USS Hull (DD-7)
|
USS Hull 2. svibnja 1907.
|
Državna pripadnost: SAD
|
|
Klasa i vrsta
|
Razarač klase Bainbridge
|
Brodogradilište
|
Harlan & Holligsworth, Wilmington, Delaware
|
Kobilica položena
|
22. veljače 1899.
|
Porinuće
|
21. lipnja 1902.
|
Stavljen u službu
|
20. svibnja 1903.
|
Status
|
Prodan kao sekundarna sirovina 5. siječnja 1921.
|
Karakteristike
|
Istisnina
|
427 t (standardna) 601 t (puna)
|
Dužina
|
76 m
|
Širina
|
7 m
|
Gaz
|
2 m
|
Brzina
|
28,4 čv.
|
USS Hull (DD-7), sedmi razarač klase Bainbridge u sastavu američke ratne mornarice i drugi brod koji je ime dobio po komodoru Isaacu Hullu.
Povijest
Kobilica je položena 22. veljače 1899. u brodogradilištu Harlan & Holligsworth u Wilmingtonu. Porinut je 21. lipnja 1902. i u operativnu uporabu primljen 20. svibnja 1903.
Operativna uporaba
Tijekom prve dvije godine službe USS Hull je obavljao ophodne i vježbovne manevre uz obale Newporta i Chesapeace Baya. Nakon krstrenja na Karibe u razdoblju od siječnja do travnja 1905., vratio se u League Island gdje je 30. rujna povučen iz uporabe.[1]
U operativnu uporabu vraćen je 14. studenog 1906. nakon čega je sudjelovao u flotnim vježbama u kubanskim vodama. Poslije djelovanja uz Newport, u studenom 1907. vratio se u Norfolk kako bi se pripremio za putavanje s Velikom Bijelom Flotom. Kao eskortni brod isplovio je 2. prosinca i nakon što je pristao u brojnim južnoameričkim lukama te oplovio Južnu Ameriku, 28. travnja 1908. stigao je u San Diego. Dok je Velika Bijela Flota nastavila svoje putovanje, USS Hull se zadržavao u blizini San Francisca do 24. kolovoza 1908. kada se uputio na krstarenje južnim Pacifikom. Prije nego se u studenome vratio u San Diego sudjelovao je u brojnim vježbama u vodama Havaja i Samoe.[1]
Ponovno je povučen 30. listopada 1912. uslijed čega je pridružen Rezervnoj Torpednoj Diviziji na Mare Islandu s kojom je povremeno izvodio vježbe u kalifornijskim lukama. U trenutku ulaska Sjedinjenih Država u Prvi svjetski rat USS Hull se nalazio remontu. Zajedno s drugim razaračima, 25. travnja 1917. isplovio je prema Zoni Panamskog kanala gdje je sljedeća tri mjeseca sudjelovao u defanzivnim ophodnjama. 26. srpnja uputio se prema Norfolku zbog ophodnih i eskortnih dužnosti uz Istočnbu obalu SAD-a. U mjesecima koji su slijedili, Hull je pratio druge brodove do Bermuda te sudjelovao u vježbovnim manevrima. U lipnju 1918. zaustavio je napad njemačke podmornice U-151 na trgovački brod te je često spašavao mornare s već potonulih brodova. Ovakve zadatke obavljao je do kraja rata.[1]
U Philadelphiju je stigao 29. siječnja 1919. gdje je i 7. srpnja iste godine konačno povučen iz operativne uporabe. Kao sekundarna sirovina, 5. siječnja 1921. prodan je privatniku Josephu G. Hitneru.[1]
Zapovjednici
Izvor podataka:[2]
- Samuel Shelburne Robison (20. svibnja 1903. -1904.)
- Frederick August Traut (1904. - 30. rujna 1905.)
- Izvan službe od 30. rujna 1905. - 14. studenog 1906.
- Thomas Charles Hart (14. studenog 1906. - 14. lipnja 1907.)
- James Harvey Tomb (14. lipnja 1907. - 15. listopada 1907.)
- Edward Churchill Woods (15. listopada 1907. - 27. studenog 1907)
- Frank McCommon (27. studenog 1907. - 12. listopada 1909.)
- Martin Kellogg Metcalf (21. listopada 1909. - 12. veljače 1910.)
|
- Harold Jones (12. veljače 1910. - 1912.)
- Herbert Aloysius Jones (1912. - siječanj 1916.)
- Willis Winter Bradley Jr. (siječanj 1916. - kolovoz 1916.)
- James Grady Ware (kolovoz 1916. - 1917.)
- Harvey Shadle Haislip (1917. - prosinac 1917.)
- Robert Stevenson Haggart (prosinac 1917. - 7. srpnja 1919.)
|
Izvori