Klasifikacija narječja poljskog jezika Poljski jezik (polj. język polski ; ISO 639-3: pol ) je službeni jezik Republike Poljske . Zajedno s češkim , slovačkim , lužičkosrpskim i drugim jezicima čini skupinu zapadnoslavenskih jezika . Njime se služi oko 50 000 000 ljudi, od čega 36 600 000 u Poljskoj (1986.).[ 2]
velikopoljsko narječje – Velikopoljska (sjeverozapadna unutarnja Poljska,mazursko narječje – Mazovija (sjeveroistok Poljske)malopoljsko narječje – Malopoljska (jugoistočna Poljska i središnja Poljska), zap. Ukrajinasjevernokreško narječje (sjeverni Kresy) – govore ga Poljaci u Litvi (okolica Vilniusa), Bjelorusiji (posebice sjeverozapad), u nekim klasifikacijama ga stavljaju s mazurskimjužnokreško narječje (južni Kresy ) – neki ga smatraju pidginom poljskog i staroruskog jezika koji se govorio u Crvenoj Rusiji (današnja Galicija )kašupsko narječje (spor s Kašubima koji to smatraju svojim jezikom ) – govori ga se u pokrajini Pomorje , zapadno od Gdanjska ,šlesko narječje – govori se u središnjoj južnoj Poljskoj (neki ga smatraju posebnim jezikom)goralsko narječje – govor gorštačkog plemena na jugu Poljske i sjeveru Slovačke, uz poljsko-slovačku granicu; predmetom su sporenja o nacionalnoj pripadnosti (kasno razvijanje nacionalne svijest i opredjeljivanja), a spore se Poljska, Češka i Slovačkanova miješana narječja – narječja na repoloniziranim krajevima nakon drugog svjetskog rata na zapadu, sjeverozapadu, jugozapadu i sjeveroistoku današnje Poljske (karakteristike govora područja u poljskom zvanom Kresy, krajeva koja je pripojio SSSR nakon drugog svjetskog rata) Izvan tradicionalnih šema se nalaze i gradska narječja, kao što su varšavsko narječje (danas je sačuvan u izvornom obliku samo u četvrti Prazi , koja se nalazi s druge strane Visle ), poznanjsko narječje , ljodzsko narječje i lavovsko narječje , zatim nekolicina strukovnih narječja i sociolekta, od kojih je najpoznatija grypsera .
Fonologija
Samoglasnici
Poljski jezik ima 8 samoglasnika .
Jednoglasnici poljskog jezika
prednji
srednji
stražnji
oralni
nazalni
oralni
nazalni
zatvoreni
i
ɨ
u
srednji
ɛ
ɛ̃
ɔ
ɔ̃
otvoreni
a
Suglasnici
Poljski ima 27 suglasničke foneme i 2 polusamoglasnika.
Suglasnici poljskog jezika
bilabijalni
labio-
alveolarni
prednjo-
stražno-
palatalni
velarni
ploziv
p b
t d
k g
slivenik
ts dz
tɕ dʑ
tʃ dʒ
nazal
m
n
ɲ
ŋ
vibrant
r
frikativ
f v
s z
ɕ ʑ
ʃ ʒ
x
lateral
l
polu-
w
j
Pismo
Poljski jezik upotrebljava latinicu .
А
Ą
B
C
Ć
D
E
Ę
F
G
H
I
J
K
L
Ł
M
N
Ń
O
Ó
P
Q
R
S
Ś
T
U
V
W
X
Y
Z
Ź
Ż
а
ą
b
c
ć
d
e
ę
f
g
h
i
j
k
l
ł
m
n
ń
o
ó
p
q
r
s
ś
t
u
v
w
x
y
z
ź
ż
Sljedeća tablica prikazuje slova poljske latinice, glasove poljskog jezika i njihove približne hrvatske ekvivalente:
Poljsko
Glas Približni glas u hrvatskom
Primjer
Napomene
a
[a ]
a
a dres (adresa)
uvijek kratko a
ą
[ɔ̃ ]
--
wą ż (zmija)
nazalni (nosni) o , kao u francuskom bo n
b
[b ]
b
b ar
c
[ts ]
c
c ukier (šećer)
ispred slova i izgovara se ć
ć
[tɕ ]
ć
ć wierć (četvrt)
ispred samoglasnika piše se ci : npr. ci elę
d
[d ]
d
d om (kuća)
e
[ɛ ]
e
e fe kt
uvijek kratko e
ę
[ε̃ ]
--
ję zyk (jezik)
nazalni (nosni) e , kao u francuskom sai nt
f
[f ]
f
f ragment
g
[g ]
g
g łos (glas)
h
[x ]
h
h umor
i
1. [i ]2. [ʲ ]
i
i mię (ime)
1. uvijek kratko i 2. koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mekog, ne izgovara se između suglasnika i samoglasnika: imi ę = [imʲɛ ]
j
[j ]
j
j a
k
[k ]
k
k asa
l
[l ]
l
l egenda
ł
[w ]
--
ł yżka (žlica)
neslogotvorno u kao u eu ropa ili kao w u engleskom w hy
m
[m ]
m
m aj
n
[n ]
n
n oga
ń
[ɲ ]
nj
koń (konj)
ispred samoglasnika piše se ni : npr. ni e
o
[ɔ ]
o
ko nto
uvijek kratko o
ó
[u ]
u
só l (sol)
uvijek kratko u
p
[p ]
p
p as
q
[p ]
k
q uiz
samo posuđenice
r
[r ]
r
r ęka (ruka)
uvijek neslogotvrono r , npr. litr (litra) je jednosložna riječ
s
[s ]
s
bas
ś
[ɕ ]
liš će
ś liwa (šljiva)
meko (palatalizirano) š si : npr. si edem
t
[t ]
t
t enis
u
[u ]
u
su ma
uvijek kratko u
v
[v ]
v
v ia
samo posuđenice
w
[v ]
v
w aga
x
[ks]
ks
x enia
samo posuđenice
y
[ɨ ]
--
sy n (sin)
kao y u engleskom Harry
z
[z ]
z
z ebra
ź
[ʑ ]
--
ź le (zlo)
meko (palatalizirano) ž zi : npr. zi maʑima ])
ż
[ʒ ]
ž
ż aba
Poljski dvoslovi
Glas
Približni glas u hrvatskom
Primjer
Napomene
ch
[x ]
h
dach (krov)
cz
[tʃ ]
č
Cz ech
dz
[dz ]
otac bi
dz won (zvon)
zvučno c
dź
[dʑ ]
đ
dź wig (kran)
ispred samoglasnika piše se dzi : npr. dzi ewięć
dż
[dʒ ]
dž
dż ungla
rz
[ʒ ]
ž
rz ecz (stvar)
sz
[ʃ ]
š
sz koła
Izvori
Literatura
Julije Benešić – Hrvatsko-poljski rječnik . Zagreb, 1949.
Milan Moguš, Neda Pintarić – Poljsko-hrvatski rječnik. Zagreb, 2002.
Łucja Bednarczuk-Kravić, Marica Korzinek – Rozmówki polsko-chorwackie ze słowniczkiem turystycznym . Varšava, 2002.
Vanjske poveznice
