Zdravstvena nega bolesnika u komi je skup medicinskih procedura ili treći, četvrti i peti stepen zdravstvene nege, koja se sprovodi nad bolesnikom sa poremećajem stanja svijesti, na za to specijalno opremljenim odeljenjima - u okviru bolničkih odeljena i klinika za urgentnu medicinu.[1][2]
Zdravstvena nega bolesnika u komi je specifična zbog potpune zavisnosti bolesnika od pomoći druge osobe, kao i otežane dijagnostike.[3] Takvi bolesnici često ne mogu samostalno disati bilo zbog poremećaja centra za respiraciju ili zbog problema u održavanju prohodnosti disajnog puta, i njima je neophodna mehanička ventilacija. Kako su često i hemodinamski nestabilni nada njima treba uspostaviti invazivni monitoring vitalnih funkcija.[4] Obavezno se postavlja centralni venski pu katetera kojisluži za primenu infuzijskih otopina, lekova (vazoaktivnih supstanci) kao i merenje centralnog venskog pritiska. Postavljanje arterijske kanile je standard kod ovih bolesnika, a služi za kontinuirano invazivno merenje arterijskog pritiska.[5]
Medicinska sestra kod ovih pacijenata kontinuirano meri i evidentira vitalne funkcije, i neprestano je u komunikaciji sa porodicom bolesnika, i koliko je to moguće nastoji da obezbedi porodici da borave uz svog obolelog člana i da im odgovore na postavljena pitanja, u skladu sa njenim kompetencijama.
Koma je najdublji kvantitativni poremećaj svesti. Pacijent u stanju kome uvek ima zatvorene oči i ne može da se razbudi čak ni tokom najbolnijeg nadražaja. Bolesnik ne reaguje ni na kakave spoljne nadražaj, a fiziološki refleksi su ugašeni.
Ralikuju se plića stanja kome (u kojima je očuvana jednostavni motorički refleksi) i dublja stanja kome.[6][7]
Koma je i hitno stanje, u kome poremećaj svesti mora trajati više od jednog sata kako bi se mogao razlikovati od prolaznih poremećaja svesti kao što je sinkopa. Koma obično traje dve do četiri nedelje i nakon toga najčešće prelazi u vegetativno stanje/stanje budnosti bez sadržaja svesti ili minimalno svesno stanje.
Cilj zdravstvene nege bolesnika u komi je da se stalnom kontrolom, pažljivim monitoringom i daljim lečenjem, pre svega spreče oštećenja mozga i sekundarne ishemične lezije drugih organa, a zatim po stabilizovanju stanja, da se otkrije i eventualni, osnovni uzrok, koji je doveo do poremećaj stanja svesti i poremećaja drugih vitalnih funkcija.[8][9]
Od početka kome pa do eventualne smrti medicinska sestra/tehničar imaju za cilj da se neprestano brinu za bolesnika kao da će potpuno ozdraviti, i pri tome se ni u jednom trenutku ne smeju ponašati kao da za bolesnika nema nada za izlečenje.[10][11]
Kod bolesnika na mehaničkoj ventilaciji medicinska sestra redovno održava prohodnost disajnog puta sukcijom sekreta. Ako je neprestano prisutan sekret sesta obavlja toaletu usne šupljine, i bolesniku podiže uzglavlje, u cilju sprečavanja razvoja respiratorne infekcije odnosno pneumonije povezane sa mehaničkom ventilacijom.
Štetne uticaje endotrahealne intubacije i mehanički uticaj endotrahealnog tubusa, treba smanjivati kroz stalnu higijenu usne šupljine, i paziti na položaj endotrahealnog tubusa i način njegove fiksacije.[10]
Unos hrane i tečnosti kod bolesnika u komi izvodi se enteralnim putem (preko nazogastrične ili orogastrične sonde) i parenteralnim putem. Samo parenteralnim putem ishrana je moguća ukoliko bolesnik povraća ili ima poremećaj funkcije ceva (npr paralitički ileus).[12] Za ovu vrstu nege treba osigurati dovoljan broj intravenoznih katetera a parenteralnu infuziju primenjivati kako je propisano.
Medicinska sestra u sklopu ishrane treba pratiti i evidentirati gubitak tečnosti na nazogastričnu sondu, evidentirati broj proivastih stolica i evidentirati unos tečnosti kao i diurezu.
Eliminacija mokraće prati se pomoću plasiranog trajnog urinarnog katetera i sistema za merenje jednočasovne diureze.
Ukoliko ne dođe do spontane defekacije eliminacija stolice se najčešće srovodi davanjem laksativa. Ako to ne da rezultate mogu se primeniti klizme (unošenje tečnosti putem katetera u debelo crevo), u svrhu čišćenja creva. Pri tome potrebno je pratiti boju, količinu, konzistenciju, izgled i miris fekalija.
Kako kod bolesnika u komi postoji visok rizik za nastanak komplikacija usled dugotrajnog mirovanja prevencija dekubitusa se sprovodi sa antidekubitalnim madracem i odgovarajućom negom bolesnika., što je od velike važnosti.[13]
Povišena telesna temperatura može nastati zbog infekcije ili zbog oštećenja centra za termoregulaciju u hipotalamusu. telesnu temperaturu bolesnika u komi treba redovno pratiti kontinuiranm merenjem temperature primenom rektalne ili kožne sonde, i pravovremeno na nju reagovati, otkrivanjem uzroka.
Pod asepsom se podrazumijeva način rada kojim se u medicini, a posebno u hirurgiji i lečenju rana, isključuje svaka spoljne kontaminacija radnog polja i svega što se pri radu upotrebljava. Sprovođenjem pravila asepse u nezi komatoznog bolesnika sprečava se nastanak novih komplikacija, i zato je njena primena od velike važnosti. Pravila asepse uključuju:[10]
U bolesničkoj sobi/intenzivnoj nezi medicinska sestre/tehničar trebaju u svako doba dana da obezbede optimalnu temperaturu, vlažnost i zasičnje vazduha kiseonikom, provetravanjem, grejanjem ili hlađewem prostora (centralna klima), u zavisnosti od spoljašnjih vremesnkih uslova.[10]
Odnsono mora se uvek paziti da bolesniku nije hladno, pretoplo, vlažno i zagušljivo.
Medicinska sestra u borbi protiv jatrogenije (negativnih efekta određenih aktivnosti sestre – lekara u toku nege bolesnika u komi),[14] mora: