarketa, 3 hipermarketa, te niz specijaliziranih prodavaonica u 25 hrvatskih gradova. Uz prodajne prostore na većini lokacija nalaze se poljoljekarne (ukupno posluju 22 poljoljekarne i jedan vrtni centar). Uz supermarkete i poljoljekarne, kao dodatna ponuda potrošačima, posluje 12 benzinskih postaja, te niz ugostiteljskih prostora, tipa caffe bara ili velikog restorana te niz turističkih objekata u matičnoj županiji i u priobalju.[40]
"Radnik" je građevinska tvrtka s bogatom tradicijom od 1947. godine. Tvrtka je na poslovima u građevinarstvu izvodila radove na preko tisuću objekata visoko i niskogradnje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Bugarskoj, Njemačkoj i Luksemburgu. Ubraja se u najznačajnije hrvatske građevinske tvrtke u Njemačkoj.[41] Posjeduje niz pogona kao što su: ciglane, betonara, kamenolom, pogon oplate i dr. Bavi se proizvodnjom kamenih materijala i betona, izradom oplatnih sustava, ugostiteljstvom, te je opskrbljivač prirodnim plinom.
"Hrvatska poljoprivredna agencija" (HPA) ima sjedište u Križevcima. To je ustanova Vlade Republike Hrvatske osnovana 1994. godine u svrhu provedbe djelatnosti na unaprjeđenju stočarskog sektora u Republici Hrvatskoj. HPA utječe na razvoj i unaprjeđenje stočarske i poljoprivredne proizvodnje, te provodi mjere agrarne politike koje donosi Ministarstvo poljoprivrede. U sklopu HPA u Križevcima djeluje i Središnji laboratorij za kontrolu kvalitete mlijeka, koji je započeo s radom 2002. godine s ciljem osiguranja jedinstvenog, neovisnog utvrđivanja kvalitete mlijeka za sve isporučitelje i mljekare u RH kao i radi prilagodbe zahtjevima EU i postizanja visoke kvalitete mlijeka.[42]
"Poljocentar" se bavi veleprodajom i maloprodajom kompletnog repromaterijala za poljoprivredu i građevinskog materijala. Posluje u 23 maloprodajna centra širom sjeverozapadne Hrvatske. Pruža uslugu poljoprivrednim proizvođačima, prateći aktualnu problematiku u agraru te novosti koje nudi agronomska struka na tržištu.[43]
"Centar za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske" (CRSH) je veterinarska ustanova od 1948. godine. Bavi se proizvodnjom sjemena, embrija, oplodnjom in vitro u stočarstvu za umjetno osjemenjivanje.[44]
"Lora" je pogon za proizvodnju kvalitetne obuće. Posluje od 1998. godine na području Križevaca i Koprivničko-križevačke županije. Prvenstveno izvozi na njemačko tržište.[45]
Nekadašnje velike tvrtke
"Čelik" je bivša tvornica za proizvodnju i preradu metala, koja je imala više od 600 zaposlenih i među prvim je tvrtkama u Hrvatskoj koje su otišle u stečaj 1994. godine. Stečajni postupak trajao je godinama.[46]
"Križevčanka" je bila tvornica za proizvodnju mesnih prerađevina i proizvoda u konzervama. Početak kraja mesne industrije “Križevčanka” započeo je 1998. godine. Krajem devedesetih “Križevčanka” je zapošljavala gotovo 300 djelatnika, kasnije se održavala sa stotinjak radnika i nestala je nakon dugačke tradicije od 1920. godine.[46]
"Mlinar" je tvrtka iz pekarske industrije, koja je nastala u Križevcima 1903. godine.[47] "Agrokor" ga je kupio 2008. godine i prodao sljedeće godine "Pekari Kruna", slavonskoga poduzetnika Mate Škoje.[48] Sjedište tvrtke je preseljeno u Zagreb, a od 2013. godine u Križevcima više ne djeluje ništa, kada je ugašen i lokalni pogon tvrtke. Na mjestu zgrada, pogona i skladišta "Mlinara" u središtu Križevaca izgrađen je supermarket "Konzuma".[49]
Stjepan Kranjčić - svećenik, sudac Drugomolbenoga nadbiskupskog ženidbenog suda u Zagrebu i začasni prisjednik Nadbiskupskoga duhovnog stola. Vjernici Kranjčića drže na glasu svetosti.
Posebnost grada Križevaca i bitno svojstvo koje naglašava urbani karakter raštrkanog naselja staroga gotovo tisuću godina, su lijepo oblikovane i arhitektonski definirane ulice i trgovi. Najljepša urbanistička cjelina dva su prostrana trga koji se dodiruju i prostorno povezuju, Trg Antuna Nemčića i Trg Josipa Jurja Strossmayera.[56] Sam grad je, zaštićeno kulturno područje i pripada među najpotpunije spomenike kao cjelina.[57]
Crkva sv. Ane u središtu Križevaca
U srednjem vijeku u Križevcima postojao je augustinski samostan i crkva Sv. Križa uz koju se 1643. godine podiže zvonik, a unutrašnjost je barokizirana u 18. stoljeću. U njoj je nekoliko baroknih slika i mramorni oltar (Francesco Robba, 1756. godine) Nekada je taj oltar bio u zagrebačkoj katedrali, ali je nakon njene obnove odudarao od ostatka inventara pa je zalaganjem Križevčana na kolima volovima žurno prebačen u Križevce. Oltar je remek-djelo kiparstva kasnog baroka i izuzetno vrijedan spomenik crkvene umjetnosti. Danas je crkva Sv. Križa konkatedrala (najvažnija crkva u biskupiji nakon katedrale) Bjelovarsko-križevačke biskupije.
U 17. st. grade se franjevački samostan i pavlinski samostan i crkva sv. Ane (1689.), dugo godina okosnice obrazovanja i umjetnosti grada. Pavlinski samostan je posljednji osnovani samostan toga reda u Hrvatskoj i jedini njihov samostan, koji se nalazi u središtu grada, a ne izvan grada, kao kod ostalih pavlinskih samostana.
Krajem 18. stoljeća dolazi do pojačane građevinske djelatnosti, izgrađene su prve veće zgrade svjetovnog karaktera, a pristupa se uređenju javnih površina. Izlazak grada izvan srednjovjekovnih okvira najbolje potvrđuje izgradnja kapele Majke Božje Koruške (1712. – 1725.) zapadno od utvrde. Pripada među najranije barokne građevine s trolisnim svetištem u Hrvatskoj i prava je riznica vrhunskih umjetničkih dostignuća. Iza visokog glavnog oltara nalaze se prozori vidljivi izvana, ali ne i iznutra. Takvo rješenje u skladu je s baroknom teatralnošću – za vrijeme jutarnje mise sunčeve zrake prolaze kroz skrivene prozore i osvjetljavaju skulpturu Boga Oca, stvarajući tako dojam božanske svjetlosti. Trolisno svetište s visokom, svijetlom kupolom idealna je scenografija za slavljenje čudotvornog Marijinog kipa, a sadržaj freski u snažnoj je ikonografskoj interakciji prema kipu.[56]
Godine 1786. preseljeno je sjedište župe iz crkve Sv. Križa koja je bila izvan zidina u napuštenu pavlinsku crkvu unutar utvrde. Osamostaljivanje Križevačke županije je zahtijevalo županijsku zgradu za potrebu koje je 1768. kupljena palača obitelji Gladki, nadograđivana 1779. i 1780. Uz nju se ističu palače obitelji Karas (1796.) i rodna kuća Franje Markovića (1798.)
Ratarska šuma u blizini Visokoga gospodarskoga učilišta
Šuma Lipovčica
Obrazovanje
Obrazovanje u Križevcima ima dugu povijest i tradiciju te važnost na nacionalnoj razini. Dana 19. studenoga1860. započelo je s radom Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište, najstarije poljoprivredno i šumarsko učilište u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi te ujedno prva višeškolska ustanova u Hrvatskoj. U ovom su Učilištu osnovane prve stručne postaje i znanstveni zavodi iz područja poljoprivrede, napisani su i objavljeni prvi udžbenici na hrvatskom jeziku, pokrenut je prvi znanstveni časopis iz područja poljoprivrede pa se ono s pravom smatra kolijevkom poljoprivrednog obrazovanja, struke i znanosti u Hrvatskoj.[58]Fakultet šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu nastao je preseljenjem u Zagreb šumarskoga odjela Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima. Danas se "Visoko gospodarsko učilište u Križevcima" nalazi se među 11 visokih učilišta u Republici Hrvatskoj, od njih 120, koja zadovoljavaju europske standarde i smjernice za sustav osiguravanja kvalitete. Certifikate je dodijelila Agencija za znanost i visoko obrazovanje, kao potvrdu da su zadovoljili kriterije i postigli za studente učinkovit, razvijen i funkcionalan sustav obrazovanja.[59]
U Križevcima je 1844. godine rođen Ljudevit Modec, veliki učitelj i pedagog koji se svojim radom i naprednim idejama isticao medu hrvatskim učiteljima druge polovice 19. stoljeća. Bio je jedan od osnivača Učiteljske zadruge (1865. godine) i Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (1871. godine). Od 1873. do 1895., 22 godine bio je urednik prvoga hrvatskoga pedagoškoga časopisa "Napredak", koji izlazi i danas te je napisao više udžbenika i mnogo članaka pedagoškog, metodičkog i literarnog sadržaja.[60]
Osnovna škola Ljudevita Modeca Križevci
Osnovna škola Vladimira Nazora Križevci
Srednja gospodarska škola Križevci
Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkoga Križevci
Srednja škola Ivan Seljanec Križevci
Visoko gospodarsko učilište Križevci
Pučko otvoreno učilište Križevci
Glazbena škola Alberta Štrige Križevci
Kultura
Grofica Sidonija Erdődy Rubido prva je hrvatska koncertna pjevačica i prva hrvatska operna primadona, živjela u dvorcu Gornja Rijeka kod Križevaca.Poštanska marka s prikazom slike Marijana Detonija Pijana kočija.
Posebnost Križevaca su Križevački štatuti, najstarije i najpoznatije hrvatske vinsko-pajdaške regule.[61] To su najstarija hrvatska pisana pravila lijepog ponašanja za stolom, koja se spominju još od 18. stoljeća. Križevački štatuti zagovaraju ponajprije veselje i radost u dobrom društvu gdje se šire prijateljstva i dobri međuljudski odnosi, ali izričito upozoravaju da se konzumiranje vina i žestokih pića čini s razumom, jer sve što se radi preko mjere nije dobro ni za pojedinca, a ni društvo.[62] Nastala su kao odgovor na veselice, koje su završavale s negativnim posljedicama. Za Križevačke štatute vezan je bilikum (od njem. willkommen: dobro došao),[63]posuda iz koje se vino pije, obično tri spojena vrča. Danas je simbol Križevaca i suvenir.
»Uživaj vino, al' pameću većom, umjerenost sama rađa ti srećom!«
Križevačko veliko spravišče je kulturno-povijesno-turistička manifestacija i tradicionalna pučka svečanost koja se održava u Križevcima od 1968. godine prvog vikenda u mjesecu lipnju. Manifestacija se temelji na Križevačkim štatutima i legendi iz 14. stoljeća o pomirbi kalničkih šljivara i križevačkih purgera.[64] Promovira se tradicija, stari obrti i zanati, promiče razvoj turizma, očuvanja starih običaja, folklora, glazbe, domaćih jela i vina i sl.
Zlatne note, festival zabavne glazbe, održava se od 2012.[65]
Časopis Civitas Crisiensis Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU[66]
Udruge kao što su K.V.A.R.K. (Kreativni veznik alternativnog razvoja kulture, osnovana 2000. godine) i P.O.I.N.T. (Udruga “Promicanje obrazovanja, informiranja, novinarstva i tehnologija”, osnovana 2004. godine) promiču kulturna događanja u Gradu poput festivala Culture Shock i KuFer[67]
Vjerski život
Stjepan Kranjčić, križevački župnik od 1952. do 1968., umro na glasu svetosti. Naslikao križevački slikar Zoran Homen.
U Križevcima se 1589. godine rodio sveti Marko Križevčanin. Punim imenom zvao se Marko Stjepan Krizin. Djelovao je kratko u matičnoj biskupiji oko 1615. godine nakon završetka studija, a umro je mučeničkom smrću u Košicama u Slovačkoj 1619. godine. Spomendan sv. Marka Križevčanina je 7. rujna, koji se svečano obilježava u Križevcima. Posvećena mu je kapela sv. Marka Križevčanina, po njemu se zove rimokatolička župa, a u planu je i izrada Svetišta posvećenoga njemu. Zaštitnik je Bjelovarsko-križevačke biskupije, kojoj pripadaju Križevci. Križevačka konkatedrala Sv. Križa je druga najvažnija crkva Bjelovarsko-križevačke biskupije nakon bjelovarske katedrale. Jedna je od najstarijih crkava kontinentalne Hrvatske i najstarija crkva u Križevcima.[68] U Križevcima se nalazi niz drugih crkvi i kapelica.
Dani hrvatskih svetaca i blaženika obilježavaju se u Križevcima u spomen na svetog Marka Križevčanina i druge hrvatske svece i blaženike. Programom i misnim slavljem tematiziraju se život i rad hrvatskih duhovnih velikana. Kulturni dio programa sastoji se od likovnih izložbi, projekcija dokumentarnih filmova, okruglih stolova, radionica za djecu na temu hrvatskih svetaca i blaženika te predstavljanja knjiga.
U Križevcima je u gimnaziju išao Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup od 2001. godine.
U Donjari kraj Križevaca rodila se Geralda (Ana) Jakob 1906. godine. Jedna je od sedam sestara milosrdnica, koje su ubijene 1945. godine od partizana. Otvoren je postupak beatifikacije i proglašenja mučeništva 2018. godine.
Križevci su sjedište Grkokatoličke Crkve u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Ova biskupija (episkopija) pripada Zagrebačkoj metropoliji, pa je križevački biskup (vladika) sufragan zagrebačkog nadbiskupa i metropolita. Križevačka grkokatolička katedrala je katedralna crkva svih grkokatolika Hrvatske i svoj je današnji neogotički izgled dobila temeljitom historicističkom restauracijom izvedenom 1894. – 1897. prema projektima Hermana Bolléa. Tada je u nju postavljen reprezentativni ikonostas s ikonama djelima uglednih hrvatskih slikara s kraja 19. stoljeća: Celestina Medovića, Ivana Tišova, Bele Čikoša Sessije i Ferde Kovačevića. Grkokatolički biskup Julije Drohobeczky rođen u Ukrajini, bio je veliki umjetnički mecena, zaslužan za raskošnu obnovu križevačke katedrale, koja je trajala od 1895. do 1897. godine. Mnogo je radio i na unaprjeđenju stočarstva i poljodjelstva u okolici Križevaca i na biskupijskom imanju, zbog čega je upao u dug, što su političari i crkveni neistomišljenici jedva dočekali da ga maknu s mjesta biskupa. Zaslužan je za dolazak redovnica bazilijanki u Hrvatsku; prve redovnice bile su Hrvatice koje su išle u Ukrajinu u novicijat, a poslije se vratile u Križevce gdje su nastavile djelovati. Danas se po njemu zove ulica u središtu Križevaca.
U Križevcima i posebno u okolici grada (Vojakovac, Lepavina) postoji pravoslavna kršćanska zajednica. Veće doseljavanje pravoslavnog stanovništva počinje u 16. st, s provalama Turaka. Srbi su se doseljavali kao vojnici graničari. Postoji pravoslavna crkva sv. Save u Križevcima iz 1904. godine te crkva u Vojakovcu.
Križevačka sinagoga je bivša sinagogažidovske zajednice u Križevcima, a koja danas služi kao turistički ured. Salamon Lipmann bio je prvi Židov koji se doselio u Križevce oko 1780. godine, a 1844. godine Adam Breyer osnovao je "Židovsku općinu Križevci". U svojoj kući organizirao je prvi molitveni prostor za članove židovske zajednice u Križevcima i okolici. Godine 1941., tijekom Drugoga svjetskog rata, sinagoga je opljačkana i devastirana. Dvije tore koje je spasila Židovka Adele Weisz i njezini prijatelji koji nisu bili Židovi danas su izložene u Beogradskom muzeju.
Iz Križevaca su 4 olimpijska natjecatelja: atletičari Branko Zorko, Nino Habun, te košarkaši Marko Tomas i Mihael Antolić.[69] Branko Zorko je nastupio na čak 5 Olimpijskih igara zaredom od Seoula 1988. do Atene 2004. Nino Habun je nastupio na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. u hrvatskoj štafeti 4*400 metara.[70] Marko Tomas (visok 2,01 m) započeo je košarkašku karijeru u KK "Radnik" Križevci, a kasnije je zaigrao za brojne hrvatske, španjolske i turske klubove.
↑M. Dugina, T. Bogdanović, P. Feletar: Analiza putničkih (željezničkih i cestovnih) prometnih tokova na relaciji Križevci – Zagreb i Zagreb – Križevci. Cris, god. XIV., br. 1/2012., str. 374–381.
↑Helena Bunjevac, 150 godina željeznice u Zagrebu, Hrvatski željeznički muzej, Zagreb, 2012., str. 13.
↑Lista, badel1862.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 28. rujna 2016.), preuzeto 23. lipnja 2017.
↑Znameniti građani, Službene stranice Grada Križevaca, krizevci.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 29. siječnja 2015.), pristupljeno 24. srpnja 2017.
.gif)
.JPG)
