Amalfijska obala je gusto naseljena od ranog srednjeg vijeka, kada je postala refugij Rimljana koji su bježali od Langobarda. Amalfi, koji je osnovan 596. kao utvrđeno naselje, odupirao se Langobardima sve do 838. kad ga je opustošio Sicardo. Ali se već slijedeće godine proglasio prijestolnicom nezavisne Almafijske republike. Od 598. godine republikom vlada izabrani Dužd, a do 11. vijeka ona je postala vodećom pomorskom silom koja je uživala monopol na trgovinu Tirenskim morem.
Neke zajednice koje su sagrađene u to vrijeme, kao što su Amalfi i Ravello, imaju arhitektonska i umjetnička djela velike vrijednosti. Naime, njihov plan zbijenih kuća koje se gomilaju na strmim liticama, povezane labirintom prolaza i stuba, arhitektura jasnog arapsko-sicilijskog utjecaja, koja podsjećaja na levantskesokake. Neke od najljepših građevina su: Saracenskitoranj (Torre Saracena) u Cetari, Romaničkakatedrala s "Rajskimklaustrom" (jasnog orijentalnog utjecaja) u Amalfiju, crkva San Salvatore de' Bireto u Atrani (gdje se birao amalfijski dužd), te katedrala i vil Rufolo u Ravellu.
Seoska područja predstavljaju raznolikost ljudskog prilagođavanja prirodnom okolišu i različitim načinima iskorištavanja terena, kao što su terasasti vinogradi i voćnjaci na nižim padinama, te široki pašnjaci na višim. Na brdima se nalaze brojni mali potoci koji se na nekim mjestima obrušavaju u slikovite slapove. Brojni su i tzv. "mirkro-krajolici", zapanjujuće prirodne tvorevine nastale topografskim i klimatskim varijacijama vapnenačkogkrša, na razini mora i iznad.
_-_chiesa_di_San_Pancrazio_Martire.jpg)
