Zadnji mozak se može podijeliti u varijabilni broj poprečnih otoka pod nazivom rombomere. U ljudskom embrionu, može se slabo razlikovati osam rombomera, od zadnje (kaudalne) do vršne (rostralne): rh8-RH1. Prema vrhu, sa prednjim mozdom ga razgraničava srednji mozak.[2]
Rijetka bolest rombencefalona rombencefalosinapsoza odlikuje se nedostatkom crvuljka (vermis), što rezultira spojenim malim mozgom. Kod pacijenata se obično javlja s cerebelarnom ataksijom.
Zadnji (kaudalni) rombenkefalon se generalno smatra pokretačkim mjestom za zatvaranje nervne cijevi.[3][4][5][6][7]
Najdonji dio (myelencephalon)
Mijelencefalon je najdonji dio rombnog mozga, kojeg oblikuje produžena moždina. Čine ga rombomere rh8-rh4.
U mozgu odraslih, od telenkefalona nastaje produžena moždina. Mijelencefalon sadrži:
Krajnji mozak nije imenovan po svojoj anatomskoj poziciji, nego po slijedu tokom embriogeneze. To je srednji dio romboidnog mozga. Čine ga pons i mali mozak, odnosno rombomere Rh3-Rh1.
Metencefalon je sasatavljen od moždanog mosta i malog mozga. Krajnji mozak sadrži:
Zadnji mozak je homologni dio mozga insekata, poznatog kao podjednjačka ganglija, u smislu gena koji ispoljavaju svoju funkciju između mozga i neravne vrpce.[11] Na osnovu toga, predloženo je da je zadnji mozak prvi evoluirao u grupi Urbilateria – posljednjem zajedničkom pretkuhordata (Chordata) i člankonožaca (Arthropoda), prije između oko 570 i od 555 miliona godina.[11][12]
Dodane slike
Pilećiembrion 33. dana inkubacije, gledan sa leđne strane
^Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN9783131081711.
^Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN978-3-211-73970-9.