Ostaci mosta (brane) Band-e Kaisar (Cezarov most, Valerijanov most ili Šadirvan)
Potonji primjer jest Band-e Kaisar (Cezarov most, Valerijanov most ili Šadirvan), mostovnabrana. Prvu branu, koju su izgradili Sasanidi nije radila kako treba. Ponovo su je gradili poraženi rimski vojnici iz bitke kod Edese. Rađena je u tri etape. U prvom koraku rijeka je preusmjerena prema Ab-i Gargaru, kanalu koji se odvaja od Karuna na tački uzvodno od gradilišta brane, da bi se vratila u glavna rijeka oko 50 km južno. Ostrvo nastalo preusmjeravanjem, nazvano je Mianâb ("raj"), poznato po plantažama voćnjaka i kultivisanom zemljištu. Most je bio i dio komunikacije između Pasargada i sasanidske prijestolnice Ktezifonta. Zahvaljujući sistemu navodnjavano je oko 40.000 hapoljoprivrednih površina, a unatoč djelomičnom propadanju i danas je funkciji. Više je puta dograđivan i popravljan u islamskom periodu, a u upotrebi je ostao do kraja 19. vijeka kada je djelomično urušen zbog snažnih poplava.[1]
Svjetska baština
Šuštarski hidraulički sistem upisan je 2009. god. na popis UNESCO-ve Svjetske baštine kao "remek-djelo stvaralačkog genija".[2][3]
Hidraulični sistem je bogat u pogledu raznolikosti graditeljskih struktura i njihovoj konstrukciji i sastavljen je od 13 građevinskih jedinica: Mizanska brana, Kolah Farangi toranj, Gargarski kanal, Gargarski most-brana, područje vodenica i vodopada, Borj Ajar most-brana, Khoda Afrain brana, Salaselska tvrđava, Darijev kanal, Šadorvan most-brana, Band-e Khak brana, Cezarov most, Šarabdar brana.
