Truck system (na engleskom "sistem razmjene"; od francuske riječi troquer "razmjenjivati") je izraz koji označava radni odnos u kome posloprimac (radnik) od poslodavca kao nadnicu (plaću) umjesto novca prima različitu robu (hrana, namirnice) ili usluge (stanovanje), odnosno posebne bonove s kojima može kupovati takve robe i usluge isključivo u prodavaonicama u vlasništvu posloprimca.
Truck system se kao odnos obično smatra pogodnijim za poslodavca nego posloprimca, i od strane lijevih kritičara tradicionalno uzima kao primjer eksploatacije, neravnopravnosti i robovlasničkih elemenata u kapitalizmu. Radnik koji je ušao u takav odnos postaje egzistencijalno vezan uz poslodavca, s obzirom da za razliku od novca, dobivene robe, usluge i bonove i ne može štediti, niti sa njima može slobodno raspolagati.
Sistem najčešće koriste poslodavci koji posjeduju monopol na određene djelatnosti, ili su na nekom području uspjeli steći nadzor nad svim ekonomskim subjektima koji pružaju određene robe i usluge (prodavaonice, stambene zgrade, benzinske stanice i sl.). To se najčešće zbiva na relativno izoliranim područjima gdje se obavlja važna ekonomska djelatnost, kao što su npr. rudnici, gdje rudari nekada cijeli život, pa u više generacija, moraju raditi samo zato da bi otplatili dugove napravljene u trgovinama u vlasništvu svog poslodavca. Takvo stanje stvari je, između ostalog, opisala znamenita pjesma Sixteen Tons.
Truck system je postao predmetom žestoke kritike, ali i nastojanja radničkog pokreta da se ukine. U mnogim zemljama je zakonom zabranjen ili strogo ograničen. U nekim postkomunističkim državama, pogotovo nakon izbijanja globalne ekonomske krize, se ponovno pojavio. Kao primjer se navodi hrvatski trgovački lanac Konzum koji svoje radnike umjesto novcem plaća vlastitim bonovima. [1]
Izvori
