Jure Franičević Pločar (Vrisnik, otok Hvar, 12. prosinca 1918. – Split 16. siječnja 1994.),[1] bio je hrvatski pjesnik i romanopisac.
Hrvatski književnik Jure Franičević-Pločar rođen je u selu Vrisniku na otoku Hvaru. Rodio se kao šesto dijete u težačkoj otočkoj obitelji Ante i Ane Franičević. U Vrisniku je završio pet razreda osnovne škole a tada kod brata, učitelja u Biskupiji kod Knina, priprema i u Šibeniku polaže još dva razreda niže gimnazije. Treći razred gimnazije položio je u Splitu a u četvrtom odustao od daljnjeg školovanja kad se vratio u rodni Vrisnik gdje je počeo čitati i pisati. Prvi njegovi književni pokušaji bili su roman o životu i osiromašenju hvarskog seljaka za vrijeme vinskih kriza i rukovet pjesama, no objavljivati je počeo tek 1940. godine u splitskom lokalnom listu. Tada je objavio svoje prve četiri pjesme.
Drugi svjetski rat i okupacija južne Hrvatske zatekla ga je kao mladog člana Komunističke partije. U početku bavio se ilegalnim radom a nakon toga se 1942. godine priključio biokovskim partizanima. U ratu je obavljao niz političkih i vojnih dužnosti. Nakon završetka rata radio je kao novinar tjednog Partijskog lista Naprijed u Zagrebu a zatim se vratio u Split na posao direktora Gradske knjižnice gdje je obavljao razne vojne i političke funkcije (tajnik Prezidija NR Hrvatske)[1] sve do 1970. godine kada se intenzivno posvetio književnom radu. Bio je predsjednik Hrvatske matice iseljenika od 1968. do 1970. godine[2] i redoviti član HAZU od 1988. godine.[1]
Književni rad Jure Franičevića-Pločara ozbiljnije započinje 1943. godine objavljivanjem zbirke predratnih i ratnih pjesama Preko rovova, potpisane pod ratnim pseudonimom Juraj Pločar. To je bila prva zbirka hrvatske partizanske lirike. Prvi njegov roman bio je Gluha zvona iz 1956. a zatim slijede Raspukline iz 1957., Zvoni na nebo iz 1961., Lanac iz 1967., Mir iz 1971., Vir iz 1972. te posljednji Pločarov roman Baština iz 1976. godine. Djela su mu prevođena s hrvatskoga na više stranih jezika. Pjesme na bugarski, češki, hindski, madžarski, njemački, poljski, ruski i talijanski jezik. Njegov roman Vir preveden je na madžarski 1975. godine te na rumunjski 1982. godine a roman Mir na ruski 1977. godine i bugarski 1978. godine.
1959. Vesna Parun • 1962. Petar Šegedin • 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan • 1965. Ranko Marinković • 1966. Jure Franičević-Pločar • 1968. Slobodan Novak • 1969. Krsto Špoljar • 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan • 1971. Oto Šolc • 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović • 1973. Živko Jeličić • 1974. Marin Franičević • 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević • 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar • 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček • 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer • 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak • 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević • 1983. Zvonko Maković • 1984. Luko Paljetak • 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak • 1986. Viktor Žmegač • 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević • 1988. Branimir Bošnjak • 1989. Zvonimir Mrkonjić • 1990. Bruno Popović • 1991. Željka Čorak • 1992. Slavko Mihalić • 1993. Sibila Petlevski • 1994. Ivan Golub • 1995. Ante Stamać • 1996. Jozo Laušić • 1997. Željko Knežević • 1998. Jakša Fiamengo • 1999. Goran Tribuson • 2000. Stanko Andrić • 2001. Drago Glamuzina • 2002. Andriana Škunca • 2003. Renato Baretić • 2004. Luko Paljetak • 2005. Delimir Rešicki • 2006. Mate Ganza • 2007. Mirko Kovač • 2008. Anka Žagar • 2009. Ivana Šojat-Kuči • 2010. Nada Gašić • 2011. Zoran Ferić • 2012. Tatjana Gromača • 2013. Milko Valent • 2014. Josip Mlakić • 2015. Delimir Rešicki • 2016. Krešimir Nemec • 2017. Branko Maleš • 2018. Ludwig Bauer • 2019. Maša Kolanović • 2020. Marko Gregur • 2021. Ivica Prtenjača • 2022. Denis Peričić
1962. Miroslav Krleža • 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović • 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić • 1969. Vjekoslav Majer • 1970. Nikola Šop • 1971. Miroslav Feldman • 1972. Šime Vučetić • 1973. Novak Simić • 1974. Marijan Matković • 1975. Ranko Marinković • 1976. Vladimir Popović • 1977. Drago Ivanišević • 1978. Joža Horvat • 1979. Marin Franičević • 1980. Josip Barković • 1982. Vesna Parun • 1983. Jure Franičević-Pločar • 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan • 1985. Mirko Božić • 1986. Vojin Jelić • 1987. Živko Jeličić • 1988. Ivan Slamnig • 1989. Slobodan Novak • 1990. Olinko Delorko • 1991. Petar Šegedin • 1992. Ivo Frangeš • 1993. Srećko Diana • 1994. Nikola Milićević • 1995. Rajmund Kupareo • 1996. Slavko Mihalić • 1997. Ivan Kušan • 1998. Miroslav Slavko Mađer • 1999. Vesna Krmpotić • 2000. Stanko Lasić • 2001. Ivo Brešan • 2002. Gajo Peleš • 2003. Viktor Žmegač • 2004. Josip Tabak • 2005. Irena Vrkljan • 2006. Miroslav Šicel • 2007. Nedjeljko Fabrio • 2008. Zvonimir Mrkonjić • 2009. Milivoj Solar • 2010. Ivan Aralica • 2011. Nikica Petrak • 2012. Luko Paljetak • 2013. Tonko Maroević • 2014. Zvonimir Majdak • 2015. Pavao Pavličić • 2016. Dubravko Jelčić • 2017. Feđa Šehović • 2018. Danijel Dragojević • 2019. Andriana Škunca • 2020. Dubravka Oraić Tolić • 2021. Hrvoje Hitrec • 2022. Ivan Rogić Nehajev