Temišvar (Timișoara[α 1]) je grad na zapaduRumunjske od 319.279 stanovnika[1], svega par dekada prije 1992. grad je imao - 334,115 stanovnika.[2]
Temišvar je administrativni centar okruga (judet) Timiș[3], treći po veličini grad u Rumunjskoj, i privredni, kulturni i politički centar zapadne Rumunjske. Grad se naziva i Malim Bečom jer je veoma dugo bio pod vladavinom Habsburgovaca, pa arhitekturom i ambijentom u centru grada podsjeća na stare dijelove Beča.
Arheološkim iskapanjima provedenim u široj okolici grada, otkrivena su neolitska i rimska naselja.[3]
Temišvar je historijska prijestolnica Banata, grad u ravnici koju presijeca rijeka Begej, pripada kulturnom miljeu podunavskih gradova.
Grad su osvojili osmanski Turci1552. godine a Temišvar će pod njihovom kontrolom ostati slijedećih 164 godina (v. Temišvarski pašaluk), i tokom dugogodišnje osmanske vladavine, grad će doživeti ogromne promene u etničkoj strukturi stanovništva. Godine 1582, Temišvar još uvijek ima većinsko mađarsko stanovništvo, a u 17. veku većinu stanovništva čine muslimanski Turci. U istom periodu, u gradu se javljaju i skupine Srba, Jevreja i Roma.
Osmanlije su 1716. poražene kod Temišvara od strane austrijske vojske i tada grad prelazi u austrijske ruke.[3] Grad je oslobodio vojvoda Eugen Savojski u ime Habzburgovaca. Muslimansko stanovništvo se povuklo iz grada sa turskom vojskom i grad je ostao sa svega 600-700 stanovnika. Mađari i Nijemci, buduće dominantno stanovništvo Temišvara, još se nisu počeli naseljavati. Temišvar je brzo postao privredno središte ovog djela Habzburškog carstva. 1718. godine otvorena je prva pivara, a posle toga i pogon za preradu duhana. U periodu 1728/71. vršila je se obaloutvrda i kanalisanje Begeja, koji zapravo postaje kanal i veza grada sa Dunavom. U brzo razvijajući grad doseljava se veliki broj Mađara i Nijemaca, pa grad dobija izrazito etničko i vjersko šarenilo. U ovo vrijeme gradsko jezgro dobija pravilne ulice i trgove, a grade se i današnje barokne crkve svih vjera.
Protuvladine demonstracije koje su izbile u Temišvaru između 15. i 17. decembra1989, izazvale su lavinu koja je nakraju dovela do svrgavanja s vlasti komunističkog vođe Nicolae Ceausescua svega nekoliko dana nakog tih događaja. Katastrofalna greška Ceausescua bila je kad je poslao snage reda i vojske da silom uguše demonstracije, ali su se te snage nakraju udružile sa demonstrantima i okrenule protiv svog nalogodavca (kog su nakraju nabrzninu i ubili).[3]
Temišvar duguje ime rijeci Timiš (rum. Timiș, antički Tibisis). Kroz grad protječe samo rijeka Begej. Razlog ovome je povezanost i isprepletanost tokova ove dvije rijeke u prošlosti na području grada. Kasnijom kanalizacijom njihovi tokovi su dobili drugačije pravce, koji su do danas u tom obliku.
Rumunjski oblik imena grad je Timișoara (u izgovoru Timišoara s mekim „š“). Srpskohrvatski naziv za grad Temišvar blizak je i duguje podrijetlo mađarskom nazivu Temesvár (mađ. Temes je Tamiš, vár je tvrđava). Nijemci nazivaju dvojako: jedna verzija je Temeschburg,a pomađarena je Temeswar. Banatski bugarski nazivaju ga Timišvár.
Grad leži na vrlo plodnom teritoriju, pogodnom za proizvodnju žitarica, a vrlo je razvijen u sektorima poljoprivrede i prehrambene industrije, te i tekstilne i kemijske industrije i na proizvodnji energije. U gradu se proizvodi pivo Timișoreana iz pivare koju je davne 1718. otvorio princ Eugen.
Temišvar je važno željezničko čvorište, sa sjevernom prugom koja vodi do Arada, Szolnoka, Cegléda i Budimpešte; zapadnu liniju koja vodi prema Vršcu, Pančevu i Beogradu i južnu liniju koja se spušta niz Dunav preko Craiove i Bukurešta. Gradski kolodvor – današnja Gara Timișoara Nord – je izgrađen krajem 19. vijeka i otvoren 1897. Temišvar je prvi rumunjski grad koji je uveo tramvaj, 1869. sa konjskom vučom. Gradska mreža je elektrificirana 1899. godine i danas je četvrta tramvajska mreža u Rumunjskoj, kojom upravlja firma STPT.