"The Doom That Came to Sarnath" (srpskohrvatski: "Propast koja je došla u Sarnath") je kratka priča H. P. Lovecrafta, prvi put objavljena u časopisu The Scot u junu 1920. godine.[1]
Prema priči, pre više od 10.000 godina, narod pastira kolonizovao je obale reke Ai, u zemlji zvanoj Mnar, formirajući gradove Thraa, Ilarnek i Kadatheron, koji su se uzdigli do velikih intelektualnih i trgovačkih sila. Žudeći za više zemlje, grupa ovih izdržljivih ljudi migrirala je na obale usamljenog i ogromnog jezera u srcu Mnara, osnivajući grad Sarnath.
Međutim, doseljenici nisu bili sami. Nedaleko od Sarnatha nalazio se Ib, drevni grad od sivog kamena, naseljen neobičnom rasom koja je sišla sa Meseca. Oni su opisani kao "zelene boje poput jezera i magle koja se uzdiže iznad njega... Imali su izbuljene oči, napućene, mlohave usne i radoznale uši, i bili su bez glasova". Ova bića su obožavala čudnog boga poznatog kao Bokrug, Velikog vodenog guštera. Njihova fizička forma naterala je ljude Sarnatha da ih preziru.
Građani Sarnatha su pobili sva stvorenja koja su naseljavala Ib, uništili grad i uzeli njihovog idola kao trofej, stavljajući ga u glavni hram Sarnatha. Sledeće noći, idol je misteriozno nestao, a Taran-Ish, prvosveštenik Sarnatha, pronađen je mrtav. Pre nego što je umro, ucrtao je jednu reč na praznom oltaru: "PROPAST".
Hiljadu godina kasnije, Sarnath je bio na vrhuncu svoje moći i dekadencije. Na gozbu u čast uništenja Iba pozvani su plemići iz dalekih gradova. Te noći, međutim, veselje su poremetila čudna svetla nad jezerom, teška zelenkasta magla, a talasomer, granitni stub Akurion, bio je uglavnom potopljen. Ubrzo su mnogi posetioci pobegli izbezumljeni od straha.
Nakon ovog događaja, neki od preživelih su govorili da su videli davno umrle stanovnike Iba kako vire sa prozora gradskih kula umesto kralja i njegove pratnje, dok su drugi odbili da kažu šta su tačno videli. Oni koji su se vratili nisu videli ništa od onih koji su bili dovoljno nesrećni da budu ostavljeni; samo praznu močvaru, mnogo vodenih guštera, i što ih je najviše uznemirilo, nestalog idola. Od tada je Bokrug ostao glavni bog u zemlji Mnar.[2]
Uticaj Lorda Dunsanya na priču može se videti u prikazu trona kao "izrađenog od jednog komada slonovače, iako nijedan živi čovek ne zna odakle je mogao da dođe tako ogroman komad", što evocira "kapiju izrezanu od jednog komada slonovače" u Dunsanyevoj priči "Idle Days on the Yann".[1]
Iako je Sarnath istorijski grad u Indiji — mesto gde je Buda održao prvu propoved nakon prosvetljenja — Lovecraft je izjavio da je mislio da je sam izmislio ovo ime.[1]
U priči "The Quest of Iranon", naslovni junak kaže: "Gledao sam u močvaru gde je nekada stajao Sarnath". Kada pripovedač priče "The Nameless City" ugleda naslovne ruševine, kaže da je "mislio na Sarnath prokleti, koji se nalazio u zemlji Mnar kada je čovečanstvo bilo mlado, i na Ib, koji je isklesan od sivog kamena pre nego što je čovečanstvo postojalo". U noveli At the Mountains of Madness, grad Drevnih je opisan kao "megalopolis u rangu sa takvim tajanstvenim predljudskim bogohuljenjima kao što su Valusia, R'lyeh, Ib u zemlji Mnar i Bezimeni grad arapske pustinje".
Stanovnici Iba poznati su u delima Lina Cartera kao Thuum'ha.