Nuristanski jezici nisu opisani u literaturi sve do 19. vijeka. Stariji naziv za regiju je bio Kafiristan, a jezici su se zvali kafiri ili kafiristani, ali su termini zamijenjeni današnjim od prelaska regije na islam 1896. Narod Kalaša je veoma blizak narodu Nuristanaca u pogledu kulture i historijske religije, i podijeljen je između govornika nuristanskog jezika, Kalasha-ala, i indoarijskog jezika, Kalaṣa-mun.
Postoje tri različite teorije o porijeklu nuristanskih jezika i njihovom mjestu u indoiranskim jezicima:
sugestije da bi nuristanski umjesto toga mogao biti ogranak indoarijske podgrupe, zbog evidentne sličnosti s dardskim jezicima, i;
također je predloženo da je nuristanski nastao unutar iranske podgrupe, a kasnije je bio pod uticajem indoarijskog jezika, kao što je dardski.
Ovim jezicima govore plemenski narodi u izuzetno izolovanom planinskom regionu Hindukuša, koji nikada nije bio podložan nijednoj stvarnoj centralnoj vlasti u moderno doba. Ovo područje se nalazi duž sjeveroistočne granice današnjeg Afganistana i susjednih dijelova sjeverozapada današnjeg Pakistana. Ovi jezici nisu dobili pažnju koju bi lingvisti htjeli da im posvete. S obzirom na vrlo mali broj ljudi koji se procjenjuju da ih govore, oni se moraju smatrati ugroženim jezicima.
Najranije odstupanje nuristanskog od ostalih indoiranskih jezika može biti naznačeno činjenicom da Pedersenov zakon ne važi nakon *u: npr. Kam-viri /muˈsə/ 'miš'.
Nuristanski dijeli sa iranskim spajanje tenuisa i suglasnika sa disanim glasom, te prednje strane praindoiranskih primarnih palatalnih suglasnika. Potonji su zadržani kao dentalne afrikate u pranuristanskom jeziku, za razliku od pojednostavljenja sibilantima (u većini iranskog) ili interdentalnim (na perzijskom). Nuristanski se odlikuje nedostatkom debukalizacije /s/ do /h/ kao u indoarijskom. Kasnije je *dz prešao na /z/ u svim varijantama nuristanskog osim Kam-viri i Tregami.
^Morgenstierne, G. (1975). "Die Stellung der Kafirsprachen" [The position of the Kafir languages]. u Morgenstierne, G. (ured.). Irano-Dardica (jezik: njemački). Wiesbaden: Reichert. str. 327–343.
^Strand, Richard F. (1973). "Notes on the Nûristânî and Dardic Languages". Journal of the American Oriental Society. 93: 297–305. doi:10.2307/599462. JSTOR599462.
Bibliografija
Decker, Kendall D. (1992). Languages of Chitral. In: Sociolinguistic Survey of Northern Pakistan 5. Islamabad: National Institute of Pakistan Studies, Quaid-i-Azam University and Summer Institute of Linguistics. ISBN4-87187-520-2.
Grjunberg, A. L. (1971). K dialektologii dardskich jazykov (glangali i zemiaki). Indijskaja i iranskaja filologija: Voprosy dialektologii. Moscow.
Degener, Almuth (2002). "The Nuristani Languages". u Sims-Williams, Nicholas (ured.). Indo-Iranian Languages and Peoples. Proceedings of the British Academy. 116. Oxford: Oxford University Press. str. 103–117.
Fries, Simon; Halfmann, Jakob; Hill, Eugen; Hübner, Denise (2023). "From noun to future tense: The functional diachrony of the l-future in the Nuristani languages and its typological background". STUF – Language Typology and Universals. 76 (1): 53–85. doi:10.1515/stuf-2023-2002.
Kuz’Mina, E.E.; Mallory, J.P. (2007). "The genesis of the dards and nuristani". The Origin of the Indo-Iranians. Leiden, The Netherlands: Brill. str. 307–320. doi:10.1163/ej.9789004160545.i-763.90.
Rybatzki, V. (2013). "Vocabularies from the middle of the 20th century from Afghanistan Part one: Iranian, Nuristani and Dardic materials I.". Acta Orientalia. 66 (3): 297–348. doi:10.1556/aorient.66.2013.3.4. JSTOR43282518.
Rybatzki, Volker (2013). "Vocabularies from the middle of the 20th century from Afghanistan Part one: Iranian, Nuristani and Dardic materials II". Acta Orientalia. 66 (4): 443–469. doi:10.1556/aorient.66.2013.4.6. JSTOR43282530.
Strand, Richard F. (2022). "Ethnolinguistic and Genetic Clues to Nûristânî Origins". International Journal of Diachronic Linguistics and Linguistic Reconstruction. 19: 267–353.
Nuristânski veb-sajt Richarda Stranda - ova stranica je primarni izvor o lingvistici i etnografiji Nuristâna i susjednih regija, koju je tokom posljednjih četrdeset godina prikupio i analizirao vodeći naučnik o Nuristânu.