Trulli su građeni kao kao privremeno sklonište pastirima i farmerima, ili kao skladišta. Uobičajeno su građeni bez veziva (žbuke ili cementa), čime je obični puk izbjegavao oporezivanje. Ovakav način gradnje se koristio i prilikom gradnje međaških zidova u okolici, tzv. suhozid.
Iako postoje mnoge teorije o opstanku ovih oblika građevina, najpopularnija je ta da su zbog velikog poreza na nekretnine, stanovnici Apulije koristili suhoziđe kako bi mogli rastaviti svoje građevine u slučaju posjeta poreznika.
Danas su sačuvani trulliji veoma popularni među Britanskim i Njemačkim turistima koji ih često kupuju i obnavljaju kao svoje ladanjske kuće. Pri tome moraju restaurirati trullo u skladu s brojnim UNESCO-vim zakonima o čuvanju svjetske baštine.
Trulli se mogu naći u u Rheinhessenu u Njemačkoj, gdje su građeni na isti način kao oni u Apuliji, ali kao kolibe vinogradara u 18. stoljeću.
Krovovi su građeni u dva sloja: unutarnji sloj lomljenog vapnenca, slagan u redove kupastog oblika i zapečačen ključnim kamenom, i vanjski sloj vapnenačkih ploča koje su ga činile vodootpornim. Izvorno je krivulja kupastog oblika građevine započinjala odmah s tla, ali su kasnije dodani okolni zidovi na kojima je počivao krov. U Alberobellu, vrhovi kupastih krovova trullija su zašiljeni, kako bi mogli nositi neki simbol, dok je i sam kupasti oblik građevine imao simbolično značenje. Krovovi trullija su često ukrašeni crtežima simbola planeta, urokljivog oka (malochio), kršćanskog križa, srca, polumjesec i zvijezda, i brojnih drugih simbola.
Zidovi su veoma debeli, stvarajući dobru izolaciju, te čineći prostoriju hladnijom ljeti, a toplijom zimi. Većinas trullija imaju samo jednu prostoriju, dok je Višebojni trullo kuća kod koje svaki kupasti krov predstavlja jednu prostoriju. U toj kući su djeca spavala u nišama u zidu s kojih su visjele zavjese.