Schiavoni (od latinskog: Sclavi[1] izvedeno od novo latinskog: Sclabo, Sclavo, iz grčkog: Σλάβος), je bio termin koji se u ranom srednjem vijeku po Apeninskom
poluotoku ustalio za Slavene[1], koji su zajedno sa Avarima provalili u zapadne rimske provincije Norik, Panoniju i Iliriju.
Područje na kojem su se naselili protezalo se od Drave, na sjeveru, planine Snežnik (Mons Albius) na zapadu, sve do Makedonije na istoku, skroz do jadranske obale i gradova koji su dobrim dijelom ostali u rukama romaniziranog stanovništva.
Schiavoni i Mletačka republika
U Mletačkoj Republici se ime Schiavonia vremenom ustalilo kao geografski pojam za teritorij od Istre preko Dalmacije do Boke Kotorske, a Schiavoni za ljude iz tih krajeva.
Venecijanci su ispočetka imenom schiavoni zvali svatkog tko je bio s istočne obale Jadrana, bez obzira dali je on bio slavenskog, italskog ili ilirskog porijekla, no vremenom se to ime ustalilo za ljude slavenskih korijena.
Mletačka Republika je vremenom osvajala sve više otoka i gradova na jadranskoj obali, i potčinjavala ih pod svoju vlast. Ona im je davala izvjesnu autonomiju, ali je strogo kontrolirala stanje preko svojih delegiranih sudaca i upravitelja slanih iz Venecije. Postupno je i stanovnike tih posjeda uključivala u svoju flotu i vojničke jedinice, a gradovi i posjedi u Schiavoniji bili su dužni izgraditi određen broj galija, i popuniti ih sa posadom, kao i držati pješadijske jedinice za obranu svojih teritorija.
Schiavonske jedinice u Mletačkoj vojsci
Schiavonska ili prekomorska pješadija (oltremarini), bile su pješadijske jedinice mletačke mornarice iz Istre, Dalmacije i Albanije[2], razmještene po tim istim prekomorskim posjedima i utvrdama republike.
Schiavonska jedinica iz grada Perasta pokazala je izuzetnu hrabrost u ratu sa Trstom 1368. zbog tog je grad zaradio naslov Najvjernija zastava (Fedelissima Gonfaloniera).
Schiavonske jedinice bile su zadnje koje su napustile Veneciju sa Rive degli Schiavoni 12. maja 1797., nakon pada Republike pod napoleonsku vlast.
Krakteristike schiavonskih jedinica
Oružje i uniformu, koju su inače već duže vremena koristile te jedinice, potvrdio je svojim dekretom mletački senat 24. marta 1724. [2], u sklopu vojne reorganizacije države. Uniforma schiavonskog vojnika se sastojala od grimizne surke, krznene šubare, uskih hlača, cipela i plavog pojasa oko struka na koji se vješalo glavno oružje: veliki mač nazvan po njima schiavona.
Oficiri su imali sličnu uniformu kao i vojnici, samo bogatije ukrašenu uz koju je išla komandirska palica, simbol njihova položaja.
Pri kraju Mletačke Republike bilo je ukupno 11 schiavonskih pukova, od kojih je svaki imao 8 četa. [2]
Bilješke
Vanjske veze
