Institut za evropske poslove (Institut/IEP/IEA) je nevladina, neprofitna organizacija civilnog društva sa sedištem u Beogradu, Srbija. Osnovan je kao Omladinski odbor za obrazovanje 23. aprila 2010. godine kao reakcija mladih ljudi na formalni sistem obrazovanja.
U fokusu rada Instituta je praćenje pregovora Srbije sa EU i jačanje kapaciteta svih uključenih u procesu evroatlantskih integracija. Imajući u vidu složenost i dugotrajnost ovih procesa, Institut okuplja veliki broj stručnih saradnika sa kojima organizuje treninge, debate i druga usavršavanja kao doprinos boljem razumevanju integracija.
Projektne aktivnosti Institut sprovodi u okviru četiri programa: ljudska i manjinska prava, javne odgovornosti, regionalno pomirenje i saradnja i borba protiv nasilnog ekstremizma.
Omladisnki odbor za obrazovanje je formiran 2010. kao reakcija polaznika Škole ljudskih prava Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, na formalni sistem obrazovanja koji vrvi od nacionalnog narativa i na taj način sprečava pomirenje i onemogućava kritičko razmišljanje. Osnivači su Jelisaveta Belić, Ivan Grahek, Petar Čekerevac, Milan Škobić, Aleksandrar Zlatić i Naim Leo Beširi koji je i izvršni direktor od 2010.
Prvobitni projekti bavili su se regionalnim pomirenjem i pristupu javnim institucijama mladih koji pripadaju manjinskim zajednicama u Srbiji.
U poslednjih dvanaest godina, Institut je imao 22 zaposlenih i preko 200 konsultanata angažovanih po različitim osnovama, a na projektima je direktno ili indirektno učestvovalo više od 10.000 učenika osnovnih i srednjih škola, studenata, mladih profesionalaca, nastavnika, pravnika, tužioca i policajaca, najviše iz Srbije i Kosova, a onda iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Francuske, Nemačke, Poljske i Švajcarske.
Godine 2015. posle dugog strateškog planiranja Omladinski odbor za obrazovanje menja ime u Institut za evropske poslove i širi polje delovanja sa jednog na četiri programa. Istovremeno, promenom medijske strategije Institut istupa javno sa stavovima, svojim radom, saopštenjima za javnost kao i analizama, publikacijama i rezultatima istraživanja javnog mnjenja na šest ključnih političkih pitanja, odnos građana Srbije prema: Evrospkoj uniji, NATO, SAD, Rusiji, Kosovu i Kini.
U odnosu na svoju veličinu i godišnji budžet, Institut je jedna od najcitiranijih organizacija civilnog društva u medijima i naučnim tekstovima.
Zbog svog delanja na pomirenju između Srba i Albanaca, Bošnjaka i Hrvata, ali i jasnih stavova prema ratovima devedesetih, NATO bombardovanju i odnosu prema Rusiji, Institut i direktor su često na meti ultra desničarskih organizacija, ali i napada od strane pojedinih medija i političara, ali i političke sabotaže u radu[1][2][3][4].
Od osnivanja izvršni direktor Instituta je Naim Leo Beširi, diplomirani politikolog. Skupština Instituta izabrala ga je na mandat od pet godina, treći put zaredom 2020. godine u Beogradu. Pre Instituta, Naim Leo Beširi je radio u Agenciji za borbu protiv korupcije, Centru za evroatlantske studije, Misiji OEBS-a u Srbiji, marketinškoj firmi Kreativa New Formula, a započeo je karijeru u Helsinškom odboru za ljudska prava u Srbiji[5].
.
Kako biste glasali ukoliko bi sutra bio referendum o članstvu Srbije u EU? (%)
Da li podržavate članstvo Srbije u NATO?“
Da li verujete da će odnosi Srbije i SAD u budućnosti biti bolji? (%)
Da li ste bili u Rusiji? (%)
Da li smatrate da će ova Vlada priznati nezavisnost Kosova? (%)
Kakav je vaš odnos prema komunističkom uređenju Kine? (%)
Od osnivanja Institut se finansira iz više izvora, iz donacija domaćih i međunarodnih vladinih organizacija, međunarodnih organizacija, privatnih fondacija i kompanija, članarine, donacija građana i iz zakonom definisane profitabilne delatnosti u organizovanju obrazovnih programa.
Neki od donarora su: Vlade Srbije, Norveške, Švedske, Holandije, UK, SAD, privatne fondacije RBF, međunarodnih organizacija EU, NATO, BTD, CRD, GIZ, USAID, OSCE, UNDP i RYCO.
Institut je član Nacionalnog konventa o Evropskoj unij u radnim grupama zaduženim za pregovaračka poglavlja 25, 26, 30, 31 i 35. Član je i NAPOR-a i KOMS-a[7].
Samostalno i sa drugim organizacijama doprinosi godišnjem izveštavanju o stanju ljudskih prava, demokratije, građanskih sloboda i javnih odgovornosti koje objavljuju Evropska komisija, Ministarstvo spoljnih poslova SAD i UK.