Teodebert se u mladosti, pod očevom vladavinom, iskazao kao sposoban vojnik. Oko godine 516. je otišao na sjever gdje je porazio danskog kralja Hygelaca. Također je ratovao i na jugu protiv Vizigota. Nakon očeve smrti je krenuo u rat protiv svojih stričeva Hildeberta i Klotara I. Hildeberta je prisilio da ga prizna kao nasljednika, a pohod protiv Klotara je prekinula oluja. Potom je iskoristio bizantsko-gotski rat kako bi, u savezu sa Justinijanom napao ostrogotsku Italiju. Međutim, ubrzo nakon toga se razišao sa Bizantincima, odnosno otkazao poslušnost Justinijanu kao svom formalnom sizerenu, što je simbolizirao kovanjem zlatnika sa svojim likom.
Privatni život mu je bio buran. Bio je oženjen za Wisigard, kćer langobardskog kralja Wachoa, ali ju je ostavio radi galorimske plemkinje Deuterije. Pod pritiskom podanika se vratio Wisigard, ali je ona ubrzo umrla, pa je sa Deuterijom imao sina Theodobalda, koji ga je na kraju naslijedio. Ostao je upamćen i kao veliki pokrovitelj Katoličke crkve u tadašnjoj Galiji.
