Splenomegalija je bolest povećanja slezene.[1] Slezena se obično nalazi u lijevom gornjem kvadrantu (LUQ) ljudskog abdomena. Splenomegalija je jedan od četiri kardinalna znaka „hipersplenizma“ koji uključuju: određeno smanjenje broja cirkulirajućihkrvnih ćelija koje utiču na granulocit e, eritrocit e ili trombocit e u bilo kojoj kombinaciji; kompenzacijski proliferativni odgovor u koštanoj srži; mogućnost korekcije ovih abnormalnosti je splenektomijom (uklanjanjem slezine). Splenomegalija je obično povezana s povećanim opterećenjem (kao što je hemolitska anemija), što sugerira da je to odgovor na hiperfunkciju. Stoga nije iznenađujuće da je splenomegalija povezana sa bilo kojim procesom bolesti koji uključuje uništavanje nenormalnih crvenih krvnih zrnaca u slezeni. Drugi uobičajeni uzroci uključuju kongestiju zbog portne hipertenzije i infiltraciju leukemija i limfoma. Stoga je nalaz povećane slezene, zajedno sa caput medusae, važan znak portne hipertenzije.[2]
Normalna (ne splenomegalija): najveća dimenzija je manja od 11 cm
Umjerena splenomegalija: najveća dimenzija je između 11–20 cm
Teška splenomegalija: najveća dimenzija je veća od 20 cm
Također, granična vrijednost kraniorepne visine od 13 cm također se koristi za definiranje splenomegalije.[5] Osim toga, utvrđeni su pojedinačni intervali:
Za djecu, granične vrijednosti za splenomegaliju date su u ovoj tabeli, kada se mjeri najveća dužina slezene između njene kupole i vrha, u koronskoj ravni kroz njen hilum uz tiho disanje.[7]
Na autopsiji, splenomegalija može se definierati kao težina slezene iznad gornje granice standardnog referentnog opsega od 230 g.[8][9]
Splenomegalija odnosi se striktno na povećanje slezene i razlikuje se od hipersplenizma, koji označava preaktivnu funkciju slezene bilo koje veličine. Ne treba brkati splenomegaliju i hipersplenizam. Svaki se može naći zasebno, ili mogu koegzistirati. Klinički, ako je slezena palpabilna (opipljiva putem fizičkog pregleda), to znači da je uvećana jer mora proći najmanje dvostruko povećanje da bi postala opipljiva. Međutim, vrh slezine može biti opipljiv kod novorođenčeta do dobi od tri mjeseca.[10]
Znaci splenomegalije mogu uključivati palpabilni lijevi gornji kvadrant trbušne mase ili trljanje slezene. Može se otkriti na vanjskom pregledu pomoću Castellovog znaka, perkusije Tauberovog prostora ili Nixonovog znaka, ali za potvrdu dijagnoze može se koristiti ultrazvučni pregled. Kod pacijenata kod kojih je velika vjerovatnoća splenomegalije, fizički pregled nije dovoljno osjetljiv da bi je otkrio; kod takvih pacijenata indicirano je snimanje abdomena.[11]
U slučajevima infektivne mononukleoze splenomegalija je čest simptom i zdravstveno osoblje može razmotriti korištenje ultrazvuka abdomena, kako bi stekli uvid u stanje osobe.[12] Međutim, budući da veličina slezene uveliku varira, ultrazvučni snimak nije valjana tehnika za procjenu povećanja slezene i ne bi se trebao koristiti u tipskim okolnostima ili za donošenje rutinskih odluka o spremnosti za bavljenje sportom.[12]
CT abdomena je najprecizniji i slezena treba da bude veća 2–3 puta da bi bila palpabilna ispod ruba rebara u fizičkom pregledu koji može pomoći u dijagnozi.
Liječenje
Ako je splenomegalija u osnovi hipersplenizma, indikovana je splenektomija koja će ispraviti hipersplenizam. Međutim, osnovni uzrok hipersplenizma će najvjerovatnije ostati; shodno tome, i dalje je indicirana detaljna dijagnostička obrada, jer leukemija, limfom i drugi ozbiljni poremećaji mogu uzrokovati hipersplenizam i splenomegaliju. Međutim, nakon splenektomije, pacijenti imaju povećan rizik od infektivnih bolesti.
Povećana slezena može biti naslijeđena, adaptivna osobina odabrana u populacijama kojima je potreban dodatni kapacitet za nošenje kisika, kao što su ronioci u dubokom moru.[21][22]
^ abAmerican Medical Society for Sports Medicine (24. 4. 2014), "Five Things Physicians and Patients Should Question", Choosing Wisely: an initiative of the ABIM Foundation, American Medical Society for Sports Medicine, arhivirano s originala, 29. 7. 2014, pristupljeno 29. 7. 2014, which cites
^
Durden LA (1995). "Bot Fly (Cuterebra fontinella fontinella) Parasitism of Cotton Mice (Peromyscus gossypinus) on St. Catherines Island, Georgia". The Journal of Parasitology. 81 (5): 787–790. doi:10.2307/3283977. JSTOR3283977. PMID7472877.
^Neufeld EF, Muenzer J (1995). "The mucopolysaccharidoses". u Scriver CR, Beaudet AL, Sly WS, Valle D (ured.). The metabolic and molecular bases of inherited disease.7th ed. Vol. 2. McGraw-Hill, New York. str. 2465–94.
^Suvajdzić, N.; Cemerikić-Martinović, V.; Saranović, D.; Petrović, M.; Popović, M.; Artiko, V.; Cupić, M.; Elezović, I. (Oct 2006). "Littoral-cell angioma as a rare cause of splenomegaly". Clinical and Laboratory Haematology. 28 (5): 317–20. doi:10.1111/j.1365-2257.2006.00801.x. PMID16999722.
^Dascalescu, CM.; Wendum, D.; Gorin, NC. (Sep 2001). "Littoral-cell angioma as a cause of splenomegaly". N Engl J Med. 345 (10): 772–3. doi:10.1056/NEJM200109063451016. PMID11547761.
^Ziske, C.; Meybehm, M.; Sauerbruch, T.; Schmidt-Wolf, IG. (Jan 2001). "Littoral cell angioma as a rare cause of splenomegaly". Ann Hematol. 80 (1): 45–8. doi:10.1007/s002770000223. PMID11233776. S2CID29326931.
^Ilardo, M. A.; Moltke, I.; Korneliussen, T. S.; Cheng, J.; Stern, A. J.; Racimo, F.; de Barros Damgaard, P.; Sikora, M.; Seguin-Orlando, A.; Rasmussen, S.; van den Munckhof, I. C. L.; ter Horst, R.; Joosten, L. A. B.; Netea, M. G.; Salingkat, S.; Nielsen, R.; Willerslev, E. (18. 4. 2018). "Physiological and Genetic Adaptations to Diving in Sea Nomads". Cell. 173 (3): 569–580.e15. doi:10.1016/j.cell.2018.03.054. PMID29677510.
.jpg)
