Grb Hrvatinića, feudalne porodice koja je vladala dijelovima Bosne, Hrvatske i Dalmacije.
Vojislav Vukčić Hrvatinić (XIV st. – cca 1393.) je bio bosanski vlastelin iz druge polovine XIV stoljeća. Najmlađi je sin vojvode Vukca Hrvatinića i imao je trojicu braće (Hrvoje, Vuk, Dragiša).[1]
Njegovo političko i vojno djelovanje pada u vrijeme snažnog teritorijalnog širenja bosanskog kraljevstva u kojem su aktivno učestvovali i Hrvatinići, prvenstveno nastojeći da povrate izgubljene baštinske posjede koji su njihovi prethodnici ustupili ugarskom kralju nekoliko decenija ranije.
Hrvatinići su bili dosljedne pristaše Ladislava Napuljskog u borbi za ugarski tron, a protiv Žigmunda Luksemburškog. Vrijeme pojave i nastupanja Vojislava na historijskoj pozornici pada u vrijeme snažnog razvoja srednjovjekovne bosanske države, predvođene sposobnim i energičnim kraljem Tvrtkom I.
Život Vojislava Vukčića je slabo poznat, ali postoji nekoliko pisanih tragova. Zajedno sa Hrvojem u Kninu je 1388. god. vodio pregovore sa Trogirom o prelasku ovog grada pod bosansku vlast.[2] Među svjedocima u dvije isprave iz 1399. god. bosanskog kralja Ostoje, kojima je u "baštinu i plemenito" potvdio ranije povlastice Dubrovačkoj republici, zemlje od Kurila deri do Stona, navodi se pod imenom Vojislav Vojvodić. Vojislav je sa Hrvojem tada bio uz kralja Ostoju, najpre u Lišnici u Usori, a potom na kraljevskom dvoru u Sutjeski. Spominje se u Hrvojevoj ispravi Zadranima iz 1401. godine. Krajem avgusta 1402. godine Vojislav je u Hrvojevom taboru u Zemljaniku. Išao je u Zadar noseći Hrvojevu poruku Alojziju Aldemarisku, admiralu i namesniku Ladislava Napuljskog. Hrvoje je zakazivao sastanak sa ugarskim pretendentom na kome bi se dogovorili o zajedničkom ratovanju protiv Žigmunda Luksemburškog i njegovih pristalica.
Godina smrti Vojislava Vukčića je nepoznata, kao i njegove bračne veze. Jedino je poznato da je imao sina Juraja Vojsalića koji je poslije smrti svog strica Hrvoja Vukčića Hrvatinića bio najistaknutiji član vlastelinskog roda Hrvatinića.[3]
Upravo po Vojislavu Vukčiću ova grana Hrvatinića prozvana je Vojsalićima i imala je ulogu u posljednjim decenijama bosanske samostalnosti. Posljednjeg Hrvatinića Osmanlije su postavile za svoga kralja u Bosni.[4]