Finale UEFA Lige prvaka 2014. je bila finalna utakmica UEFA Lige prvaka 2013/14., 59. sezone prvorazrednog UEFA-inog takmičenja odnosno 22. finale Lige prvaka. Finale je bilo odigrano u Lisabonu 24. maja 2014. godine na stadionu Estádio da Luz[6]. Ovo je bilo prvo finale gdje su se susrele dvije ekipe u finalu iz istog grada. Real Madrid je po deseti put osvojio Ligu prvaka. U finalu nakon produžetaka Real Madrid je pobijedio Atlético Madrid rezultatom 4-1. U toku regularnog dijela utakmice rezultat je bio 1-1. Real Madrid kao pobjednik Lige prvaka igraće u finalu protiv Seville, ovogodišnjeg osvajača Evropske lige u Superkupu, te će igrati u polufinalu Svjetskog klupskog prvenstva kao predstavnik UEFA-e.
Estádio da Luz u Lisabonu, Portugal, izabran je kao mjesto održavanja finalne utakmice Lige prvaka 2013/14. na sastanku Izvršnog odbora UEFA-e u Istanbulu, Turska, 20. marta 2012. godine[7][8].
Finale UEFA Lige prvaka 2014. je bilo prvo finale u historiji gdje su se susrela dva tima iz istog grada[9]. To je ujedno bilo i drugo špansko finale, nakon što su se 2000. godine u finalu susreli Ral Madrid i Valencia, te peto finale između ekipa iz iste zemlje: drugo finale iz iste zemlje je bilo 2003. godine (Italija), te 2008. (Engleska) i 2013. (Njemačka)[10]. Real Madrid je dostigao i rekordno trinaesto po redu finale. Nakon 5-0 sveukupne pobjede protiv aktuelnog prvaka Bayerna Real Madrid se našao u finalu Lige prvaka nakon dvanaest godina[11]. Real Madrid je prethodno osvojio devet šampionskih titula: 1956, 1957, 1958, 1959, 1960, 1966, 1998, 2000 i 2002, te tri puta su poraženi u finalu: 1962, 1964, i 1981. godine[12]. Finale UEFA Lige prvaka 2014. je Realu sedamnaesto finale u svim UEFA-inim klupskim natjecanjima, nakon što je igrao u dva finala Kup pobjednika kupova (viceprvaci 1971 i 1983.) i dva finala Kupa UEFA (prvaci 1985 i 1986.)[13]. Finale UEFA Lige prvaka 2014. je bilo četvrto finale Lige prvaka za Realovog sadašnjeg trenera Carla Ancelottija, koji je ranije trenirao Milan sa kojim je osvojio šampionske titule 2003 i 2007. te poražen u finalu 2005. godine, te na taj način izjednačio rekord po učestvovanju u finalima Lige prvaka sa Alexom Fergusonom i Miguel Muñozom[14]. Pobjedom u finalu nad Atléticom Carlo Ancelotti se pridružio Bobu Paisleyu kao jedini trener koji je osvojio tri titule prvaka Lige prvaka[15][16], i postao peti trener koji je osvojio Ligu prvaka sa dva različita kluba. Prije Carla Ancelottija šampionske titule sa dva različita kluba su osvojili: Ernst Happel, Ottmar Hitzfeld, José Mourinho i Jupp Heynckes[17].
Atlético Madrid, koji je nedelju dana ranije osvojio La ligu, šampionski naslov Španije nakon 1996., učestvovali su u finalu Lige prvaka nakon 40 godina. Atlético Madrid je prvi put igao u finalu Lige prvaka 1974. godine te poražen u finalu od Bayerna[18]. Atlético Madrid je također igrao u tri finala Kupa pobjednika kupova (prvaci 1962, i viceprvaci 1963 i 1986) i dva finala Evropske lige (prvaci 2010 i 2012.). Atlético Madrid je u finalu Evropske lige predvodio sadašnji trener Diego Simeone koji je imao priliku da se pridruži Argentincima Luisu Carnigliji i Heleniji Herreri kao ne-evropski trener koji je osvojio Kup evropskih šamipona /Ligu prvaka[19]. Da je Atlético Madrid osvojio Ligu prvaka, pridružio bi se Juventusu, Ajaxu, Bayernu i Chelseju, klubovima koji su osvojili tri glavna evropska klupska natjecanja (Liga prvaka, Kup pobjednika kupova, Evropska liga). Jedini prethodni Madridski derbi u evropskim takmičenjima bio je polufinale Kupa šampiona 1958/59., gdje je Real Madrid pobijedio Atlético Madrid rezultatom 2-1 u ponovljenj utakmici, nakon sveukupnog rezultata 2-2 u dvije utakmice polufinala[20]. U sezoni 2013/14., Atlético Madrid je porazio Real Madrid rezultatom 1-0 u gostima te odigrao neriješeno na domaćem terenu 2-2 u La Ligi, dok je Real Madrid eliminisao Atlético Madrid u polufinalu Copa del Rey, pobjedivši 3-0 na Santiago Bernabéu i 2-0 na Vicente Calderónu.
Bivši nogometaš Portugala Luís Figo, koji je osvojio Ligu prvaka s Realom 2002. godine imenovan je ambasadorom finalne utakmice[23].
UEFA je predstavila vizualni identitet finalne utakmice 29. augusta 2013. godine, istog dana kada je izvšeno izvlačenje za grupnu fazu Lige prvaka 2013/14.[24]
Međunarodna prodaja ulaznica za finalnu utakmicu puštene su u javnost od 10. do 21. marta 2014. godine. Ulaznice su bile raspodijeljene u četiri kategorije cijena: 390 €, 280 €, 160 € i 70 €[25].
Godišnji festival Lige prvaka održan je od 22. do 25. maja 2014. godine u Praça do Comércio[26].
Finale Lige prvaka za žene je održano 22. maja 2014. godine na stadionu Belenensesa Estádio do Restelo[27].
Holandski sudija Björn Kuipers imenovan je od strane UEFA-e 7. maja 2014. kao glavni sudija UEFA Lige prvaka 2014. Björn Kuipers je prethodno sudio u finalnim utakmicama Superkupa 2011., Evropske lige 2013. i u finalu Kupa konfederacija 2013. godine. On je tako postao četvrti Holandski sudija u finalima Europskog kupa / Lige prvaka, nakon što su u finalnim utakmicama već sudili: Leo Horn (1957, 1962), Charles Corver (1978), i Dick Jol (2001). Ostali sudijski tim su činili Holanđani Sander van Roekel i Erwin Zeinstra kao asistent suci, Pol van Boekel i Richard Liesveld kao dodatni pomoćni suci, Angelo Boonman kao rezerva asistent sudija i Turčin Cüneyt Çakır kao četvrti sudija.
Jedini suspendovani igrač za finalnu utakmicu Lige prvaka bio je igrač Rreal Madrida Xabi Alonso, koji je u uzvratnoj utakmici polufinala dobio treći žuti karton u ovogodišnjoj sezoni Lige prvaka[28]. Kao zamjena Xabiju Alonsi, Carlo Ancelotti je izabrao njemačkog veznog nogometaša Samija Khediru koji se vratio iz tek nedavne povrede. Pepe je također izostavljen iz početnih 11, zamijenio ga je 21-godišnji francuski odbrambeni nogometaš Raphaël Varane. Real Madrid je pred utakmicu imao tri lakše povrijeđena nogometaša: Cristiano Ronaldo, Gareth Bale i Karim Benzema su prvobitno bili upitni za meč, ali sva tri nogometaša su prevladali povrede[29].
Kapiten Atlética Gabi vratio iz jedne utakmice suspenzije, dok je napadač Diego Costa uključen u početnoj postavi utakmice, koji je u posljednjoj utakmici La lige pretrpio povredu horse placenta[30]. Međutim, bez obzira na početni optimizam, veznjak Arda Turan nije se uspio oporaviti na vrijeme nakon povrede u istoj utakmici[31].
Nogometaši Atlética su nosili majice s imenom njihovog bivšeg igrača i trenera Luisa Aragonésa unutar okovratnika nakon njegove smrti u februaru 2014. sa simbolikom odobrena od predsjednika UEFA-e Michel Platinija[32][33]. Oba tima su nosili svoje domaće setove dresova u finalu Lige prvaka[34].
U osmoj minuti utakmice napadač Atlética Diego Costa bio prinuđen da napusti teren zbog prethodne ozljede. Nekoliko minuta kasnije Gareth Bale je imao priliku za Real[35]. Diego Godín je glavom u 36. minuti utakmice uhvatio istrčalog Realovog kapitena Casillasa daleko ispred gol linije te donio prednost Atléticu za konačan rezultat prvog poluvremena[36].
U drugom poluvremenu Real je počeo da ozbiljnije prijeti Atléticu, Carlo Ancelotti je izvršio dvostruku izmjenu gdje su Fábio Coentrão i Sami Khedira zamjenjeni sa Marcelom i Iscom. Atlético se branio sa svim igračima ("parkirao autobus"), a Real je promašio nekoliko prilika[37]. Odbrana Atlética je napokon probijena u 93. minutu golom glavom Ramosa[36]. Atlético je u produžecima izgledao vidno iscrpljen [38], Real Madrid je iz minute u minutu bio sve dominantniji. Svoj prvi gol za Real Madrid u produžecima postiže Gareth Bale u 110. minuti. Nakon tog gola dominacija Reala je bila još izraženija. Sa još dva gola, prvo preko Marcela a zatim i Ronalda Real Madrid po deseti put osvaja šampionsku titulu Lige prvaka.
Finale UEFA Lige prvaka 2014. je bilo sedmo finale u historiji koje se zbog neriješenog rezultata u regularnom dijelu utakmice igrali produžeci, ali je bilo i prvo finale Lige prvaka koje je riješeno u produžecima. Također, finale Lige prvaka 2014. godine je bilo drugo finale po broju golova u historiji, nakon neriješenog ishoda 3-3 između Milana i Liverpoola 2005. godine i druga najveća pobjeda u finalima Lige prvaka, iza Milanove pobjede 4-0 protiv Barcelone 1994. godine.[16]
Igrač utakmice: Ángel di María (Real Madrid) Navijački igrač utakmice: Sergio Ramos (Real Madrid)[2] Linijske sudije: Sander van Roekel Erwin Zeinstra Četvrti sudija: Cüneyt Çakır Sudije asistenti: Pol van Boekel Richard Liesveld
Pravila utakmice[39]