Gaj Julije Polibije (latinski: Gaius Iulius Polybius, fl. 1. stoljeće n.e.) bio je oslobođenik cara Klaudija, koji ga je postavio za jednog od svojih tajnika. Kao istraživač pomagao je Klaudiju, prije njegova stupanja na prijestolje, u njegovim književnim, pravosudnim i povijesnim djelatnostima, a to je postala i Polibijeva službena uloga u carskoj birokraciji, s naslovom a studiis.[2] Svetonije, biograf i tajnik cara Hadrijana, tvrdi da je Klaudije toliko cijenio njegovu pomoć da je Polibiju bilo dopušteno hodati između dva konzula kad se nalazio na dužnosti.[3]
Kad je Polibije izgubio brata u početkom 40-ih godina nove ere, Seneka Mlađi (koji je tada bio u progonstvu na Korzici) napisao je svoju poznatu Utjehu Polibiju. Čini se da je namjera bila pridobiti Polibijevu naklonost i potporu za Senekin povratak iz progonstva u Rim. U spisu se Polibije hvali zbog odanosti Klaudiju, ali se također upozorava da služenje caru mora doći prije tuge. To nije imalo utjecaja na ovog oslobođenika i Seneka je ostao u progonstvu.
Nelojalnost je dovela Polibija do njegovog pada. Pogubljen je zbog zločina protiv države, što je podvačilo stajalište da su oslobođenici i dalje u položaju zavisnom od cara, bez obzira na njihov utjecaj. Drevni povjesničari tvrdili su da je carica Mesalina organizirala njegovu smrt kad se umorila od njega kao svog ljubavnika.[4]
Vjerojatno je bio otac istaknutog političara Gaja Julija Polibija, čija je kuća pronađena u Pompejima.
Reference
- ↑ Seneka Mlađi, Dialogus, XI, 5, 2.
- ↑ Svetonije, Životi dvanaest careva, "Claudius", 28.
- ↑ Kasije Dion, Rimska povijest, XL, 31, 2.
Literatura
